Zbog zabrane posjeta u bolnicama uslijed pandemije korone, Josipa Milas čak 54 dana nije mogla vidjeti svoju Palčicu Anu Nikol, dok mama Sanea Šegerec čeka da Nea ojača i dođe kući.
“Naša Nea je rođena je 7. svibnja, u 26. tjednu, sa samo 850 grama i 33 centimetra. Vidjela sam ju samo na desetak minuta, dan nakon carskog reza u Petrovoj, a onda je prebačena na Rebro, gdje je morala na manju operaciju. Od tada je na neonatologiji na Rebru, a mi ne možemo do nje. Jako je teško. Rasplačem se svaki puta kad zovemo liječnike za informacije, a pogotovo kad mi pošalju njenu fotografiju. No vijesti su dobre i znamo da je u dobrim rukama pa nas to tješi”, priča Sanela Šegerec iz okolice Koprivnice, koja već više od tri tjedna ne može posjetiti svoju djevojčicu.
Ona je tek jedna od mama koje su ovih dana podržavale akciju ‘Vratimo Palčiće u Petrovu’ u istoimenoj grupi na Facebooku, koja se našla u situaciji da ne može posjetiti svoje dijete, jer su od pojave korona virusa zabranjene posjete u bolnicama, posebno na odjelima neonatologije, gdje su djeca rođena prerano, ili s komplikacijama, i kod kojih rizik od zaraze treba u potpunosti isključiti.
Sanela se nada da će s malenom biti i prije nego što dođe vrijeme za izlazak iz bolnice. Naime, ima i najava da bi – s obzirom da u Hrvatskoj više nema novooboljelih od korone – i posjete uskoro mogle biti dozvoljene.
I malena Ana Nikol drugo je dijete u obitelji, a mama Josipa Milas možda je i rekorderka po tome koliko je izdržala bez svoje djevojčice – 54 dana. Rođena je u splitskom rodilištu, 14. ožujka, baš na dan kad su zbog korone zabranjene sve posjete, sa 1610 grama i 41 centimetar.
“Sve se to nekako izdrži, no to mi je sigurno najteži period u životu. Prije nego što sam rodila bila sam 21 dan u bolnici i rodila sam hitnim carskim rezom zbog infekcije plodne vode i posteljice i prvih sedam dana bila je kritično. Dogodile su se i neke komplikacije. Taj dan mi je bio najduži dan u životu, zvala sam sve poznanike i prijatelje da dođu do neke sestre ili doktora koji nam je može fotografirati i poslati fotografiju. Bilo bi teško i da sam bila pored djeteta, kamoli kad loše informacije dobiješ putem telefona. Izbezumila sam se, pa je suprug morao zvati ponovo da čuje detalje”, rekla je Josipa za 24 sata.
Opisala je i kako se osjećala kada je napokon vidjela svoju djevojčicu.
“Ne mogu vam to opisati. Nisam, zapravo, mogla ni zamisliti koliko je mala, bojala sam se uzeti ju u ruke da joj nešto ne slomim, ali brzo sam se naviknula na sve. Samo sam rekla: ‘Napokon je kod kuće, s nama, što god da nas čeka zajedno ćemo proći kroz to i biti će puno lakše”, kaže mama male Palčice, koja napokon može odahnuti.
mšm/24 sata
Foto: Pixabay, ilustracija
