Fra Ilija Barišić član je Franjevačke provincije sv. Benedikta Afrikanca u Lubumbašiju, DR Kongu i najdugovječniji hrvatski misionar u Africi. Do 1985. bio član Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Kao misionar otkriva ljepotu života i rada u misijama.
Rođen je 12. lipnja 1942. u mjestu Gmići kod Prozora (BIH). Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1969. godine u Firenci. U misije je otišao u 8. rujna 1972. godine.
“Četrnaesto sam dijete u obitelji. Majka mi je preminula kada mi je bilo šest mjeseci. Otac se pobrinuo da me da u drugo selo kao bi me nahranili. Otac mi je preminuo kada sam bio treći razred osnovne škole. Bili smo mnogobrojna vjernička obitelj i često sam znao reći kada bih imao vjeru svojih braće i sestara čini mi se da bih u cipelama u raj otišao. Živjeli smo od naših domaćih proizvoda, od rada na našem polju i stoke koju smo imali. Božji poziv za svećenički, redovnički život osjetio sam u osnovnoj školi. Otišao sam u franjevačko sjemenište u Zadru, a potom u novicijat na Košljun te nakon toga u Pazin. Studirao sam u Italiji u Firenci gdje sam i zaređen za svećenika. Onamo smo se družili s misionarima iz Konga, a među njima je bilo i studenata iz Konga s kojima smo se družili. To me je nekako pobudilo da se zainteresiram za Afriku. I onda sam kao đakon zamolio provincijala da mi dozvoli ići u Afriku”, priča fra Ilija za Hrvatsku katoličku mrežu.
Govoreći o misijama istaknuo je da to nije nikakva avantura.
“Nije to nikakva avantura nego odlazak u misije. Prvo sam se trebao pripremati za odlazak u misije, a to sam činio u našem samostanu u Splitu. Dvije godine sam trebao raditi u našoj provinciji, a onda sam otišao u Pariz učiti francuski jezik, a paralelno s tim radio sam u garaži kako bih naučio i mehaniku. Mehanika mi je pomogla više nego filozofija. Godine 1972. pošao sam u misije u Kongo. Župa u koju sam došao bila je posvećena sv. Ivanu Krstitelju. To je bila velika misija koja je imala tridesetak kapelanija. Već onda smo stvorili šest župa. U registru za krštenje bilo je oko sto tisuća krštenika. Prvi krštenik je bio živ zvao se Ivan Zagape. To je bila mlada Crkva koja je počela cvasti i donositi plodove. Prvi prioritet mi je bio naučiti jezik. To je bilo pleme Baši i trebalo je naučiti jezik maši koji je težak jezik jer nema gramatike. Onda sam godinu dana učio jezik u školi kod bijelih otaca koji su imali školu za misionare. Učio sam ga s narodom i djecom”, prisjetio se.
Gdje god dođu misionari, dodao je, tu je i duhovni i materijalni napredak.
“Ako želite danas evangelizirati mladež neophodno je graditi škole. Bez škola nemoguće je evangelizirati mlade. Do sada su izgrađene četiri srednje škole po dvanaest razreda, a zadnja koju smo izgradili ima dvadeset pet razreda. Kada dođete u jednu misiju isto je kao da dođete na prostor na kojem nema ništa. Prvo treba čekati da se sagradi kuća. Možda postoji samo mala kapela koja poslije postane župna crkva. Poslije je potrebno sve to organizirati i izgraditi”, rekao je.
Fra Ilija Barišić govorio je i o Crkvi u Africi. “
“Življa je jer je mlađa. Mladost je življa nego li stariji svijet i to je tako normalno. To je mlada Crkva koja stvarno cvate. Crkva u Europi je pomalo oronula, ostarila i to je normalno. U Africi je drugačija liturgija nego u Europi. Kod njih je liturgija slavlje i na toj gozbi se pjeva, pleše, slavi, pričešćuje i sasvim je drugačije.”
U Africi je, ističe, njegov dom.
“Dolje se osjećam kao doma, a ovdje kao turist, kao na odmoru. Vraćam se srcem i dušom u svoju misiju, sretan što se vraćam svojima, na svoj posao i u svoju sredinu sa svojom braćom”, poručio je fra Ilija za kraj.
mšm/hkm
Foto: Pixabay, ilustracija