Daruvarčanka Mirjana Oliver pretvorila je svoj dom u utočište za devet teško bolesnih pasa i trideset mačaka. Ima taj križ, kaže, ne može okrenuti glavu na tuđu patnju pa osim životinjama, pomaže i ljudima.

“Vi dođete pomoći životinji i onda vidite da taj čovjek živi loše i da je u lošem stanju… Prvo si kažem: “Ne, Mirjana, došla si pomoći životinji”. I onda dođete kući, sjednete i drugi dan se vratite. I onda dođete i pitate: “Kako mogu vama pomoći?”

Za koji dan će biti 13 godina otkad se Mirjana Oliver (48) doslovno danonoćno bavi pomaganjem životinjama. Vidjela je jedan dan u novinama da se na daruvarskom deponiju skupljaju napušteni psi i da se tamo nakon nekog kratkog vremena ubijaju. Otišla je sa sestričnom samo “izvidjeti situaciju”… Vidjela je, a drugi dan se vratila jer je imala jednostavno potrebu pomoći tim životinjama.

“Azil je bio ilegalan i kako se zakon mijenjao, tako je Grad morao sklopiti sa skloništem ugovor i doslovno sam ih sve preko noći morala prebaciti sebi kući jer bi završili u skloništu, a tada i po zakonu su se mogli ubijati nakon 60 dana”, prisjeća se Mirjana za HRT.

Tako je krenulo sa psima, a već su onda neki psi bili kod nje koji su bili bolesni ili malo nesocijalizirani.

“Problem je u tome što Grad ima sklopljen ugovor sa skloništem za pse i sad psi koji se nađu, a da su zdravi, da nisu ozlijeđeni, da nisu baš štenci, oni idu tamo. Za mace ne postoji sklonište. I onda je znači – ili ostaviti ga na cesti, ili ga donijeti kući”, kaže.

I tako – maca po maca, skupilo ih se 30.

No nije Mirjanino srce otvoreno samo za životinje. U Daruvaru je znaju kao “onu koja pomaže Romima, mačkama i psima”. Tu je priča i o Romkinji Ruži i njezinoj maloj djevojčici.

Ruža je bila bolesna, imala rak gušterače. Zadnji stadiji…

“Najgore je to što toj ženi nitko nije htio pomoći. Evo, to je najgore. Ona je umirala u toj šupi, a sve institucije su digle ruke”, kaže.

Otišla je kod njenog doktora, uspjela dobiti uputnicu za bolnicu.

“I doktor opće prakse i liječnici u bolnici su me pitali: “A tko je vama ona?” Kao da je to najbitnije. Nakon toga Ružu su ostavili u bolnici, međutim, ona je nakon tri mjeseca umrla”, govori Mirjana.

Ruža je imala 10-godišnju djevojčicu. Prošlo je ljeto, došla je nova godina i Mirjana dobila telefonski poziv, zvao je djevojčičin tata, gorjela im je kuća!

“I onda sam ja u pidžami, nisam se ni oblačila, sjela u auto, otišla tamo. Dolazim tamo policijski auto, vatrogasci i djevojčica u čarapama u snijegu stoji. Nikoga nije bilo briga što to dijete od deset godina stoji takoreći boso u snijegu. Onda sam ja nju pokupila autom, dovezla sam je kući, isplakale smo se tu obadvije”, ispričala je Mirjana.

Djevojčica je ostala kod nje par dana, ali uz pomoć socijalne službe ubrzo je smještena u jednu obitelj, koja živi blizu Mirjane. Često se viđaju. Malena je izrasla u predivnu djevojčicu, prolazi s odličnim. Mirjaninu je srce puno!

mšm/hrt

Foto: Screenshot/HRT

–