Trebaju li stariji ljudi voziti? Oko ovog pitanja se stva­raju oštre polemike još od prvog uzleta automo­bilske industrije, koji se dogodio prije otprilike 100 godina. U Hrvatskoj se to pitanje svodi na kriterij zdravlja starijih osoba, a samim time i prava na produljenje vo­začkih dozvola.

Iako će mnogi naši umirovljenici reći kako rijetko ili gotovo uopće ne voze, jer se ne osjećaju više to­liko sigurno za volanom, 282.045 ljudi starije dobi (prema statistici MUP-a za 2017.) ne može bez automobila. A za njih vlast, po četvrti puta u četiri godine, sprema neugod­no iznenađenje u obliku obveznog plaćenog liječničkog pregleda prilikom produljenja vozačke dozvole, piše Milan Dalmacija za novi broj Glasa umirovljenika.

Jedna je to od predloženih mjera izmjena i dopuna Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je predviđen Planom zakono­davnih aktivnosti Ministarstva unutarnjih poslova u 2019. godini. No iako je donošenje tog zakona na rasporedu tek u trećem kvartalu sljedeće godine, već sad prometni stručnjaci, liječnici i političari lobiraju za to. I pri tome ma­sno lažu.

Iako se ovih dana u javnosti puno glasnije moglo čuti o strožem kažnjavanju nesavjesnih vozača, trebamo se upitati što to znači za starije osobe, kojima je automobil često i jedini način da, primjerice, odu na tržnicu, kod li­ječnika ili pak do prvog bankomata ili pošte po mirovinu.

Eto kako je to bilo prva tri puta. Prvo je u kolovozu 2014., usred ljeta, nakon gotovo minimalnog trajanja sa­vjetovanja, u Zakon o sigurnosti prometa na cestama im­plementirana odluka da se „vozačka dozvola izdaje s ro­kom važenja od 10 godina, a najduže do 65. godine živo­ta vozača, a nakon što napuni 65 godina, vozač je dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu”. Podsjetimo, iste godine je donesena odluka o produljenju radnog vijeka do 67 godina starosti. Nigdje veze s usklađenošću doma­ćih propisa, a kamoli još da svoje zakone usklađujemo s europskima. Tek nakon godinu dana dopisivanja SUH-a s institucijama, Vlada je popustila i ukinula ovu odredbu.

Vladajući su se istog trika sjetili i 2016., no on pravo­dobno reakcijom SUH-a i MUH-a nije prošao, kao niti u jesen 2017. kada se stranka Most između dva čitanja prijedloga novog zakona sjetila pogodovati medicini rada.

Naime, u sva tri navrata bilo je propisano da je vozač, kada navrši 65 godina života, dužan obaviti liječnički pre­gled kod izabranog liječnika medicine rada, a ne kod li­ječnika opće prakse. To je sporno iz više razloga. Naime, kako je moguće pretpostaviti i zakonom potvrditi da net­ko može raditi do 67., ali se ne može dovesti do radnog mjesta? Nadalje, zašto je potrebno platiti pregled do 500 kuna, ako se on može obaviti besplatno? Osim toga, zašto bi pregled obavio liječnik kojeg osoba nikad nije u životu vidjela, a ne onaj koji je liječi desetak godina? Odgovor je da nema razloga i zato je ova odredba triput srušena.

Četvrta sreća?

Hoće li biti četvrta sreća za vladajuće lobiste i medi­cinu rada, ovisi o ishodu budućeg javnog savjetovanja i tumačenju statistika i europskih propisa. Naime, upravo na to se poziva vlast u pokušaju da opravda razloge za uvođenjem ovakvih izmjena i dopuna. No statistika im ne ide na ruku, a europski propisi još manje. Argument o „povećanom broju prometnih nezgoda za koje su odgo­vorni vozači stariji od 65 godina” ne drži vodu.

Statistika MUP-a kaže da je broj nesreća za koje su od­govorni vozači stariji od 65 godina, u odnosu na ukupan broj prometnih nesreća za koje su odgovorni vozači od 2014. do 2017. porastao za jedva jedan posto. Istovre­meno je vidljivo da je porastao i ukupan broj prometnih nesreća za koje su odgovorni vozači svih dobi, tako da stariji vozači sigurno nisu uzrok povećanom broju sudara. Osim toga, iz policijskih je podataka vidljivo kako je broj nesreća s ozljedom ili smrtnim ishodom, a koje su prouzrokovali vozači stariji od 65 godina – u padu.

SUH i MUH su do sada tri puta tražili i izborili da se za­drži postojeće zakonsko rješenje, koje je sukladno europ­skim propisima, a to znači da za slučaj nastupa okolnosti za nemogućnost nastavka vožnje osobni liječnik primar­ne zaštite je taj koji pacijenta mora uputiti na potrebne preglede te o nalazima, ukoliko je potrebno, izvijesti nad­ležnu policijsku upravu. Sada kreće borba za istu stvar po četvrti put. Borba protiv nezasitnog lobija medicine rada.

Dodatno je sporno i to što zakonodavac svojim izmje­nama ne procjenjuje nikakav utjecaj na umirovljenike, niti na poslovne subjekte, a promatrajući ove promjene, jasno je da su utjecaji golemi. Medicina rada od pregleda vozača starih 65 godina može zaraditi desetke milijuna kuna godišnje, ako uzmemo u obzir da takvi pregledi ko­štaju od 300 do 450 kuna.

A što bi neželjenim izmjenama zakona dobile starije osobe? Novi oblik diskriminacije po dobi, koji će na njih utjecati tako da će im biti smanjena mobilnost, neće moći obavljati svakodnevne potrebe, zdravstvena skrb će im biti nedostupna (naročito u ruralnim krajevima), daljnje osiromašivanje zbog plaćanja takvih pregleda, društvena izoliranost će se povećati zbog smanjene mobilnosti… Trebamo li nabrajati dalje?

mšm/suh

Foto: Pixabay