“Tijekom sezone treniram oko devet puta tjedno, ovisno o rasporedu natjecanja. Zaljubljen sam u ovaj sport i već godinama je važan dio mog života. Svoju obitelj, djevojku i prijatelje gledam kao svoju najveću podršku jer su oni uvijek uz mene”, rekao nam je Filip Krnjaić (16).
Ovaj mladi perspektivni taekwondaš iz zagrebačke Dubrave aktualni je juniorski prvak Hrvatske. Nedavno je briljirao i na Juniorskom Grand Prix turniru u Tallinnu u travnju ove godine, osvojivši prvo mjesto. Filip trenutačno završava prvi razred Srednje škole Jelkovec te uspješno balansira školu i sport, koji je, kako ističe, zavolio još kao mali.
Počeo je trenirati sa samo pet godina te je dugogodišnji član Taekwondo kluba Dubrava. Prošao je cijelu, tzv. sportsku školu TK Dubrava i sve kategorije dobnih uzrasta te ‘izrastao’ u vrhunskog sportaša. Iz sebe već ima rezultate koji su zavidni – kako na domaćim natjecanjima, tako i na međunarodnim natjecanjima. Ako tako nastavi, u budućnosti bi mogao ostaviti veliki trag. To je prepoznao i Sportski savez Grada Zagreba koji ga je nagradio za iznimne sportske rezultate u 2023. i 2024. godini.
U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” upitali smo ga o počecima u taekwondou, intenzitetu treninga, zapaženim rezultatima u Hrvatskoj i šire, podršci koju ima od roditelja i kluba, što je sve potrebno za uspjeh u ovom sportu i koji su mu planovi za dalje.
‘Počeci su bili zaigrani’
Za početak, reci nam ako su izgledali tvoji počeci u taekwonodu?
Počeo sam trenirati s pet godina da provodim više vremena s prijateljima koji su tada trenirali. Počeci su bili zaigrani. Treniralo se kroz igru i zabavu.
Aktualni si juniorski prvak Hrvatske. Briljirao si i u Tallinu u travnju ove godine. Koliko ti znači biti juniorski državni prvak? Kakvi su ti dojmovi s Juniorskog Grand Prix turnira?
Zaista mi je drago što sam opet prvak države. Smatram to jednim od bitnijih postignuća u svojoj karijeri. Juniorski Grand prix je jedno od najvećih natjecanja na kojem sam nastupao i izuzetno mi je drago što sam ga osvojio.
Iza sebe imaš brojne zapažene nastupe i medalje. Među njima i međunarodna postolja. Koji je tvoj najveći rezultat dosadašnje karijere? Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si uspjehe posebno ponosan?
Najveći rezultat do sada je zasigurno brončana medalja s Europskog kadetskog prvenstva. Za dobre rezultate potrebni su rad, upornost i ljubav prema onome čime se bavimo. Meni je osobno najdraže moje prvo međunarodno zlato iz Podgorice prije tri godine.
‘Treniram oko devet puta tjedno’
Zna se da taekwondo nije sport od kojeg je lako živjeti. Što je sa sponzorima i državnim potporama? Imaš li podršku kao sportaš i natjecatelj? Kao vrhunski sportaš koristiš li kakvu stipendiju?
Sponzore za sada nemam. Drugu godinu za redom, korisnik sam Razvojnog programa I koji HOO dodjeljuje perspektivnim sportašima. Stipendije trenutno ne koristim. Kada sam počeo s nastupima na međunarodnim natjecanjima, najveću pomoć sam dobio od kluba i na tome sam im beskrajno zahvalan.
Kako ti je trenirati u TK Dubrava? Koliko često treniraš i kolika je važnost sporta u tvom životu? Tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?
Smatram sve svoje trenere i cijeli klub kao izuzetnu podršku od mojih najranijih početaka, bez njih ništa od ovog ne bi bilo ostvareno. Posebno želim istaknuti trenera Luku Horvata s kojim se dobro slažem i pod čijim vodstvom sam ostvario najveće uspjehe.
Tijekom sezone treniram oko devet puta tjedno, ovisno o rasporedu natjecanja. Zaljubljen sam u ovaj sport i već godinama je važan dio mog života. Svoju obitelj, djevojku i prijatelje gledam kao svoju najveću podršku jer su oni uvijek uz mene.
‘Uživam u svakom trenutku’
Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Za koje natjecanje se trenutno spremaš i što bi još volio ostvariti u sportskoj karijeri?
Taekwondo je kao i svaki drugi sport fizički i psihički naporan, ali to meni nije problem jer uživam u svakom trenutku bavljenja njime.
