“Jako sam sretna jer vidim da se sav trud i treniranje opet isplatilo. Super mi je po treći put biti prvakinja Europe. Svaki put je osjećaj sve ljepši, a ovu medalju sam posvetila žrtvama Domovinskog rata jer sam se borila dan poslije Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i sjećanje na Vukovar i Škabrnju”, rekla nam je taekwondoašica Petra Uglešić (15), hrvatsko čudo od djeteta i nova europska juniorska prvakinja.
Ova se mlada sportašica iz Splita u studenom ove godine vratila sa zlatnom medaljom s Europskog juniorskog prvenstva u Švicarskoj na kojem je proglašena najboljom natjecateljicom. Petra trenutačno pohađa prvi razred Privatne srednje škole Dominis te uspješno balansira školu i sport, koji je, kako ističe, zavoljela još kao djevojčica.
Počela je trenirati sa samo pet godina te je dugogodišnji član Taekwondo kluba Marjan. Iz sebe već ima rezultate koji su zavidni – kako na domaćim natjecanjima, tako i na međunarodnim natjecanjima. Osvajačica je čak pet svjetskih i europskih medalja u kadetskom uzrastu. Zlato je osvojila na Svjetskom prvenstvu u Sarajevu, Europskom prvenstvu u Beogradu i Europskom prvenstvu u Tirani, dok je brončana bila na Svjetskom prvenstvu u Sofiji i Europskom prvenstvu u Malti. Uz to, dobitnica je Nagrade Dražen Petrović za najveću mladu nadu hrvatskog sporta u 2024. godini. Ako tako nastavi, ova bi perspektivna sportašica u budućnosti mogla ostaviti veliki trag.
Petra ima još šestero braće i sestara, od kojih tri sestre nastupaju za Hrvatsku i osvajaju medalje. Sestra Marija ima svjetsku juniorsku medalju, a sestra Klara europsku i svjetsku kadetsku medalju. U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” Petru smo upitali o počecima u taekwondou, intenzitetu treninga, zapaženim rezultatima u Hrvatskoj i šire, podršci koju ima od roditelja i kluba, što je sve potrebno za uspjeh u ovom sportu i koji su joj planovi za dalje.
Foto: privatna arhiva
‘Medalju sam posvetila žrtvama Domovinskog rata’
Kada i zašto si se odlučila baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u taekwondou?
Počela sam trenirati s pet godina, a razlog je moja starija sestra Marija. Ona je vidjela prezentaciju u školi i prva pokrenula tu ljubav za ovim sportom, a kasnije sestra Klara pa onda i ja. Početaka se baš i ne sjećam, ali znam da su sestre trenirale zajedno, a ja u mlađoj grupi. Dosta sam se natjecala na malim turnirima gdje bih osvajala medalje koje su mi tada puno značile.
Vratila si se sa zlatnom medaljom s Europskog juniorskog prvenstva u Švicarskoj na kojem si proglašena najboljom natjecateljicom. Kakvi su ti dojmovi iz Švicarske? Kako ti je biti prvakinja Europe i kome si posvetila ovu medalju?
Jako sam sretna jer vidim da se sav trud i treniranje opet isplatilo. Super mi je po treći put biti prvakinja Europe. Svaki put je osjećaj sve ljepši, a ovu medalju sam posvetila žrtvama Domovinskog rata jer sam se borila dan poslije Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i sjećanje na Vukovar i Škabrnju.
Osvajačica si pet svjetskih i europskih medalja u kadetskom uzrastu. Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si uspjehe posebno ponosna?
Da, osvajačica sam pet kadetskih svjetskih i europskih medalja i jedne juniorske, a za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata potrebno je odricanje, disciplina, uporan rad i slušanje svog trenera. Naravno, veliku ulogu igraju klub TK Marjan i ostali uspješni sportaši koji treniraju, kao i sami treneri koji su izvor svih postignutih rezultata. Na sve uspjehe sam jednako ponosna jer sam u svakoj medalji jednako uživala.
