Pod pokroviteljstvom Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualca Ansambl Kolbe postavio je novi mjuzikl “Tamo gdje je ljubav”. Libreto su napisali Marijana Nola i Robert Bošković na temelju dramskog teksta „Obitelj – U sjenu Tvojih krila“ autorice Larise Kramer, glazbu potpisuju Iva i Maks Bardun, a koreografiju Rebeka Čuljak.
Mjuzikl, koji je premijerno prikazan 17. rujna 2023. godine u dvorani svetoga Franje na zagrebačkom Svetom Duhu, ponovno ćemo nakon zimske pauze moći pogledati u veljači, ožujku i travnju ove godine. Ansambl Kolbe koji ga izvodi publici je već dobro poznat po mjuziklima „Život za život“, „Svetac svega svijeta“ i „Uskrsli“. Od svoga utemeljenja u rujnu 2012. cilj mu je evangelizacija putem kazališne umjetnosti, a od samih početaka usko je vezan uz djelatnost Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga.
„Tamo gdje je ljubav“ ponešto je drugačiji od svojih prethodnika. Dok su dosadašnji mjuzikli u središtu imali svece – Maksimilijana Kolbea i Antuna Padovanskoga te Isusa Krista, ovaj mjuzikl pak u središte stavlja obitelj, i to onu kršćansku. Ansambl Kolbe posebnim čini i prisutnost duhovnika od samog početka. Prvo je to bio fra Ivan Bradarić pa fra Josip Blažević, fra Ivan M. Lotar, fra Josip Petonjić i trenutni duhovnik je fra Vladimir Vidović kojeg smo upitali o počecima novog mjuzikla.
„Ideja je prikazati kršćansku obitelj koja se suočava s izazovima i problemima današnjega vremena. Nadahnuće smo pronašli u brojnim govorima pape Franje, kao i crkvenim dokumentima koji govore o obitelji u suvremenom svijetu. ‘Obitelj je dragocjeno blago’, piše Papa, ali to blago je često krhko i lako lomljivo te je potrebno puno ljubavi, žrtve, molitve kako bi se sačuvalo od raspadanja“, započeo je fra Vladimir za 7dnevno.
U mjuziklu se, dodao je, govori o obitelji koja nam je bliska u svojoj ranjivosti, nesavršenosti, koju možemo lako prepoznati u svojoj okolini, a možda smo i sami odrasli u jednoj takvoj obitelji.
„U početku je uvijek sve idealno i idilično, ali dođu tamni oblaci nad naše živote i vrlo brzo se sve promjeni. Vizija ovoga mjuzikla jest otvoriti širu perspektivu pogleda na život i stvarnost koja nas okružuje, ali pogleda čvrsto usmjerenoga prema Nebu i Vječnosti“, istaknuo je duhovnik i poručio kako mladi iz Ansambla svoje talente koriste za novu evangelizaciju, a njihov entuzijazam, mladost i energičnost pravo su nadahnuće.

Životne nedaće bračnog para
Obitelj Bardun (Branko, Sanja, Matea i Iva) s velikom su predanošću, ljubavi i žarom godinama stvarali duhovne mjuzikle i tako spajali kazališni svijet i živu vjeru, što se odmah vidjelo po uspjehu prvog mjuzikla „Život za život“. Voditeljica Ansambla Kolbe Iva Bardun od samih je početaka dio ove lijepe priče koja se nastavila i s najnovijim mjuziklom.
„Ovi predivni mladi ljudi, prvenstveno amateri, zaljubljenici su u kazališnu umjetnost, koji uz pomoć profesionalnog vodstva postavljaju mjuzikle na visokom, profesionalnom nivou. Nekako smo kroz ovih deset godina rada uvidjeli da je to dobar spoj“, započela je Iva.
Na najnovijem mjuziklu se radilo još od 2021. godine, a Iva se osvrnula na samu tematiku koja je danas i više nego aktualna.
„On je naš prvi izlazak iz okvira svetačkih likova i ulazak u kreativno stvaranje bez predloška. U mjuziklu pratimo jedan bračni par koji u životnim nedaćama pokušava ostati zajedno, iako su napasti ovoga svijeta itekako žive i prisute, a ovdje čak i prikazane u liku Mefista koji svojim djelovanjem od početka njihovog odnosa pokušava postaviti zamke kako bi se obitelj raspala. Ovdje se govori i o raznim napastima, ovisnostima i bolestima koje su sastavni dio života te mostovima koje svaki vjernik mora prijeći kako bi zadržao i vjeru i obitelj“, rekla je Iva.
Potom je istaknula i temeljnu poruku mjuzikla:
„Bog je u svim, koliko god teškim situacijama, uvijek prisutan i uvijek nas čeka otvorenih ruku. Mi, ljudi, moramo naučiti oprostiti, biti strpljivi i ponizni jer se samo na tim vrlinama može graditi brak, ljubav i obitelj“.

