/Pismo umorne mame suprugu: Ako ovako nastavim dalje, slomit ću samu sebe! Trebam te…

Pismo umorne mame suprugu: Ako ovako nastavim dalje, slomit ću samu sebe! Trebam te…

“Mašem bijelom zastavom i priznajem da sam samo čovjek. Govorim ti koliko te trebam i ako ovako nastavim dalje, slomit ću samu sebe. A, to će povrijediti tebe, djecu i našu obitelj. Jer, budimo realni: I ti trebaš mene’, piše mama dvoje djece u pismu suprugu.

Neka ovo bude podsjetnik svim muževima koji rade, prilagođavaju se na život s novorođenom bebom i imaju partnericu koja se oporavlja od poroda: Bez obzira što radite, ne može se usporediti s onime što ona radi, piše Miss7mama.

Sa svojom novom bebom i malenim dvogodišnjakom, Celeste Erlach trebala je samo jednu stvar od svog supruga i odlučila mu je to jasno dati do znanja umjesto da se nadala da će on to sam shvatiti i pročitati njezine misli, a zatim mu potiho zamjerati što to nije učinio. Zbog toga mu je napisala pismo koje je stranica Breastfeeding Mama Talk objavila kao obavezno štivo za sve očeve.

‘Najmanje što si mogao učiniti je držati je u naručju’

“Dragi mužu, trebam više tvoje pomoći”, započinje njezino pismo. Nakon jako dugog dana, ova mama objasnila je kako je pitala supruga može li čuvati bebu kako bi ona mogla ranije ići spavati prije nego će se morati opet probuditi kako bi dojila.

“Beba je plakala, zapravo zavijala. Čula sam ju kako plače skroz sa drugog kata i trbuh mi se stisnuo od tog zvuka te sam se pitala trebam li sići dolje i pomoći ti ili samo zatvoriti vrata kako bih napokon dobila malo sna koji mi je očajnički bio potreban. Izabrala sam ovo posljednje.”

U tom trenutku, mama je izabrala brigu o sebi, znajući da je njezin suprug savršeno sposoban brinuti se za njihovo dijete koje plače. Potisnula je krivnju i pokušala zaspati na jedan sat. No to nije bila opcija jer je 20 minuta kasnije, njezin suprug došao u spavaću sobu s bebom koja je i dalje histerično plakala.

“Stavio si bebu u kolijevku i nježno je pogurnuo prema mojoj strani kreveta, i očito jasnom gestom pokazao da si završio sa svojom brigom o bebi. Htjela sam vikati. Htjela sam započeti veliku svađu tog trenutka. Ja sam čuvala bebu i naše dvogodišnje dijete cijeli prokleti dan. Uskoro bih se trebala ponovno probuditi i hraniti bebu cijelu prokletu noć. Najmanje što si mogao učiniti je držati je u naručju nekoliko sati navečer kako bih ja malo odspavala”, piše mama.

‘Moja odgovornost je hraniti obitelj, održavati kuću čistom i briga o djeci’

“Moja odgovornost je hraniti obitelj, održavati kuću čistom i briga o djeci je nešto što se pretpostavlja da ću ja raditi, čak i nakon što se vratim na posao nakon porodiljnog. Za većinu toga krivim samu sebe. Postavila sam presedan da ja to mogu učiniti. I istina, želim. Također, vidim da moje prijateljice i ostale mame rade sve to i to dobro. Znam da i ti to vidiš. Ako one mogu, i ako su naše majke to mogle tako dobro činiti za nas, zašto i ja ne bih mogla?”

Možda zato što su nekada majke patile u tišini godinama ili jer su prijateljice i ostale mame samo dio ‘igre’ na društvenim mrežama, a zapravo potajno vode istu borbu. “Ili možda jednostavno nisam kvalificirana za ovaj posao kao svi drugi. I koliko god mi je ovo teško, reći ću ti: Trebam više tvoje pomoći. Dio mene sa osjeća kao neuspjeh samo zbog toga što te ovo pitam.”

Celeste je naglasila kako joj njezin suprug pomaže i divan je tata, ali ta ‘pomoć’ nije dovoljna. “Ja sam ljudsko biće i umorna sam. Trebam te”, napisala je.

Celeste ga moli sljedeće: da spremi njihovo dvogodišnje dijete ujutro kako bi ona mogla brinuti za bebu, napraviti ručak i popiti šalicu kave.

“I pod spremanjem djeteta ne mislim na paljenje televizije i posjedanjem djeteta na kauč. Mislim na to da obaviš s njime kupaonicu, provjeriš je li obavio wc, daš mu doručak i provjeriš hoće li popiti čašu vode, a zatim spremanje njegovog ruksaka za jaslice.”

Noću joj je potreban jedan sat nasamo da bude sigurna kako njezino dijete spava, a tata se brine za bebu i uspavljuje je.

“Znam da je teško slušati bebu kako plače. Vjeruj mi, znam. No, ako ja mogu smirivati bebu veliku većinu dana, možeš i ti sat ili dva navečer. Molim te.”

Vikendima jednostavno treba malo vremena za sebe kako bi uspjela izaći iz kuće, čak i da se radi samo o odlasku u dućan.

“A, neke dane kada isplaniram igranja za djecu ili nešto drugo i kada se čini da sve imam pod kontrolom, trebam od tebe da mi pružiš ruku. Ili da mi predložiš da i ja odem odspavati dok djeca drijemaju. Ili da jednostavno opereš suđe bez da ja to tražim od tebe. Trebam te.”

‘Mašem bijelom zastavom i priznajem da sam samo čovjek’

I ono posljednje, ovoj mami je potrebno da je se cijeni i da joj se ponekad priznaje sve što radi.

“Želim znati da si primijetio da je rublje oprano ili da je večera skuhana. Želim znati da cijeniš što dojim satima i što ću se izdajati na poslu, iako bi bilo jednostavnije hraniti adaptiranim mlijekom. Nadam se da primjećuješ da te nikada ne tražim da ostaneš doma i propuštaš svoje hobije i sportske aktivnosti.”

Jedina stvar koja je teža od toga da sve to trebaš raditi sam je, priznati da ti je potrebna pomoć, što je točno zašto bi njezin suprug trebao ovo pismo shvatiti ozbiljno.

“Da bar ne trebam pohvalu za stvari koje većina ljudi očekuju od mama. Ali, mašem bijelom zastavom i priznajem da sam samo čovjek. Govorim ti koliko te trebam i ako ovako nastavim dalje, slomit ću samu sebe. A, to će povrijediti tebe, djecu i našu obitelj. Jer, budimo realni: I ti trebaš mene.”

mšm/miss7mama

Foto: Pixabay