Polazak u prvi razred predstavlja veliku promjenu za dijete, ali i za roditelje. Portal Direktno razgovarao je sa psihologinjom i psihoterapeutkinjom Gabrijelom Ištuk o tome kako se pripremiti za školu.Za početak je istaknula da su roditelji svoje obrazovanje prošli i važno je da sebe gledaju kao podršku djetetu, a ne kao aktivnog polaznika škole uz svoje dijete. “Važno je djeci probuditi želju za učenjem, istraživanjem, pobuditi znatiželju kako bi zavoljeli školu i učenje. Podržite ga i prepustite mu zadatke i odgovornosti od svoga doma – to će mu pomoći u izgradnji samopouzdanja. Važno je kada krene škola kroz igru proći neke scenarije koji su normalni za tu dob, kako ih djeca ne bi uzimala previše srcu – baš kao što su u vrtiću prolazili kroz neke izazove (od uzimanja bojica, spački do zezanja i učenja postavljanja granica). Kada se sretnete s djetetom nakon cijelog dana, što vrijedi i za vrtiće, probajte biti prisutni u razgovoru, podijelite s njima svoj dan, recite im koliko su vam važni i koliko ih volite- sve to gradi samopouzdanje i odnos”, kazala je.
Upitali smo je nadalje kada bi roditelji trebali dijete pustiti da samostalno ide do škole. “Svako dijete ima svoj tempo osamostaljivanja i nisu sva djeca ista kao niti roditelji, ali je nužno da svaki roditelj prati svoje dijete i prema tome odluči zajedno u dogovoru s djecom kada će krenuti samostalno u školu. Djecu ne treba uspoređivati sa starijom/mlađom braćom i sestrama ili s roditeljima. Djeca brzo nauče put do škole, no ono što ih često sputava je nedostatak samopouzdanja koje nerijetko roditelj u dobroj vjeri potakne. Pratite dijete kako se ponaša na putu prema školi, pohvalite ga za dobre korake, a usmjerite na ispravan način postupanja ako nešto krivo radi. Ne zaboravite da je djeci to velika životna promjena i što manje drame njima će biti lakše”, istaknula je Ištuk.
‘Roditelj može prenijeti svoja znanja’
Poručila je da pri odlasku u školu roditelj sa svoje strane može prenijeti znanja vezano za ispravna ponašanja u prometu i na koje probleme mogu naići, a potom pustiti sve to i da djeca rade kako su naučila. “Na taj način će se najprije osamostaliti. Kada roditeljima krenu misli samo o djetetu koje je u školi ili ispred škole; fokusirati pažnju na nešto drugo, zapitati se koliko je moja roditeljska briga prisutna, pretjerujem li i otpustiti to. Korisno je reći sam sebi ‘ja sam svoju školu odradio, tu sam za nju/njega, ali oni moraju proživjeti svoje školovanje.’ Korisno je kroz igru predočiti izazove s kojima se mogu susresti i kako prijeći preko njih. S djecom koja su više navezana na roditelja – naoružati se strpljenjem i još malo strpljenja i bit će to korak po korak uspješno osamostaljivanje”, kazala je.
“Djeca su zaigrana i nisu uvijek svjesna situacije, što je odlično jer djeca trebaju biti i ostati djeca – i kad krenu u školu. Kako bi se pripremila za školu možete već prije raditi na osamostaljivanju i pohvaljivati ih. Sigurna sam da puno toga djeca školske dobi rade samostalno pa im to osvijestite i neka se svi zajedno ponosite njima. Kada znaju da su već dobri u osamostaljivanju, smanjit će se pritisak. Apeliram na roditelje, da ne radimo dramu od kretanja u školu jer je to zaista predivan dio života, a ako djeci stalno plasiramo izjave poput ‘lako ti je sada, vidjet ćeš kada kreneš u školu’ sami kao roditelji i društvo povećavamo nelagodu i razinu stresa oko toga”, istaknula je.
Foto: Unsplash
bl