‘Primili su me divnog i otvorenog srca’
Svoje iskustvo rada na mjuziklu s podijelila je i Rebeka Čuljak, mlada plesačica, plesna pedagoginja i koreografkinja iz Zaprešića. Plesnu obrazovanje je stekla prvenstveno u Školi za klasični balet Zagreb te je edukaciju samoinicijativno nastavila u drugim plesnim stilovima kroz programe Zagrebačkog plesnog centra i drugih plesnih studija.
Rebeka trenutno završava diplomski studij Komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a pridružila se Ansamblu Kolbe za vrijeme prijašnjeg mjuzikla ‘Svetac Svega Svijeta’. Mjuzikl je već bio odigran nekoliko puta te je kroz nadolazeće izvedbe i gostovanja igrajući učila predstavu i postajala dio jedne predivne zajednice.
„Nakon 50-ak izvedbi morali smo stati radi globalne pandemije te se počelo razmišljati o novome projektu. Svakako sam bila zainteresirana ostati dio Ansambla, iako je velika većina tadašnje grupe nastavila u druge životne vode. Kako se novi projekt počeo razvijati, nisam mislila da ću biti dio autorskoga tima. Bili smo otvoreni mogućnosti da budem asistent koreografa jer sam tada bila jedini član s plesnom izobrazbom pa to svakako olakšava proces rada. Igrom slučaja meni je ipak dana odgovornost i uloga koreografa te je krenula jedna uistinu zahtjevna godina“, započela je Rebeka.
Ova mlada studentica iza sebe već ima niz semi-profesionalnih i profesionalnih kazališnih projekata gdje je pridonosila kao koreografkinja, stručnjak za scenski pokret i fizički teatar te mnoštvo iskustva u kazališnom i plesnom radu s djecom, mladima i odraslima.
„Imala sam iskustva s radom na predstavama i mjuziklima s djecom i mladima, stoga mi sam princip i format mjuzikla nije bio nepoznat. S velikim oduševljenjem sam radila na ovome projektu i nevjerojatno sam zahvalna ostatku autorskog tima što su me tako divnog i otvorenog srca primili i podupirali“, istaknula je naša sugovornica.
Izašla iz zone komfora
Najveći izazov, dodala je, svakako joj je bio napraviti kvalitetne koreografije i/ili mizanscene za svaki song (a ima ih stvarno puno), koje su izvedive novim članovima ansambla. Naime, većina njih nije imala plesnog iskustva niti su se susretali s ikakvim plesnim stilovima.
„Tu mi je jako pripomoglo to što smo imali nekoliko mjeseci ‘zagrijavanja’ dok se scenarij dorađivao te sam imala prilike voditi plesne sate i raznovrsne plesne vježbe. Kada je došao red na koreografiranje i rad na songovima, stvari su išle puno brže jer su do tada savladali osnove plesne koordinacije i motorike. Vjerujem da jednom kada si osoba osvijesti tijelo i savlada nekakav bazni plesni vokabular, svako daljnje usvajanje ide puno brže. I to se opetovano dokazalo istinito u mojem radu s Ansamblom“, rekla nam je Rebeka o svladavanju koreografije prilikom stvaranja mjuzikla.
Napomenula je i to kako je nevjerojatno ponosna na sve članove Ansambla jer koreografije uopće nisu jednostavne.
„Nisam htjela da budu jednostavne, a oni su ih fantastično usvojili i još bolje izvode. Zahvalna sam im na strpljenju i trudu i radu koji su uložili, a ponajviše na povjerenju. Dobar dio ansambla su i moji vršnjaci, pa je nekada i malo neobična ta dinamika jer nekada u takvim slučajevima izostane nekakvo poštovanje i autoritet koji koreograf mora držati kako bi rad bio kvalitetan. To ovdje nije bio slučaj. Uistinu cijenim sve ukazano poštovanje i ljubav od svakog člana Ansambla“, istaknula je ova mlada studentica.
Njoj je u ovom mjuziklu dodijeljena i manja solistička uloga za koju se dodatno morala pripremati, i to u području koje joj dosad nije bilo poznato.
„To baš i nije bio moj plan. Htjela sam se ubaciti u nekoliko plesnih scena kao plesno pojačanje, ali ustvari svesti svoj angažman na minimum jer me samo koreografiranje apsolutno ‘potrošilo’. Međutim, režija je imala drugi plan. Pojavila se potreba za manjom solističkom ulogom, prvenstveno jako plesno zahtjevnom te sam jedina odgovarala opisu. Uloga je zbog svog karaktera meni osobno bila nevjerojatno zahtjevna te me natjerala da izađem iz zone komfora, kako u glumi, a tako i u pjevanju. Nemam problema s tremom inače, ali za ovu predstavu uvijek imam jer moram solo pjevati mali dio, a stvarno u toj sferi još nemam samopouzdanja. No radim na tome!“, poručila je za kraj Rebeka Čuljak.

