“Kuća mi je omogućila da ostanem u sustavu. Navikao sam živjeti tako pa mi je ovo prilika da se lakše adaptiram na vanjski svijet. Prvenstveno mi se sviđa to što imam mir koji je potreban nama studentima”, rekao je Renato Fritz (20) iz Zagreba, jedan od prvih korisnika Caritasove Kuće za mlade. Oko 200 mladih svake godine napušta institucionalnu skrb i udomiteljske obitelji, ostajući tako bez podrške obitelji i društva, bez posla, stana i sredstava za život. Upravo za mlade poput Renata brine Kuća za mlade “Da život imaju” Zagrebačkog Caritasa.
Kuća je svečano otvorena 25. listopada ove godine, a rezultat je velike humanitarne akcije započete u lipnju prošle godine. Kroz razne donacije prikupljeno je 7,7 milijuna kuna, a za preostale troškove pobrinula se Zagrebačka nadbiskupija. U zagrebačkoj Selskoj ulici dočekala nas je voditeljica Kuće Danijela Petković i provela kroz ovu modernu i novouređenu zgradu koja se sastoji od podzemne garaže, prizemlja i četiri etaže.
U Kući u kojoj je moguć smještaj 31 korisnika u dvokrevetnim i jednokrevetnim sobama s kupaonicama, dom je zasad pronašlo sedmero mladih.
“Sviđa mi se briga o mladima kojima dajem i psihosocijalnu podršku, ako im je potrebna. Jako je izazovno raditi s ovom populacijom. Uz mlade iz domova, imamo i nekoliko studenata slabijeg imovinskog stanja koji žive izvan Zagreba. Dosad smo primili 15-ak prijava te razmatramo još dvije molbe”, rekla nam je Petković, diplomirana socijalna radnica i bivša voditeljica Kuće za žrtve obiteljskog nasilja Zagrebačkog Caritasa.
Naglasila je kako molbe zaprimaju tijekom cijele godine, a primaju mlade iz cijele Hrvatske. Standardom i uvjetima u Kući je i više nego zadovoljna, što joj potvrđuju i sami korisnici. Na svakom katu nalazi se zajednički dnevni boravak s kuhinjom, zajednički vešeraj je na zadnjem katu, dok se u prizemlju nalaze uredi i višenamjenska opremljena dvorana za rad s mladima.
Iako je smještaj u Kući besplatan, korisnici koji imaju mjesečna primanja plaćat će simboličnih 500 kuna mjesečno za režijske troškove.
“To je više edukativna mjera, da nauče da će u životu morati plaćati režije. To se više odnosi na djecu koja su došla iz domova u kojima nisu raspolagali financijama, a primaju naknadu za redovito studiranje od države”, pojasnila je Petković.
Za razliku od domova u kojima su dosad živjeli, dodala je, mladi ovdje neće imati nadzor odgajateljice i strukturirani ritam života. Predviđeni rok boravka u Kući je godinu dana, no u slučaju iznimno opravdane potrebe taj se rok može i produžiti.
Kako bi mladima pomogli da se za vrijeme boravka u Kući što više osamostale, planiraju brojne aktivnosti.
“Održavat ćemo radionice komunikacijskih vještina, financijskog opismenjavanja te informatičke i kulinarske radionice, a mladima će na raspolaganju biti i stručne službe za psihosocijalnu podršku”, zaključila je Danijela Petković.
“Dobio sam potreban mir za učenje”
Renato Fritz (20) iz Zagreba, jedan je od korisnika Kuće za mlade. Student je prve godine ugostiteljstva na Veleučilište u Karlovcu, a prije dolaska u Kuću proveo je osam godina u Caritasovim domovima za nezbrinutu djecu u Vugrovcu i na Trešnjevci. Iako je u Kući tek nepuna dva mjeseca, priznao je da se osjeća razlika u odnosu na prijašnje domove.
“Velika je stvar to što ovdje više nema nadzora i kontrole. Razlika je i u tome što se sada prvi put susrećem sa stvarima kao što su plaćanje računa, kupovanje u dućanima te raspolaganje novcem, što je veliki cilj ka mojem osamostaljivanju u životu, jer će mi biti prijeko potrebne”, ispričao nam je Renato.
To i jest cilj ove zajednice, dodao je, da nakon izlaska iz sustava socijalne skrbi korak po korak napreduje i izađe s dobrim znanjem i većim iskustvom.
„Ovo je najbolji boravak koji sam dosad imao. Prvenstveno mi se sviđa što imam mir koji je potreban nama studentima. Imam bolju koncentraciju za učenje pa sam sa svime zadovoljniji. To je nešto što mi je trebalo u životu da mogu bolje funkcionirati“, rekao je Renato koji nema cimera i živi u jednokrevetnoj sobi.
Na upit kakvi su mu planovi u ovih godinu dana, Renato je odgovorio:
„Želio bih se što više osamostaliti, a nakon toga mi je plan prebaciti se na studij u Zagrebu, ako je moguće. Ako ne, nastavio bih školovanje u Karlovcu i tamo se preselio u studentski dom ili neki stan. Kako primam stipendiju od države i Rotary kluba već sada dosta štedim, a još me čeka i polica Korak u život”.
Nakon završetka studija, priznao je, volio bi raditi nešto vezano uz sport.
“Mnogi kažu da mi odlično ide sportsko novinarstvo pa se vidim u tome. I sada već honorarno pišem o sportu za više novina. Također, bilo bi zanimljivo biti turistički vodič, ali samo po sportskim objektima i pričati o povijesti sporta. No vidjet ćemo što budućnost nosi“, zaključio je Renato Fritz.
“Osjećam da smo jedna velika obitelj”
Studentica koja želi ostati anonimna u Kuću za mlade uselila je sredinom studenog. Dolazi iz Zadra, a studira Filozofiju i religijske znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
“Prije sam živjela u jednom privatnom studentskom domu gdje su uvjeti bili sasvim solidni, ali je cijena smještaja bila dvostruko veća. Ovdje mi se sviđa mi se i jako sam zadovoljna, prvenstveno zbog komocije, uvjeta, mirnog područja Zagreba i blizine svega onoga što mi je potrebno”.
S njom je, dodala je, na katu smješteno četvero mladih, no zasad živi sama i još nisam upoznala svoju cimericu, za koju se nada se da ću je uskoro upoznati.
U Kući za mlade omogućeno joj je sve što je potrebno za jedan normalan studentski život.
“Imam internet, kuhinju, vešeraj i postranu sobu, no najviše mi se sviđa što imam mir i tišinu. Nema buke i ometanja i imam svoju privatnost”, napomenula je.
Troškovi života sada su joj dvostruko manji, što joj je izuzetno važno jer studentski život u Zagrebu nije lagan.
“Svaka kuna dobro dođe. Osjećam kao da smo jedna velika obitelj, a da nema kuće vjerojatno bih bila na stanu ili ostala u privatnom domu u kojem sam bila.”
U budućnosti bi željela završiti studij komunikologije i baviti se medijima i odnosima s javnošću.
“Jednog dana želja mi je biti dobra i voljeti ono što radim te težiti za višim i boljim. Također, želim biti dobra majka i žena. No sve u svome vrijeme. Bog ima plan za svakoga od nas”, poručila je ova mlada studentica.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Generacija.hr
*Članak je izvorno objavljen u Veritasu