Trenutno se pripremam za kriterijski turnir “Zadar Open”, kroz koji ću pokušati izboriti nastup za juniorsku reprezentaciju Hrvatske. Moji budući ciljevi su što više napredovati i ostvarivati što bolje rezultate.
Filipov tata: ‘Brat mu je najveći navijač’
Razgovarali smo i s Filipovim tatom Igorom Krnjaićem koji nam je otkrio više o svakodnevnim izazovima i koliko se kao obitelj trude i odriču kako bi Filip mogli trenirati svaki dan i postizati vrhunske uspjehe. Osvrnuo se i na balansiranje između školskih i sportskih obaveza te koje su mu želje za Filipa u budućnosti.
Jeste li u počecima mislili da će Filip imati vrhunske rezultate i brojne medalje u taekwondou? Koliko ste ponosni na njegove dosadašnje uspjehe?
Naravno da ovakve rezultate nismo očekivali. Iskreno, Filip je počeo s taekwondoom gotovo pa slučajno. Kako je oduvijek bio prilično visok za svoj uzrast, upisali smo ga u Malu školu taekwodoa da bi stekao što bolju koordinaciju pokreta. Jednako tako nam je bilo važno da se od malih nogu uključi u svijet sporta zbog daljnjeg psiho-fizičkog razvoja. Što se tiče njegovih dosadašnjih uspjeha, naravno da smo preponosni.
Je li teško imati vrhunskog sportaša u obitelji? Koliko se kao obitelj trudite i odričete da bi Filip mogli trenirati svaki dan i postizati vrhunske uspjehe?
Da je lako, nije, ali smatramo da, bez obzira na rezultate, zbog njegovog truda i želje za treningom zaslužuje da ga podupiremo i podržavamo na sportskom putu, ali i potičemo da i na školskom planu izvršava svoje obveze. Trudimo se koliko treba (smijeh). Supruga uskače s pranjem i sušenjem opreme nakon treninga, a ja se trudim pomoći u ostalim „logističkim“ pitanjima.
‘Uz dobru organizaciju, sve se stigne’
Od talenta važnija je upornost, trud i odluka za bavljenje vrhunskim sportom. Slažete li se s time?
U potpunosti se slažem s time. Ne kažem da Filip nije talentiran, ali njegov trud, odricanje i želja za treningom su najzaslužniji za rezultate koje je do sada ostvario. Primjerice, sve ostale obaveze se „moraju“ prilagoditi rasporedu njegovih treninga, a bez takve odluke u njegovoj glavi, mislim da se ne mogu postizati rezultati koje on ostvaruje.
Kako izgleda svakodnevnica u vašoj obitelji? Kako usklađujete obaveze u školi i treninge? Ima li škola sluha za izvrsne sportaše i izlaze li vam u susret?
Svakodnevica nam je pranje i sušenje opreme za trening i podsjećanje Filipa da osim taekwondoa mora „razmišljati“ i o školi (smijeh). Što se tiče samih termina škola-trening, tu imamo sreće da se ništa ne podudara, ali povremeno mu treba podsjetnik da školu ne smije zanemariti, što je donekle i razumljivo zbog umora. Naravno, uz dobru organizaciju vremena, sve se stigne izvršiti.
Za sada nam je škola izlazila u susret vezano uz njegove brojne izostanke zbog putovanja. Kako ove školske godine nije imao Kategorizaciju sportaša, nije imao mogućnost tzv. odgovaranja po dogovoru, ali i bez toga nekako ide.
‘Želimo mu da ostvari sve svoje ciljeve’
Imate li uz Filipa još djece? Tko prati Filipa na natjecanjima, posebno izvan države? Ide li cijela obitelj kao podrška?
Uz Filipa imamo i starijeg sina Karla koji se kroz osnovnu i srednju školu bavio košarkom, a i sada igra na amaterskoj razini. Inače je on vjerojatno najveći Filipov navijač i jednako tako njegov najveći „kritičar“ (smijeh). Kada god možemo na natjecanja idemo svi, što zbog posla nažalost često nije moguće. Kada su natjecanja u susjednim zemljama, često idemo supruga i ja dok na neka malo udaljenija natjecanja u dogovoru s klubom pokušam otići barem ja.
Za kraj, koji su vam planovi za dalje i što želite za Filipa u budućnosti?
Planovi su nam i dalje bezrezervno ga podržavati kako na sportskom tako i na životnom putu, a u budućnosti mu želimo da ostvari sve svoje ciljeve.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
