Ispuštanje otpadnih voda veliki je problem za Jadransko more. U sklopu projekta “Priroda- ključ borbe protiv klimatskih promjena” zanimalo nas je kako otpadne vode utječu na morske ekosustave i kakva je situacija na terenu. U potrazi za odgovorima obratili smo se udruzi Sunce iz Splita. Prema tipu prijava koje ova Udruga zaprima putem Zelenog telefona – besplatnog alata Sunca koji građanima pruža informacije i savjete te pomaže u rješavanju okolišnih problema u lokalnim sredinama, može se reći kako ispuštanje otpadnih voda predstavlja značajan problem u Jadranu.
Međutim, ono što je još značajniji problem jest činjenica da su nadzor i kažnjavanje gotovo nepostojeći, unatoč tome što hrvatski propisi jasno zabranjuju ispuštanje otpadnih voda s plovila u more i propisuju uvjete za luke i za plovila, upozorili su iz Sunca. Naime, navodi građana u praksi pokazuju da kapetanija – institucija odgovorna za kažnjavanje nautičara koji ispuštaju otpadne vode iz plovila, ne djeluje uvijek adekvatno i na vrijeme pa tako mnogi prekršitelji ostanu nesankcionirani.
“Jedno od objašnjenja zašto se to događa jest potkapacitiranost lučkih kapetanija, odnosno inspektora pomorskog dobra, koji bi mogli izaći na teren čim zaprime prijavu. Ako prekršaj nije potkrijepljen materijalnim dokazima te ako nije zabilježena registracija plovila, kasnije je gotovo nemoguće išta napraviti po pitanju sankcioniranja prekršitelja. Upravo zbog činjenice da nadležna tijela rijetko ili nikako reagiraju na prijavu ispuštanja otpadnih voda u more, vjerujemo da se ne prijavljuje onoliko slučajeva koliko ih uistinu ima”, istaknula je Ksenija Adžić, stručna suradnica pravnica u Odjelu za komunikaciju i zagovaranje.
Iako, kako Adžić naglašava, svatko tko primijeti onečišćenje mora ili nezgodu koja može prouzročiti onečišćenje mora, dužan je odmah o tome obavijestiti nadležne službe (propisano nacionalnim Planom intervencija, kao i svim županijskim planovima intervencija). Osim toga, što je veći broj prijava, to je veći pritisak na vlast i nadležne službe. Povećan broj prijava obično dovodi do pozitivnih promjena – poput povećanja operativnog kadra koji je nužan za pravovremenu detekciju prekršaja te njihovo sankcioniranje.
Postoji još jedan problem
Iz Udruge su istaknuli kako je od iznimne važnosti slati prijave (na Zeleni telefon ili direktno nadležnoj kapetaniji), pri čemu građane mole da prikupe sljedeće podatke: datum i vrijeme kada je primijećeno onečišćenje mora ili događaj koji može prouzročiti onečišćenje mora; područje onečišćenja mora ili događaja koji može prouzročiti onečišćenje mora (na primjer GPS koordinate); opis, jačinu i opseg onečišćenja mora; podatke o izvoru ili mogućem izvoru onečišćenja mora (pomorski objekt, izvori onečišćenja s kopna), primjerice registracija broda i ime, podaci o vlasniku/zapovjedniku.
Dobra je vijest da sve to možete napraviti potpuno anonimno! Nazovite na telefon 072 123 456 ili slučaj prijavite e-poštom na info@sunce-st.org. Pritom imajte na umu da je Zeleni telefon Sunca nadležan za Splitsko–dalmatinsku i Dubrovačko–neretvansku županiju. Detaljnije o prijavi onečišćenja mora pronađite u ovome članku.
Osim manjkavosti u nadzoru i kažnjavanju, iz Sunca naglašavaju postoji još jedan problem: stanica za prihvat otpadnih voda s plovila na kopnu i dalje nema dovoljno.
“Čak i da sve marine ugrade ove stanice, to opet neće biti dovoljno. Sve jahte i brodice nisu smještene u marinama, a s druge strane u marinama koje su turistički orijentirane (baze za čarter-brodove) dolazi do situacije da se velik broj brodova vrati unutar samo nekoliko sati (obično petkom i subotom) zbog čega bi takve marine trebale biti opremljene velikim brojem stanica. Problem je to koji nema jedno rješenje. Treba raditi na infrastrukturi na kopnu, traženju dodatnih rješenja na primjerima država koje to ipak bolje reguliraju i nadziru i educirati nautičare o njihovim obavezama vezano za otpadne vode”, rekla nam je Matea Špika, viša stručna suradnica u Odjelu za zaštitu prirode.
