Razdoblje nakon poroda, odnosno postpartum, jedno je od najznačajnijih razdoblja u životu majke, ali i djeteta. U tom razdoblju majka integrira iskustvo trudnoće, poroda i svojeg novog identiteta. Bez obzira radi li se o prvom porodu, drugom, trećem, majka svaki put iznova gubi stari identitet i dobiva novi. Iz žene u majku, iz majke jednog djeteta u majku dvoje djece, itd., piše Mamin kutak.

Ne samo da se u postpartumu oblikuje identitet majke, već se rađa i identitet djeteta. Okolinski faktori te emocionalno stanje majke u velikoj mjeri utječu na razvoj djeteta, njegovo poimanje sebe i svijeta. Majčin stres, depresija, anksioznost i stresori iz okoline povećavaju rizik da će dijete u odrasloj dobi razviti emocionalne i kognitivne probleme te probleme u ponašanju. Isto tako, djeca koja od ranog životnog razdoblja razviju osjećaj da je njihova okolina sigurna i dobiju dovoljno njegujućeg dodira, bliskosti, emocionalne povezanosti, socijalne potvrde i podrške, odrast će u samopouzdane osobe, a pozitivno iskustvo najranijeg života na njih će djelovati zaštitno.

To ne znači da majka, kao ni otac, moraju biti savršeni, već moraju imati sposobnost (samo)regulacije emocija nakon negativnih okidača te sposobnost da “poprave” rupture u odnosu, i s djetetom i jedno s drugim, kako bi vratili osjećaj sigurnosti i povezanosti. Normalno je da se događaju rupture i stresne situacije, međutim one ne bi trebale biti prevladavajuće, već mogu služiti kao prilike za izgradnju odnosa, dublje povezivanje i osobni rast. “Roditelji koji rade pogreške i za njih preuzimaju odgovornost su bolji roditelji od onih koji se trude biti savršeni”, rekao je Jasper Juul, poznati danski obiteljski psihoterapeut.

Foto: Pixabay

‘Trebala mi je podrška’

To je ponekad lakše reći nego učiniti, a to znam i iz svog vlastitog iskustva. Kad sam prvi put postala majka, činilo mi se kao da se moj cijeli svijet raspao, a ja još nisam izgradila novi. Trebala mi je podrška i trebao mi je osjećaj da sam dobra i kompetentna majka, što se meni tada činilo nedostižnim. Kao novoj majci, potpuno mi je bilo jasno da ja moram biti dobro, kako bi moje dijete bilo dobro, ali vrtlog majčinstva je nemilosrdan i u njemu se lako izgubiti. Bilo bi mi lakše da sam tada bila svjesna stvari kojih sam sada svjesna. I bilo bi mi lakše da sam tada čula stvari koje mi nitko nije rekao.

Voljela bih da mi je netko rekao da ću nakon poroda plakati već u rodilištu i da je to u redu, da smijem isplakati sav umor, tugu, veselje, brige. I da možda moj porod neće bit onakav kakav sam zamislila i da možda dojenje neće teći savršeno, i to je u redu. I da ću još puno plakati, a nekada neću ni znati zašto. I da će majčinstvo otvoriti sve dobro skrivane rane.

Sjećam se da sam se nakon poroda prvi puta zaista, licem u lice, susrela sa sramom, krivnjom i strahom. Što ako se bebi nešto dogodi? Što se to događa s mojim tijelom? Zašto izgleda da svima ide puno bolje nego meni? Smijem li malo ostaviti dijete i raditi nešto samo za sebe? Voljela bih da mi je netko rekao da majčinstvo nije tako glamurozno i idilično kako se svi pretvaraju, da se ne uspoređujem s drugima i da obrišem Instagram.

Sama pomisao da negdje tamo postoji ona mama koja ima malu bebu, kuha zdravu hranu, redovito vježba, izrađuje DIY projekte za cijelu obitelj, ima fenomenalan odnos s partnerom, izgleda odlično i osjeća se još bolje, u meni je stvarala osjećaj da sam potpuni promašaj. Sva sreća da takva majka ne postoji nigdje osim u mojoj mašti gdje su sve majke bolje nego ja.