Poput duhovne obnove
Kako je bilo raditi na ovome mjuziklu rekao je i Stjepan Gašparić. Ovaj mladi zagrebački televizijski i kazališni glumac tumači jednu od glavnih uloga u mjuziklu – Mefista, odnosno, samog vraga.
„Ansambl Kolbe i rad na ovoj predstavi bio je kao neka vrsta duhovne obnove. Proces izrade trajao je godinu dana i nakon raznih uspona i padova vođeni Robertom Boškovićem, Katarinom Pericom Kirin, Rebekom Čuljak, Ivom Bardun i našim duhovnikom fra Vladimirom, stigli smo do jedne predivne razine koju ovakva ozbiljna tema o obitelji i zaslužuje“, započeo je Stjepan.
Dodao je kako svatko ovoj predstavi donosi nešto svoje, a to ih upravo čini Ansamblom Kolbe.
„Gdje siješ ljubav izraste veselje, vođeni vječnim zajedništvom veselimo se prenositi dijapazon emocija koji ova predstava pruža. Radnja prati jednu sasvim običnu obitelj i kušnje koje moderni život stvara. Predstava savršeno opisuje vječnu borbu dobrog i zla. Uz pjesmu, ples, svijetla, scenografiju, kostimografiju te ostale kazališne čarolije sve kulminira u jedan veliki spektakl“, istaknuo je naš sugovornik.
Stjepanu gluma nije nepoznata te iza sebe već ima podosta iskustva u kazalištu, na filmu i TV-u. Glumio je u filmu “Zagrebački ekvinocij” kao “Glava” (2020.), a od TV uloga tu su: “San snova“ kao novinar Hrvoje, „Blago nama“ kao sin od gospođe Marije, “Pogrešan čovjek” kao Malik (2019.), “Počivali u miru” kao vođa huligana (2018.) i “Dragi susjedi” kao Leo Perković (2018.).
Mogli smo ga gledati i u kazališnim predstavama “Tko to tamo prlja” Max Teatra i „Trešnjalot“ Kazališta Točka na i (2018.), zatim u predstavama Gradskog kazališta Trešnja „Maša i Božić“ (2018.), „Anđeli imaju krila, zar ne?“ (2014.), i „Frankenstein“ (2007.). Surađivao je s više kazališta u Zagrebu i gostovao diljem Hrvatske, te se pojavljuje u raznim komercijalnim i umjetničkim projektima, a od svoje sedme godine aktivno glumi.
„Pohađao sam dramske radionice 16 godina te učio glumu od Rakana Rushidaita, Jadrana Grubišića, Ive Srnec i Darie Lorenzi. Asistirao sam pri vođenju dramskih radionica za djecu u kazalištu. Pojavljujem se i u spotu Psihomodopopa za pjesmu „Digitalno nebo“ koji je dobio Porina za najbolji spot“, rekao nam je Stjepan.
Bogato glumačko iskustvo pomoglo mu je i na novom mjuziklu, za koji ima samo riječi hvale:
„Dolazeći u ovaj projekt s glumačkom pozadinom, sa srećom sam gledao kako svi rastu u scenskoj prisutnosti. Većina Ansambla Kolbe su studenti, kao i ja, te smo unatoč studentskim obavezama uspjeli postaviti profesionalnu predstavu na ‘daske koje život znače’. Kad nešto radiš s ljubavlju, tih sat i dvadeset minuta predstave proleti kao treptaj oka“, rekao nam je.
U Žar pticu stiže emotivna priča o dječaku koji se vraća u prošlost da još jednom vidi oca
Za kraj se osvrnuo na svoju ulogu i što ona donosi na scenu te pozvao sve da pogledaju ovaj duhovni mjuzikl.
„Mefisto je uloga vraga koji kroz predstavu osvaja duše, zavodi i zatvara oči zlom. Predstavlja tu vječnu borbu i kušnje modernog čovjeka s vragom. Dakle, moja uloga prati ovaj zlobni dio, vječito prisutno zlo koje našu obitelj odvede na jedno malo putovanje u prošlost te vas sve srdačno pozivam da dođete, pogledate predstavu i proputujete s nama!“, poručio je Stjepan Gašparić.
Nakon zimske stanke najavljene su nove izvedbe mjuzikla „Tamo gdje je ljubav“ u veljači, ožujku i travnju. Datumi su: 26. i 28. veljače, zatim 1.,4., 6.,9. i 10. ožujka te 9.,10. 29. i 30. travnja. Ulaznice je moguće nabaviti u župnom uredu župe sv. Antuna Padovanskoga ili kontaktom na 097 777 5522 (odjel prodaje).
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Veritas