Neke riječi mogu negativno utjecati čak i na odrasle, a kamoli na djecu. Znamo to, ali ipak povremeno ne razmišljajući izgovorimo one koje ne bismo trebali. Niti jedan roditelj nije imun na greške.

Ponekad roditelji nisu ni svjesni da je to što izgovaraju loše, zato što su takve rečenice izgovarali i njihovi roditelji. No, to što nismo svjesni tog da je to loše, jer smo isto slušali i mi, to ne znači da to ne utječe na djecu. Neke rečenice itekako utječu na psihu djece.

Evo koje bi rečenice trebalo u potpunosti izbjegavati kako ne bismo štetili djeci, piše Miss7mama.24sata.

“Ne vjerujem ti.”

Put do dobrog odnosa s djetetom je na prvom mjestu povjerenje. To je ujedno i najbolji put do dobre komunikacije s djecom, pa čak i do sigurnosti djeteta kasnije u životu. Dobra komunikacija olakšat će ti da zaštitiš dijete od problema koji se možda pojave. Ako djetetu kažeš da laže ili da mu ne vjeruješ, tako možeš ozbiljno narušiti svoj odnos s njim.

“Otići su i nikad se više neću vratiti.”

Prijetnje bilo koje vrste nisu ni u kom slučaju prijateljski oblik komunikacije i ništa ne rješavaju.

Rečenice poput: “Upast ćeš u ozbiljne nevolje” ili “Otići ću i više me nećeš vidjeti”, samo povećavaju njihovu napetost i čine da se dijete osjeća nesigurno kod kuće.

“Nikad se nećeš promijeniti.”

Kako god okrenuli, svaki će stručnjak preporučiti izbjegavanje riječi “uvijek” ili “nikad”. Zbog takvih se riječi djeca osjećaju beznadno.

“Zato što sam ja tako rekao/la.”

Teško da se ova rečenica može u bilo kojem obliku smatrati konstruktivnom. Zbog nje se djeca osjećaju kao da njihovi osjećaji nisu važni, a s druge strane, ne dopušta im da nauče kontekst i razumiju situaciju, što je vrlo važno.

“Trebao bi to već i sam znati.”

Kad čuju ovakvu rečenicu od odrasle i iskusne osobe koju beskrajno vole i cijene, to je uistinu bolno. Dijete bi moglo ove riječi shvatiti preozbiljno što može dovesti do mnogih nesigurnosti u budućnosti.

“Jesi li siguran da to možeš?”

Neki roditelji skloni su ponašati se prekomjerno zaštitnički, pa u ovakvim situacijama traže pojašnjenje, izražavaju sumnju ili inzistiraju na tome da djetetu pruže pomoć. Nekad ih čak i odvraćaju od nekih poteza ili koraka, vjerujući da ih štite od opasnosti i razočaranja. Međutim, djeca to doživljavaju na negativan način, odnosno kao nepovjerenje u njihove sposobnosti i talente.

“Ako pojedeš svoju juhu, možeš dobiti i desert.”

Ono što ovu frazu čini opasnom je to što dijete vjeruje da ono što prethodi desertu nije tako ukusno kao desert.

Umjesto toga, treba ostati neutralan i dati djetetu mogućnost izbora, na primjer: “Možeš pojesti desert kad završiš s obrokom ili nešto kasnije.”

“Što nije u redu s tobom?!”

Ako odrasla osoba kojoj dijete vjeruje kaže da s njim nešto nije u redu, dijete će to povjerovati i još se dugo toga sjećati. Mogli bi to protumačiti na svoj način, pa zaključiti: “Ja sam loša osoba.”

“Mrzim svoj posao.”

Svatko ima loš dan na poslu. Ako se to dogodi, često dolazimo kući i žalimo se, primjerice, partneru kako mrzimo svoj posao. Djeca sve upijaju kao spužve. Zapravo, studije su otkrile da naši stavovi o životu imaju veliki utjecaj na određivanje uspjeha naše djece.

mšm/miss7mama.24sata

Foto: Pixabay, ilustracija