Kaljužne i sanitarne otpadne vode
Zanimalo nas je i to od kuda sve dolaze otpadne vode i koje su najopasnije, to jest, rade najveću štetu moru. Naime, otpadne vode često sadrže različite onečišćujuće tvari, uključujući teške metale i patogene mikroorganizme. Otpadne vode nastale na plovilima mogu se podijeliti na kaljužne otpadne vode i sanitarne otpadne vode.
Iz Sunca nam kažu kako kaljužne otpadne vode pripadaju kategoriji industrijskih otpadnih voda, a nastaju skupljanjem voda s visokim sadržajem ulja u prostoru strojeva i kotlova, skupljanjem mješavine ulja, morske vode, taloga goriva, kemikalija za odmašćivanje i pranje. Sanitarne otpadne vode dalje se dijele na crne i sive otpadne vode. Crne otpadne vode odnose se na fekalne otpadne vode, odnosno izljeve zahodskih školjki, medicinskih prostorija i prostorija u kojima se nalaze žive životinje. Crna otpadna voda proizvedena na brodovima različita je po vremenu zadržavanja i manjem sadržaju vode od fekalne otpadne voda iz kopnenih instalacija kao posljedica manje upotrebe vode za ispiranje sanitarnih uređaja.
Sive otpadne vode odnose se na otpadne vode od pranja iz domaćinskih i stambenih prostorija, odnosno otpadne vode iz umivaonika, tuševa, kada, praonica, kao i one od pranja namirnica, iz kuhinjskih strojeva i iz prostorija u kojima se drži ili služi hrana.
“Utjecaj crnih otpadnih voda relativno je malen u odnosu na utjecaj sivih voda koje mogu izazvati ozbiljne ekološke probleme. Prisutnost teško razgradivih organskih onečišćivača u sivim vodama može dovesti do propadanja zajednice fitoplanktona te nakupljanja u biljnim i životinjskim organizmima, uzrokujući potencijalno štetne učinke za ljudsko zdravlje, posebno za endokrini sustav”, rekli su nam iz Sunca.
Bioraznolikost u moru i ugroze
Kako se na taj način ugrožava bioraznolikost u moru i koje su vrste najugroženije? Koliko će biti štetan utjecaj onečišćujućih tvari iz otpadnih voda na kvalitetu morske vode ovisi o količini ispuštanja, kemijskom sastavu i koncentraciji takvih voda. Onečišćenje morske vode može dovesti do promjena u razinama hranjivih tvari, broju i raznovrsnosti organizama, nakupljanju organskih i anorganskih spojeva kao i promjene u hranidbenom lancu.
“Iako se tradicionalno fokusiramo na zaštitu pojedinačnih vrsta, moderna paradigma zaštite prirode sve više naglašava zaštitu staništa i ekosustava. U Jadranu je jedno od značajnih staništa (istovremeno i vrsta) posidonija, kojom se Sunce bavi već dvadesetak godina i na koju otpadne vode dokazano imaju negativan utjecaj”, objasnila nam je Špika.
Endemska vrsta Sredozemnog mora, posidonija, poznata i kao lažina, voga, purola ili purić, formira guste šume koje predstavljaju jedno od najvažnijih staništa u moru. Izuzetno je osjetljiva i ugrožena te je zbog toga zakonom zaštićena. Njezine livade su poput tvornica kisika, pružaju stanište, izvor hrane, područje razmnožavanja i odrastanja za više od 100 vrsta riba i za brojne vrste beskralježnjaka te čuvaju obalu od erozije. Stoga je zaštita posidonije od otpadnih voda i drugih ugroza, ne samo zaštita vrste, već i očuvanje vitalnog morskog staništa i njegovih ekosustavnih usluga koji pridonose bioraznolikosti mora.
Prepreke provođenju zakona
Zanimalo nas je i kako zakon štiti Jadran i koje su prepreke provođenju zakona u Hrvatskoj. Hrvatska legislativa, kako tumači Adžić, štiti Jadran pomoću jedne međunarodne konvencije koja je ratifikacijom inkorporirana u pravni poredak RH te nekoliko podzakonskih akata i zakona.
