/Kad djeca biraju pomagati: Dvije učenice iz Vukovara postale volonterke i pokazale veliko srce!

Kad djeca biraju pomagati: Dvije učenice iz Vukovara postale volonterke i pokazale veliko srce!

Za mnoge su školski praznici prilika za odmor, druženje i zabavu. No, dvije učenice 8. razreda Osnovne škole Dragutina Tadijanovića iz Vukovara odlučile su svoje slobodno vrijeme iskoristiti na drugačiji način – za volontiranje, pomaganje i druženje sa mladim osobama s invaliditetom. 

Damjana Zimonja i Anja Matavulj pokazale su da za volontiranje nikada nismo premali, a da za pomaganje drugome nije potrebno imati puno – dovoljno je imati otvoreno srce, vrijeme i želju biti tu za nekoga. Svoje su školske praznike provele u Udruzi Vukovarski leptirići, gdje su svoje vrijeme, energiju i kreativnost poklonile mladim osobama s invaliditetom koji se svakodnevnim radom bore za svoja radna mjesta i svoju financijsku neovisnost. 

Kroz izradu i prodaju različitih rukotvorina, ukrasa i proizvoda, kao i K-LUMET ekološkog potpaljivača, nastoje stvarati prilike za vlastitu zaposlenost i pokazati koliko vrijedi njihov trud, znanje, kreativnost i rad. Njihov je cilj otvoriti i poklon-galeriju u kojoj bi se mogli prodavati njihovi proizvodi, a svaki izrađeni predmet tako postaje puno više od običnog proizvoda – on je rezultat njihovog rada, truda i želje za samostalnošću.

U tome su im tijekom školskih praznika pomagale Damjana i Anja. Uređivale su radni prostor i poklon galeriju, bojile zidove, izrađivale različite ukrase i ukrasne vrećice od papira, pomagale u izradi K-LUMET-a, ali i sudjelovale u brojnim drugim poslovima. No ono najvrjednije što su donijele nije bio samo njihov rad – donijele su svoje vrijeme, osmijeh, razgovor i spremnost da upoznaju ljude koje možda prije nisu imale priliku upoznati jer volontiranje nije samo pomaganje drugome ono je i učenje – jedni od drugih.

‘Bilo mi je puno srce jer sam znala da im pomažem’

Zanimalo nas je koliko im je značilo volontiranje u Udruzi Vukovarski leptirići, zašto su se odlučile na ovaj korak i kako su provodile dane u Udruzi. Damjana je podijelila svoju volontersku priču za Generaciju te istaknula kako je za nju odlazak u Udrugu bio potaknut i vlastitim obiteljskim primjerom. 

“Mama me potaknula da dođem jer i sama radi s djecom s poteškoćama. U Udruzi sam pomagala pospremati stvari, bojala sam zidove, izrađivala različite ukrase i ukrasne vrećice od papira te pomagala u izradi K-LUMET-a. Sve što sam radila možda se na prvi pogled činilo kao sitnica, ali meni je bilo puno srce jer sam znala da im pomažem u nečemu što će njima sigurno značiti”, ispričala je Damjana. 

No, kako kaže, najveća vrijednost ovog iskustva nije bila samo u onome što je napravila, već u onome što je naučila. “Osobe s invaliditetom na mene su djelovale jako pozitivno. Shvatila sam da s njima mogu razgovarati o svemu. Oni su dobri, pažljivi i puni razumijevanja.” Upravo su takvi susreti najbolji način da mladi upoznaju različitost – ne kroz predrasude, sažaljenje ili udaljenost, nego kroz razgovor, zajednički rad, smijeh i prijateljstvo.

‘Zaslužuju jednaka prava i prihvaćanje’

Damjana kaže kako joj je posebno drago što je mogla biti dio cijele priče. “Drago mi je što sam mogla biti dio toga jer sam shvatila da ne trebamo tražiti puno. Iako im je neke aktivnosti možda teže obavljati, zaslužuju jednaka prava i jednako prihvaćanje od svih nas.”

Ovo iskustvo promijenilo je i njezin pogled na osobe s invaliditetom. “Shvatila sam da su oni jednostavno ljudi koji zaslužuju biti poštovani i voljeni kao i svi ostali. Puni su pažnje i ljubavi i jako mi je drago što sam ih upoznala.“

Za ove mlade zaposlenike Udruge Vukovarski leptirići njihov rad nije samo način da nastave biti aktivni i kreativni. On predstavlja dostojanstvo, samostalnost, osjećaj vrijednosti i mogućnost financijske neovisnosti. Svaka prodana rukotvorina, svaki izrađeni ukras i svaki K-LUMET korak su prema cilju – stvaranju održivih radnih mjesta i mogućnosti da svojim radom doprinesu zajednici. Zato je pomoć mladih volontera bila dragocjena. Ne samo zbog onoga što su napravile, nego i zbog poruke koju su svojim dolaskom poslale: “Vaš rad vrijedi. Vaše vrijeme vrijedi. I mi to vidimo.”

‘Trebamo više ovakve djece’

Priča Damjane i Anje možda je samo jedna mala priča o volontiranju, ali njezina je vrijednost puno veća. U vremenu kada se često govori o nedostatku empatije, razumijevanja i solidarnosti, upravo ovakvi primjeri vraćaju vjeru u mlade. Toga je svjesna predsjednica Udruge Viktorija Matin koja je istaknula kako ove dvije učenice nisu tražile priznanja, nagrade niti nešto zauzvrat.

“Jednostavno su odlučile svoje vrijeme pokloniti drugome, a upravo je to bit volontiranja – pokloniti dio sebe kako bi nekome drugome bilo lakše, ljepše ili bolje. Posebno je važno da djeca i mladi od najranije dobi imaju priliku susretati različitost i upoznavati osobe s invaliditetom kao ravnopravne članove našeg društva jer predrasude najčešće nastaju ondje gdje nema susreta i gdje jedni o drugima ništa ne znamo. Kada se upoznamo, razgovaramo i zajedno radimo, shvatimo da nas puno više toga povezuje nego što nas dijeli. Njih dvije upravo su to pokazale. Pokazale su da djeca mogu biti veliki učitelji odraslima. Da se empatija uči djelima. Da različitost nije prepreka za prijateljstvo i da ponekad nekomu ne treba puno – treba mu samo netko tko će sjesti pokraj njega, pružiti ruku, pomoći, saslušati ga i provesti s njim vrijeme”.

Animafest kroz oči volonterke: ‘Super način da naučiš nešto novo i dobro se zabaviš’

Dodala je da nam upravo zato treba više ovakvih mladih volontera. Više plemenite djece koja razumiju različitost, koja nemaju predrasude i koja su spremna upoznati čovjeka prije nego što donesu bilo kakav sud o njemu. “Možda je upravo najljepša lekcija koju možemo naučiti od ovih dviju djevojaka – da za prihvaćanje nije potrebno puno. Potrebno je samo vidjeti čovjeka i dati mu priliku da pokaže koliko može. Damjana i Anja svoje su praznike ispunile radom, ali iz Udruge nisu otišle samo s osjećajem da su nekome pomogle. Otišle su bogatije za jedno iskustvo, nova poznanstva i spoznaju da različitost ne razdvaja ljude – predrasude su te koje to čine, a one su odlučile predrasude ostaviti po strani i pružiti ruku”, zaključila je Matin.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Vukovarski leptirići