Televizijski novinar i urednik Goran Milić poznat je po svojim putopisnim emisijama. Proputovao je pola svijeta, a u razgovoru s Melitom Fundom za SUH-ov Glas umirovljenika ispričao je zašto hrvatski umirovljenici žive lošije od svojih vršnjaka u drugim zemljama. Podijelio je svoju filozofiju života u starijoj dobi. Smatra da država treba dati priliku umirovljenicima da unovče svoje iskustvo.
Milić se osvrnuo na europske statistike koje pokazuju da hrvatska djeca između 14 i 30 godina imaju u Europi najviše imovine. Tu se ubraja vlasništvo stanova koje u Hrvatskoj ima puno mladih ljudi. Stanove su naslijedili od roditelja ili su ih roditelji djelomično darovali. S druge strane, naši stari sugrađani su među najsiromašnijima u Europskoj uniji.
“Ovakvu situaciju možemo objasniti roditeljskom solidarnošću prema djeci. Uzvraćanje roditeljima od strane djece je minimalno, nažalost. U zakonu piše da su djeca i unuci dužni uzdržavati svoje stare roditelje, bake i djedove ili će snositi iste posljedice kao i oni koji ne plaćaju alimentaciju. Je li itko ikad završio u zatvoru jer nije uzdržavao roditelje? Nije. To smo tako prihvatili. U bogatijim zemljama, Norveškoj, Švedskoj roditelji ne kupuju djetetu auto. Roditelji jamče za studentski kredit, djeca ga plaćaju, ali ako iz nekog razloga ne plaćaju, tek onda roditelji uskaču da djeca ne bi bila u bankrotu. I to se smatra velikom uslugom. U Skandinaviji roditelji ne kupuju djeci stanove niti mijenjaju velike stanove za male kako bi njihova djeca mogla živjeti u većem stanu. U Americi sve ovisi o podrijetlu. Ako su podrijetlom Talijani, onda se ponašaju kao Talijani koji žive u Italiji. Englezi i Skandinavci funkcioniraju kao što bi funkcionirali da žive u svojim domicilnim zemljama”, ispričao je Milić.
Poznati novinar na temelju bogatog iskustva zaključuje da sve ovisi o etičkim postulatima i vjeri kojoj narodi pripadaju. Život je, kaže, težak i složen. U razvijenim zemljama i uređenim društvima za one koji zaista nemaju i ne mogu, pomoć je daleko izdašnija nego kod nas. Ako doista ne možeš i nemaš, država će ti pomoći da živiš dostojanstveno.
Foto: Screenshot/HRT
Umirovljenici bi za novac mogli prenositi iskustvo
Milić smatra kako bi djelomično rješenje za naše umirovljenike bilo kad bi mogli svoje iskustvo valorizirati na nekom poslu od 4 ili 5 sati na dan, da to postane učestala praksa.
“Svatko tko je otišao u mirovinu ima veće iskustvo od onoga koji radi. Umirovljenici bi mogli raditi najrazličitije poslove, poslove savjetovanja, predavati u školama. Dio svog bogatog iskustva mogli bi prenijeti djeci u školama, ili mladim stručnjacima koji se zapošljavaju nakon fakulteta. Ima i malih poslova koji se mogu raditi od kuće i koji ne iziskuju neka ulaganja, a svaki euro dobro dođe kao dodatni prihod na mirovinu. Zašto se dvjesto, tristo tisuća hrvatskih umirovljenika ne bi tako zaposlilo. Svatko, ama baš svatko, ima neki talent i neku mogućnost”, nastavlja Milić.
Poreč nudi besplatan prijevoz do bolnice za starije građane: ‘Bez volontera ne bismo mogli’
Konkretan prijedlog trebao bi doći od Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, smatra, kao i od stranaka umirovljenika. Novinar ukazuje i na to da među našim umirovljenicima vlada razjedinjenost. Ne smije sebičnost vladati, treba tražiti rješenja u nekim potpuno jednostavnim i logičnim stvarima, ističe. U Japanu imaju skroz suprotnu ideologiju od Zapada, od Amerike. Japanci ne otpuštaju ljude, stavljaju ih uz prozor. Oni uz prozor su manje vrijedni i nisu polučili rezultat za tvrtku u kojoj rade. I nikad neće biti otpušteni, tek poniženi i posramljeni uz prozor. Ako se popraviš, otići ćeš od prozora, opisuje Milić, ako ne, ostat ćeš do umirovljenja uz prozor.
mšm
Foto: Screenshot/HRT
