/‘KROZ AUTIZAM – ZAIGRANO’ Majka djeteta s autizmom provodi lijepi projekt: Volonteri dolaze u obitelj i uče se prihvaćanju, a djeca uživaju!

‘KROZ AUTIZAM – ZAIGRANO’ Majka djeteta s autizmom provodi lijepi projekt: Volonteri dolaze u obitelj i uče se prihvaćanju, a djeca uživaju!

Udruga “Progovori autizam – širi ljubav” započela je s provođenjem projekta “Kroz autizam – zaigrano”, a prvi dojmovi su i više nego pozitivni. Riječ je o edukaciji volontera koji dolaze u obitelji djece s autizmom i kroz igru s mališanima usvajaju razna znanja i vještine, uče se prihvaćanju te razvijaju svoju kreativnost.

Udruga pruža podršku osobama s autizmom i njihovim obiteljima te je mjesto pozitivne inspiracije za obitelji suočene s izazovom spektra. Više o samom projektu i dojmovima sudionika upitali smo Natašu Bahun, predsjednicu udruge “Progovori autizam – širi ljubav”.

“Riječ je o projektu za edukaciju volontera i za superviziju obitelji. Volonteri dolaze u obitelj i igraju se s djecom. Uključeno je oko petero djece s autizmom te otprilike toliko volontera. Prvi dojmovi su odlični. Drago mi je to što djeca uživaju u projektu i druženju. Uživaju i volonteri koji na ovaj način uče što je prihvaćanje, pridruživanje, prepuštanje kontrole djetetu i jednostavno to da su prisutni ovdje i sada za dijete, da ne osuđuju te da razvijaju svoju kreativnost”, rekla nam je Nataša.

I prvi dojmovi sudionika pokazuju da je projekt odlično prihvaćen. Mama Julija zadovoljna je volonterkom Ivom koja dolazi na igru s njezinim Markom.

“Na samom početku kada nam je došla Iva, ja sam joj znala poslije susreta pričati malo o Marku, malo joj približiti neko njegovo ponašanje (na kraju susreta kojih pet ili deset minuta). Nakon nekoliko mjeseci, njih dvoje imaju svoje igre u kojima se zabavljaju, smiju i razumiju. Ti susreti su sada zabavne igrancije u kojima Marko uvijek ima glavnu riječ. Totalno uživa! Najbolji dio je da je uvijek vesela i nasmijana i strpljiva i prihvaća sve kako jest”, rekla je mama Julija.

Volonterka Iva također je zadovoljna Markom i njegovom obitelji.

“Za mene je to baš jedno divno i nezaboravno iskustvo i nadam se da ću tijekom cijelog života biti u mogućnosti volontirati. Svakim susretom naučim nešto novo o autizmu i mislim da je to tema o kojoj bi svatko trebao nešto znati. Marko je jedan divan dječak i nema mi ništa draže u tim trenucima koje provodimo skupa kada vidim da on uživa radeći baš ono što on u tom trenutku želi. Mene to ispuni radošću i toplinom”, poručila je volonterka Iva.

Udruga Progovori autizam – širi ljubav dosad je organizirala seminare za roditelje, stručnjake, učitelje i asistente: “Otključajte potencijale svog djeteta” i “Autizam u školi”. Njihov je projekt podrške obiteljima proglašen najboljim u okviru Start-up Drill-a 2018 i ZICER-ovog natječaja inovativnih društvenih projekata. Također su dio inkubatora međunarodne zaklade “Reach for Change” gdje su, između 80 projekata, izabrani kao 1 od 6 najboljih društveno korisnih projekata.

Nataša je i sama za naš portal već progovorila o životu s autističnim sinom Ivorom. Iako im počeci nisu bili laki, Ivor je brzo napredovao uz njezinu podršku i pomoć.

“Naš Ivor se nije odazivao na ime, govorio niti imao kontakt očima, a sada ima spontano razvijen govor u rečenicama i razvijenu simboličku igru te je spreman za školu po prilagođenom programu uz asistenta“, rekla nam je za portal Generacija.hr Nataša Bahun.

Ova rođena Splićanka sa suprugom i dvoje djece živi u Zagrebu, a po struci je profesorica sociologije. Nakon što joj je mlađem sinu Ivoru (10) s tri godine dijagnosticiran autizam, život joj se okrenuo naglavačke. U želji da mu osigura što veći napredak i kvalitetno odrastanje, završila je u inozemstvu dva treninga američkog programa Son Rise, koji je pokazao izvrsne rezultate. Stoga je odlučila svoje iskustvo prenijeti u Hrvatsku kako bi pomogla drugim roditeljima.

S kojim se sve problemima i poteškoćama susreću roditelji djece s autizmom?

“Prva teškoća, odnosno problem jest dijagnostika. Jako se dugo čeka termin za dijagnostiku, ponekad i godinu dana. Kada dobijete dijagnozu onda čekate oko godinu dana uključivanje u terapijski rad, a same terapije su dislocirane i vrlo oskudne te ih nema dovoljno. Mi smo čekali godinu dana za 45 minuta tjedno radne terapije i isto toliko za centar Silver. Uz to, dolazak defektologa plaćali smo privatno. S obzirom na činjenicu da su rane intervencije najvrjednije za napredak naše djece i da im je potreban velik broj sati rada tjedno da bi razvili svoje potencijale, ovakva situacija je prestrašna i izuzetno neodgovorna.

Uz to, često jedan roditelj radi, dok drugi koristi do osme godine djetetovog života produženi rodiljski dopust radi težih zdravstvenih smetnji djeteta. To znači da imate smanjene prihode i puno veće izdatke zbog prelaska na skuplju organsku prehranu, neku od preporučenih dijeta za autizam i intenzivnih terapija ‘jedan na jedan’ koje u logopedskim/senzoričkim centrima koštaju po satu od 150 do 300 kuna”, navela je neke od poteškoća.

Progovorila je i o samoj udruzi te zašto je odlučila pomagati drugim roditeljima.

“Imala sam veliku želju pisati o našem iskustvu i podijeliti ga s drugim obiteljima te kroz radionice i edukaciju novih volontera inspirirati i druge obitelji da aktivno potiču napredak djece. Naša djeca imaju velike mogućnosti za napredak i mi roditelji smo prvi koji smo pozvani svijetliti taj put. Često roditelji izgube i godinu dana u potrazi za smjerom nakon dijagnoze. U tom procesu neki odustanu, neki zaključe da se tu ništa ne može i da je to tako.

Moja je namjera podržati roditelje u tome da nikad ne odustaju od napretka svoje djece i u tome da budu poput snage prirode u svojoj odluci i u svojoj predanosti. Voljela bih kroz udrugu u Hrvatsku donijeti najbolja iskustva svjetske prakse koja podržavaju napredak za našu djecu”, istaknula je Nataša.

Za kraj je poručila:

“Spoznala sam srcem da autizam u naš život nije došao kao neprijatelj, nego upravo suprotno, došao je da nas podsjeti da se najbolje vidi i voli srcem – ovo učenje i dar želim podijeliti sa svijetom”.

Bjonda Lučić

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Jednaka prava za sve” kojeg financira Agencija za elektroničke medije.