Foto: Hrvatski taekwondo savez
‘Treniram tri puta dnevno’
Kako ti je trenirati u TK Marjan? Koliko ti znači potpora kluba i trenera?
Super mi je trenirati u tako uspješnom klubu, uživam u tome što radim. Potpora kluba i trenera mi jako puno znači, to što vjeruju i ulažu u mene daljnji mi je motiv za treniranje.
Koliko često treniraš i kolika je važnost sporta u tvom životu? Tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri? Kako ti je trenirati uz sestre koje također ostvaruju vrhunske rezultate?
Treniram tri puta dnevno. Sport mi je općenito jako važan i mislim da se ne bavim taekwondoom sigurno bih bila u nekom drugom sportu, jer su mi mama i tata u sportu i od malena smo naviknuti na sport. Najveća podrška su mi obitelj, klub i treneri oni me podržavaju, bodre i vjeruju u mene.
Super mi je trenirati sa sestrama, svakodnevno su uz mene i jako mi puno znače. Uz njih mi je sve puno lakše. Mogu me nešto naučiti, mogu s njima pričati kada želim i stalno me podržavaju i velika su mi potpora, zajedno putujemo po turnirima i osvajamo medalje.
Foto: Hrvatski taekwondo savez
‘Svako jutro se dižem rano’
Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Za koje natjecanje se trenutačno spremaš i što bi još voljela ostvariti u sportskoj karijeri?
Dosta je naporno i teško. Svako jutro se dižem rano i treniram jako puno, ali dosta mi pomaže ta ljubav prema taekwondou i treninzima. Koliko god bilo teško, ja i dalje uživam u tome jer mi se jako sviđa to što radim.
Pripremam se za Svjetsko juniorsko prvenstvo, a u budućnosti mi je san kao i svakom sportašu osvojiti olimpijadu.
Koliko ti znači Nagrada Dražen Petrović za najveću mladu nadu hrvatskog sporta koju si dobila 2024. godine?
Znači mi dosta i zahvalna sam što su me izabrali. Gledam to samo kao ‘vjetar u leđa’ i potpora da nastavim istim ritmom trenirati i osvajati medalje.
Danko Uglešić: ‘Pokazale su disciplinu i upornost’
Razgovarali smo i s Petrinim tatom Dankom Uglešićem koji nam je otkrio više o svakodnevnim izazovima i koliko se kao obitelj trude i odriču kako bi Petra i njezine sestre mogle trenirati svaki dan i postizati vrhunske uspjehe. Osvrnuo se i na balansiranje između školskih i sportskih obaveza te koje su mu želje za Petru i ostalu djecu u budućnosti.
Jeste li u početcima mislili da će Petra imati vrhunske rezultate i brojne medalje u taekwondou? Koliko ste ponosni na njezine dosadašnje uspjehe, ali i na uspjehe ostalih kćeri koje također nastupaju za Hrvatsku i osvajaju medalje?
Njihov početak taekwondoa bila je rekreacija i uvod u njihov dječji sportski život i obveze od kojih mi kao roditelji nismo imali nikakva očekivanja. S vremenom su počele pokazivati disciplinu i upornost u treningu, što je urodilo dobrim rezultatima. Kao roditelj ponosan sam na njih, čak više ponosan na disciplinu i odricanje koje su spremne uložiti nego na same rezultate, premda je s rezultatima ljepše.
Naime, Petra ima još šestero braće i sestara. Je li teško imati više vrhunskih sportaša u obitelji? Koliko se kao obitelj trudite i odričete da bi cure mogle trenirati svaki dan i postizati vrhunske uspjehe?
Više djece predane sportu nama roditeljima, a i drugoj djeci najčešće je olakšavajuća stavka. Braća i sestre međusobno pomažu jedni drugima, savjetuju se, potiču i lakše prolaze kroz krize znajući da su ih i drugi imali. Mi kao roditelji moramo više vremena posvetiti dnevnim i tjednim organizacijama što iziskuje određeni napor, ali u finalu time olakšavamo funkcioniranje u obitelji i šaljemo djeci poruku.