Foto: Pixabay

Savršena majka ne postoji

Voljela bih da mi je netko rekao da savršena majka ne postoji i da ne moram sve raditi sama. Sve mi prolazimo kroz isto, ali svaka se s tim nosi na drugačiji način. Prihvatiti tuđu pomoć ili pak tražiti pomoć nije znak slabosti i to ne znači da sam manje vrijedna, već znači da brinem o sebi i dopuštam si predahnuti kad mi treba. Jedino odmorna i zadovoljna mogu biti onakva majka kakva želim biti za svoje dijete. Voljela bih da mi je netko rekao ovo zlatno pravilo postpartuma: “Da bi se mama mogla brinuti za bebu, ostali se trebaju brinuti za mamu.”

Voljela bih da mi je netko rekao da će se moj odnos s partnerom promijeniti. Da ćemo se povezati na razini na kojoj nisam znala da je moguće, ali da ćemo se istovremeno oboje izgubiti u brizi za bebu i zaboraviti kako je naš odnos izgledao prije. Voljela bih da mi je netko rekao da ćemo morati jedan prema drugome biti još nježniji, da ćemo si morati jako puno puta oprostiti i da ljubav nekad dolazi u najrazličitijim oblicima.

Voljela bih i da mi je netko rekao da sam baš onakva majka kakvu moje dijete treba. I neka vjerujem u sebe, jer ja najbolje znam što mojem djetetu treba. I da će sve proći, i lijepo i ružno i da ću puno naučiti o sebi i životu. Kažu da čim primiš bebu u svoje ruke, odmah se zaljubiš i sve brige nestanu. Meni nije bilo tako, brige nisu nestale i trebalo mi je dugo da naučim voljeti svoje dijete onako kako sam osjećala da trebam. Voljela bih da mi je netko rekao da je to u redu.

Voljela bih da mi je netko rekao da ću se osjećati jako usamljeno, ali da nisam sama. Oko mene su ljudi koji me vole i oko mene su žene i majke koje prolaze isto što prolazim i ja. Samo trebam pružiti ruku i one su tu. Ženska snaga, nježnost, mudrost i podrška u tim trenucima je uistinu ljekovita.

Foto: Pixabay

Blagoslov koji nose sve majke

Voljela bih i da mi je netko rekao da je postpartum težak i da nije stvar dobre organizacije niti mojih odgojnih metoda, nego je uistinu je**** težak. I da nisam nezahvalna ako želim malo mira i predaha za posvetiti se sebi i uživati u nečemu što volim. Ali i da će to proći i da ću vrlo brzo uživati u jednim od najljepših trenutaka svog života. I da ću puno toga naučiti i izrasti kao osoba. Voljela bih da mi je netko rekao da su porod i majčinstvo puni prekrasnih darova do kojih je teško doći, ali vrijede svakog uloženog truda.

Voljela bih da mi je netko rekao da ću svoju djecu voljeti više od života i da ću zbog njih htjeti biti bolja osoba. Voljela bih da mi je netko rekao da će se moje srce razdijeliti na dva dijela koja sada idu u vrtić i u školu i koja će pasti i ozlijediti koljeno i koja će mi napraviti čestitku za Majčin dan i koja od sada hodaju okolo, izložena cijelom svijetu i žive svojim životom. I da je to najdublja bol koju ću osjetiti.

Majčinstvo je iznova zaranjanje u bol i izranjanje iz nje. Voljela bih da mi je netko rekao da one koje se nađu na putu da postanu majke imaju jedinstvenu priliku da zarone u najdublji ponor i iz njega izađu okrunjene svim darovima koje su našle na putu. Da je majčinstvo satkano od snage, mudrosti, istine, hrabrosti, svjetla, nade i cijelog svemira. I da je to blagoslov koji nose sve majke koje su spremne pustiti da se sve raspadne kako bi na to mjesto došla ljubav.

Antonia Erent Ondrušek, doula i somatic coach

Foto: Freepik