“Ako sam i imao neku hijerarhiju vlastitih vrijednosti i nekih ciljeva što sam ih htio ostvariti, s činjenicom da sam postao otac, sve je postalo tako blijedo i bezvrijedno. Postalo mi je jedino važno to da su mi dijete i njegova majka, moja supruga, sretni i zadovoljni”, rekao nam je Bruno (36) iz Splita, otac petero djece. On je samo jedan od muškaraca kojem se život u potpunosti promijenio kada je postao otac. Očevi su nezaobilazan faktor u životima svojih mališana i glavni oslonac majkama u odgoju djece. Zanimalo nas je koliko je očinstvo promijenilo muškarce i njihove životne prioritete. Donosimo iskustva nekoliko očeva koji su za Generaciju otkrili kako ih je rođenje djeteta promijenilo na bolje.

“Jedno jutro se probudiš i osjetiš važnost donošenja odluka i odgovornosti koja sjedne na tvoja ramena. Hoću li moći priuštiti obitelji dovoljno s ovom plaćom, koji su mi daljnji planovi, što sve djetetu mogu i moram priuštiti u životu. Prestaneš gledati svoje potrebe i misliš na obitelj. Kad držiš to malo stvorenje i znaš da je ona cijeli tvoj svijet i tada ništa drugo ne postoji. Kada plače, zašto plače? Kako li joj mogu pomoći. Ne znam, tek sam postao otac pa mislim da će biti još takvih pitanja i dilema”, rekao nam je Hrvoje (34), novopečeni otac iz Zagreba.

‘Iz korijena sam se promijenio’

Svoje iskustvo očinstva s nama je podijelio i Bruno (36), otac petero djece iz Splita. On je postao otac jako mlad – imao je 23 godine i to ga je, kaže, iz korijena promijenilo.

“Naime, i prije vjenčanja a i u prvim godina braka pa i kroz prvu trudnoću, nastojao sam se spremiti što mogu bolje za očinstvo – čitao sam knjige, razgovarao sa starijima, sa svojim ocem… Sve kako bih bio spreman uzeti svoje dijete u ruke i postati prvi njegov odgajatelj. No, ništa te ne može pripremiti na taj trenutak kada po prvi puta uzmeš svoje dijete u ruke i kada iskustveno shvatiš da si otac. Kada se ustaneš u tri ujutro i nosiš svoje dijete do jutra – umoran i neispavan, ali s osmjehom na licu”, započeo je Bruno.

Osvrnuo se na riječi Kurta Cobaina koji je jednom izjavio da je očinstvo najjača droga koju je ikada probao te smatra da je to u potpunosti istina.

“Čovjek se uozbilji, postane odgovoran i svjestan svoje važnosti za to dijete i njegovu majku. Ako sam i imao neku hijerarhiju vlastitih vrijednosti i nekih ciljeva što sam ih htio ostvariti, s činjenicom da sam postao otac, sve je postalo tako blijedo i bezvrijedno. Postalo mi je jedino važno to da su mi dijete i njegova majka, moja supruga, sretni i zadovoljni. Čovjek ni ne shvati da je preko noći odustao od samoga sebe. Iako dođe, s vremena na vrijeme, u nekakvo stanje kada ti bude žao što nisi napravio ovo ili ono, što nisi putovao ili se zabavljao kao drugi. Ali sve to prođe i postane krajnje nevažno kada vidiš osmijeh svojega djeteta kada te ugleda nakon radnog dana ili ujutro kada se tek probudi. Trenutno mi je vrhunac dana zabavljati se sa svojom djecom i suprugom”, priznao je.

Na kraju je naveo zanimljivu činjenicu koja bi, kako kaže, vjerojatno mnoge muškarce bacila u očaj, a u njemu budi radost i iščekivanje.

“Naime, mene i suprugu čeka nekih dvanaest godina puberteta naše djece. Drago mi je jer još sljedećih 12 godina neću odrasti, a ostat ću ozbiljan i odgovoran kao i prvoga dana kada sam svoje dijete uzeo u naručje i shvatio da nema šale s time da sam otac. Rekao bih da me očinstvo učinilo puno boljim čovjekom, puno boljom osobom, puno boljim djetetom”, zaključio je Bruno.

‘Očinstvo me učinilo novim čovjekom’

I Hrvoje (32) iz Zagreba slaže se da je očinstvo nešto što čovjeka u potpunosti mijenja na bolje. Njegov ga je sin, kaže, potaknuo na sasvim novi pogled na život.

“Očinstvo je za mene jedan od najvažnijih događaja u životu. Radovanje novom životu ne može se ni s čim usporediti. Ipak, očinstvo donosi i izazove. Sjećam se da sam se u prva dva tjedna nakon rođenja našeg sina osjećao kao da sam u nekom „roller-coasteru”. Redovito ustajanje više puta po noći i uspavljivanje sina, sasvim novi dnevni raspored i učenje kako se brinuti za dijete – sve to je doprinijelo osjećaju izgubljenosti. No, uz taj osjećaj imao sam i duboko uvjerenje da je sve kako treba biti”, započeo je Hrvoje.

Dodao je kako ga je očinstvo potaknulo (ili čak natjeralo) da potrebe druge osobe stavi potpuno ispred svojih, da postane prilagodljiviji i presloži životne prioritete.

“Morao sam učiti i mnoge osnovne stvari poput toga kako se drži dijete, presvlači pelena i slično. Kako je naš sin odrastao, morao sam i sve više biti odgajatelj, a ne samo brižni roditelj. To je donijelo izazove na koje se i dan danas učim kako odgovoriti – pustiti ga da skoči s visine ili reći „ne, to je opasno” i slično. Očinstvo me učinilo novim i potpunijim čovjekom”, poručio je Hrvoje za kraj.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay, ilustracija