“Hrvatska je ratificirala Međunarodnu konvenciju o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL Konvencija iz 1973., preinačena Protokolom iz 1978.) koja predviđa zabranu ispuštanja otpadnih voda s brodova u more. Unutar nacionalnog zakonodavstva, u Pomorski zakonik 2013. dodana je zasebna Glava I.a. koja regulira zaštitu od onečišćenja s pomorskih objekata te među ostalim propisuje: zabranjuje se u more i na morsku obalu ispuštati i odbacivati kruti i tekući otpad, zauljene vode, fekalije i ostatke tereta s pomorskog objekta, kao i sve druge tvari koje onečišćuju more, zrak ili obalu. Istaknuta je i obaveza plovnih i plutajući objekata da prazne spremišta krutog i tekućeg otpada, zauljenih voda, fekalija i ostataka tereta s broda, kao i svih drugih tvari koje onečišćuju more i obalu samo na mjestima u luci ili izvan nje gdje postoje uređaji za prihvat ovih tvari”, rekla nam je Adžić te dodala i objašnjenja nekih pravilnika.
Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH (NN 72/21) propisuje kako je tijelo koje upravlja lukom dužno osigurati opremanje luke odgovarajućom opremom i lučkim uređajima za odvojeni prihvat otpada u skladu s odredbama Konvencije MARPOL i u skladu s propisima kojima se uređuje gospodarenje otpadom.
Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama (NN pak 144/21) propisuje kako su brodice, čamci i jahte sposobni za plovidbu u određenim kategorijama plovidbe i za određenu namjenu samo ako udovoljavaju odredbama Pomorskog zakonika i citiranog Pravilnika u vezi sa sprječavanjem onečišćavanja pomorskog okoliša uljem, štetnim tvarima, otpadnim vodama i otpadom. Uz navedeno, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023, u članku 145. stavku 4.) propisuje da koncesionar nautičkog sidrišta odgovara za sigurnost i red na sidrištu te je zbog toga dužan prihvatiti komunalni otpad s plovila.
“Ključno je osigurati bolju opremljenost luka za prihvat otpadnih voda, jačanje nadzora na moru te poticati građanski angažman i edukaciju kako bi se zaštita mora podigla na višu razinu. Bez konkretnih i trajnih akcija, propisi ostaju samo slova na papiru, a naš Jadran prepušten je riziku od daljnjeg onečišćenja”, zaključila je Maja Jurić, voditeljica u Odjelu za komunikaciju i zagovaranje.
Kako se udruga Sunce bori protiv ispuštanja otpadne vode iz raznih plovila?
Za unaprjeđenje nadzora i provedbe u zaštićenim obalnim i morskim područjima Natura 2000 u Hrvatskoj, koje će osigurati očuvanje biološke raznolikosti i zaštitu tih ključnih prirodnih resursa, kao udruga se zalažu u sklopu EFFICIENTN2K projekta, koji je financiran Interreg programom prekogranične suradnje Italija-Hrvatska. “Upravo smo ovim projektom ušli malo dublje u problematiku otpadnih voda, koja je poprilično kompleksna za rješavanje. Planiramo nastaviti rad na toj temi te pružiti konkretna rješenja i poticati efikasniji nadzor”, istaknula je Vida Zrnčić, voditeljica komunikacija za EFFICIENTN2K.
Svi projekti Sunca u sklopu zaštite mora usmjereni su na zaštitu mora i priobalja, s naglaskom na očuvanje bioraznolikosti. “Tako nam je i u sklopu aktualnog projekta BIOPRESSADRIA, koji je započeo u ožujku ove godine te će trajati ukupno 30 mjeseci, cilj testirati i provesti zajedničke prekogranične strategije za postizanje praktičnih rješenja usmjerenih na smanjenje utjecaja obalnog i nautičkog turizma na morsku i obalnu bioraznolikost”, nadodala je Špika.
S jedne strane ekonomski važna grana u Hrvatskoj, ali s duge veliki onečišćivač mora, nautički turizam je tema o kojoj se mora govoriti. Ove sezone Sunce je u sklopu informativne kampanje “A di se ti sidriš?” usmjerilo mnogo napora u edukaciju nautičara o održivoj plovidbi. Izuzev online kampanje, Sunce je ovo ljeto izašlo na dva terena kako bi se uvjerili u stvarno stanje stvari i kako bi na temelju viđenoga mogli nastaviti kampanju u dobrom smjeru. O akciji informiranja na Zlatnom ratu i Šćedru, možete čitati na mrežnoj stranici Sunca.
“Osim toga, zaprimajući na Zeleni telefon prijave onečišćenja mora otpadnim vodama i nastojeći ih pravno riješiti, trudimo se kao udruga zagovarati donositelje odluka da uvedu prijeko potrebne promjene. Cilj nam je osvijestiti i građane o njihovoj građanskoj dužnosti da prijavljuju takve slučajeve i da zapravo shvate da je briga za prirodu i okoliš svačija briga. Bez građanskog angažmana, do promjena dolazi puno teže”, poručila je za kraj Maja Jurić.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Sunce
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Priroda – ključ borbe protiv klimatskih promjena“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.