Neki umirovljenici i dalje rade kako bi sačuvali svoje zanate od izumiranja. Naime, pomlatka nema, a posla ima i više nego dovoljno. Iako se od urarstva može zaraditi, nema zainteresiranih majstora, to jest, mlade ne zanima baviti se ovim zanatom. Tako su neki gradovi u Hrvatskoj već ostali bez urara.

Dok urarstvu vrijeme otkucava, nekolicina onih pravih, starih majstora – čuva tajne zanata. Gospodin Ivan Pisačić u 78. godini još uvijek ima mirnu ruku, oštar vid i volju za rad. Posljednji je vinkovački urar.

“Rad drži čovjeka, to je umjetnost, treba imati volju i ići naprijed. Nažalost, gasi se polako. Zadnji učenik je u ovoj radnji 1972. godine završio za urara i poslije toga u Vinkovcima nema podmlatka”, govori za Dnevnik HRT-a Ivan Pisačić, posljednji vinkovački urar.

I sam se pita kako je do toga došlo jer posla, kaže, ima i više nego dovoljno. “Dobio sam zidni sat najdalje iz Donjeg Miholjca, čak iz Virovitice. Poslije mene mehaniku neće nitko više popravljati u Vinkovcima”, kaže gospodin Ivan.

Foto: Pixabay, ilustracija

‘Ja sam mnogima predlagao’

Ni grad na Dunavu nema pomlatka, kad urar Josip zauvijek zaključa, neke će se kazaljke trajno zaustaviti. Iako umirovljen, i on još uvijek radi. “Svi bi htjeli sve i odmah, pogotovo mladi, a ovdje se ne može zaraditi auto za godinu, dvije dana ili stan. Ja sam mnogima predlagao, obuči se, otvoriš obrt na četiri, radiš i zaradiš si dopunski još jednu plaću”, kaže Josip Suljada, posljednji vukovarski urar.

No, sudeći po trendovima, urarstvo bi uskoro moglo izumrijeti. Ovo su posljednja dva majstora najistočnije županije.

Umirovljenici na kavi s gradonačelnikom: Za većinu njihovih problema pronađena rješenja

“Meni bi bilo drago kada bi netko od mlađih bio zainteresiran. Bez obzira na moje godine još uvijek mislim da imam snage i znanja da bih mogao nekoga obučiti”, zaključuje Josip.

mšm

Foto: Pixabay, ilustracija