Foto: Cro Taekwondo
‘Klub curama omogućuje i pokriva sve’
Od talenta važnija je upornost, trud i odluka za bavljenje vrhunskim sportom. Slažete li se s time?
Slažem se da je od talenta mnogo važniji trud i rad, ali u taekwondou to se jednako odnosi na sportaša i trenera. Sav talent i trud sportaša bez ekstremno predanog i kvalitetnog trenera ne može dugoročno rezultirati uspjehom u ovom sportu, a sami rezultati to i potvrđuju. Uvijek kažem, premda nije moja izreka da bi na postolju trebali stajati trener i sportaš, čak i tim redom, trener i sportaš. Bez trenera u ovom sportu se ne može ništa.
Kako snosite financijski teret oko natjecanja i brojnih putovanja. Tko vam najviše pomaže?
Po pitanju financija smo potpuno rasterećeni i to je stavka o kojoj praktično ne razmišljamo. Taekwondo klub Marjan curama omogućuje i pokriva sve. Od sportske opreme, putovanja, smještaja, prehrane, kotizacija, suplementacije, liječničkih pregleda…Čak se brinu i o pravovremenim prijavama na sve vrste sportskih natječaja za stipendije, subvencije i nagrade, što nama kao roditeljima bi bilo jako teško, ako ne i nemoguće na ovom nivou.
Kako izgleda svakodnevica u vašoj velikoj obitelji? Kako usklađujete obaveze u školi i treninge? Ima li škola sluha za izvrsne sportaše i izlaze li vam u susret? U koji razred i koju školu ide Petra?
Dani kroz tjedan su gotovo uvijek isti. Rano ustajanje oko 6.30 sati, potom prvi trening koji je najčešće trčanje. Poslije treninga odlazak u školu do 13 sati. Potom drugi trening (individualni) pa ručak, odmor uz spavanje, učenje i pripremanje za treći večernji grupni trening koji završava oko 22 sata. Poslije večernjeg treninga dolazi večera, planiranje idućeg dana, zajednička obiteljska molitva i spavanje. Vikend je uvijek rezerviran za obitelj, druženje i odmor. Puno spavanja, nedjeljna misa, šetnje kvartom i slično. Iznimka su vikendi kojima se održavaju natjecanja.
Petra pohađa prvi razred Privatne srednje škole Dominis, ekonomski smjer. Razumijevanje nastavnika i škole za obveze sportaša je neizostavan dio politike škole, što uvelike pomaže svim učenicima sportašima u svladavanju i organiziranju školskih obveza.
Foto: privatna arhiva
‘Idemo na natjecanja iz svog gušta kao tiha podrška’
Tko prati djevojke na natjecanjima, posebno izvan države? Ide li cijela obitelj kao podrška?
Na putovanjima i pripremama djevojke su u najsigurnijim rukama. Taekwondo klub Marjan ima puno povjerenje svih roditelja sportaša. Treneri Toni, Šišo, Marko i Lovre su vrhunski uhodan tim. Mi kao roditelji često odemo na natjecanja iz svog gušta kao tiha podrška, ali u tim trenutcima maksimalno izbjegavamo kontakt i komunikaciju s djecom jer tada su njima jedino potrebni treneri i fokusiranost na borbe, a roditelj je najčešće distrakcija.
Koji su vam planovi za dalje i što želite za Petru i ostalu djecu u budućnosti?
Što dalje… samo treba slušati trenere i trenirati, a ostalo što dragi Bog da. Za kraj bih zahvalio u moje ime i u ime cijele obitelji: Toniju, Šiši, Marku, Lovri, Sandru i svim ostalim članovima kluba koji se zalažu za dobrobit sve djece i sportaša u klubu. #NitkoKaoMarjanIzSplita
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
