Nakon Blaženke Divjak, čelno mjesto Ministarstva obrazovanja preuzeo je Radovan Fuchs, a odmah ga je dočekala priprema nove školske godine u uvjetima epidemije korona virusa. Međutim, i bez aktualne situacije sa zdravstvenom krizom, obrazovni sustav grca u problemima, a o tome što je najviše sporno u hrvatskom obrazovanju, ali i o mogućim rješenjima razgovarali smo sa Silvijom Zovak iz Udruge za razvoj školstva.

Mlada ste udruga- što je Vas i Vaše suradnike okupilo i koja je pozadina Vašeg usmjerenja na razvoj školstva, kako i ime Vaše Udruge glasi?

Ono što je mene kao prosvjetnog djelatnika motiviralo da nešto pokrenem je razočarenje trenutnom situacijom u obrazovnom sustavu. Najbolji uvid u stanje našeg školstva možete dobiti ako radite kao nastavnik, a istovremeno ste i roditelj školaraca viših razreda koji kod kuće promatra kako se ta djeca muče. Muče se i roditelji i nastavnici.  Dakle, ako to promatrate iz dvije perspektive možete dobiti uvid u stvarnu situaciju.

Okupili smo nekoliko istomišljenika i osnovali Udrugu za razvoj školstva. Mogu nam se priključiti nastavnici, roditelji i svi koji su uključeni u živote djece te smatraju da naš obrazovni sustav može puno bolje od trenutnog. Pravi i najdublji razlog našeg postojanja je da prije svega napravimo nešto dobro za svoju djecu, a sukladno tome i za svu djecu Hrvatske.

Kako ocjenjujete trenutno stanje u obrazovnom sustavu?

Ne volim pakiranja u celofan pa ću otvoreno reći da je naš obrazovni sustav ostao negdje u prošlom stoljeću. Svi mi koji radimo s djecom i koji smo kao roditelji, nažalost, previše uključeni u školu svoje djece itekako znamo kakvo je stvarno stanje.

Osnovni problem hrvatskog školstva je što se uči i kako se podučava. Ovo što trenutno stoji u našim udžbenicima ni najbolji metodičari ne mogu obraditi kako bi htjeli jer se nema vremena. Stoga smatramo da bi trebalo podosta smanjiti opseg gradiva kako bi se dobilo vremena za grupne radove i za veću uključenost učenika. Treba se ići na obradu manje količine gradiva kako bi nastavnici dobili vrijeme koje je potrebno za kvalitetniju obradu gradiva.

Već je bilo pokušaja da se uvedu grupni radovi, što smatramo da je jako bitno, da se više aktivira učenika na nastavi, da se što više izbjegne zastarjeli frontalni rad učitelja. Osnovni preduvjet za to je upravo smanjenje opsega gradiva. U tom preopširnom gradivu, koje nam je nametnuto, nastavnici se ne stignu posvetiti ni nadarenim učenicima, a ni djeci s teškoćama. Tim modelom smo apsolutno svi na gubitku.   

Što predlažete?

Ono što mi kao Udruga za razvoj školstva promoviramo je da se u osnovnoj školi, kako njeno ime i kaže, trebaju učiti osnove znanja, a ne sve i svašta pa nam djeca na kraju ništa ne znaju. U srednjoj školi osnove se trebaju samo malo nadograditi, dok se specijalizacija treba obavljati na fakultetima.

Ako učenika zanima više o nekom predmetu, mjesto gdje bi trebao moći dobiti više znanja je dodatna nastava iz predmeta koji ga zanima. Ako ga zanima više o kemiji, uvijek može pohađati  dodatnu nastavu iz kemije. Tako se to može riješiti. Nismo svi za sve i ne treba nekoga tko nije za nešto dodatno opterećivati.

Dakle, manje, ali kvalitetnije sa što većom uključenošću što više osjetila, tzv. multisenzorno učenje, kako bi dobili kvalitetnije i trajnije znanje. Nama nedostaje iskustvenog učenja. To se mora napraviti ako želimo gospodarski napredovati. Školstvo i gospodarstvo su jako povezani.

Jedan primjer gdje ima mjesta za napredak su nastava tehničke i likovne kulture koje su stavljene na samo jedan sat tjedno. Tehnička kultura se pretvorila u teorijski predmet. Kao dugogodišnji satničar u školi tvrdim da barem u petom i šestom razredu ima mjesta da se navedeni predmeti stave na dva sata tjedno. Izrada rukotvorina je nešto što je izuzetno bitno za dječji razvoj i u razvijenijim školstvima se izuzetno drži do toga. Zalažemo se i za uvođenje Domaćinstva barem u nižim razredima, smatramo da je to nešto što djeci nedostaje. Toliko toga se može napraviti uz malo dobre volje.

Često se mogu čuti kritike da sa svakim novim ministrom kreće nova reforma u školstvu i da je vrijeme da se prvo napravi temeljita analiza. Što je u trenutnoj Kurikularnoj reformi dobro, a što sporno?

Nažalost, reforma koja je napravljena je poprilično loše napravljena i mogu slobodno reći da je popriličan broj nastavnika i roditelja nezadovoljan. U razvijenijim školstvima roditelji praktički ne znaju za školu svoje djece. Nažalost, kod nas je sasvim drugačije.

Jedan primjer izuzetno loše napravljenog reformiranog udžbenika je matematika za prvi razred osnovne škole. Udžbenik je napisan za otprilike 15 posto učenika koji imaju matematički talent, za ostalih 85 posto prosječne djece je pravo mučenje. To su djeca koja još niti ne znaju čitati, a od njih se već traži da izvedu nekoliko matematičkih operacija u jednom zadatku. U naše školstvo roditelj mora biti maksimalno uključen ako želi da mu dijete to sve prati. Jako mali postotak učenika to može savladati bez pomoći sa strane. To je totalno krivo i znak da naše školstvo iz temelja treba mijenjati.

Reforma nije napravila ono što je trebala napraviti, a to je smanjiti opseg gradiva i dati nastavnicima prostor da mogu raditi kroz grupne radove. Sve to se u razvijenim školstvima tako radi. Mi u Hrvatskoj učimo preopširno, a rezultati na svjetskim provjerama znanja su nam puno lošiji od školstava u kojima se obrađuje manje gradiva, ali na kvalitetniji način. Sukladno tome takvo nam je i gospodarstvo. Kod učenika treba  razvijati poduzetnički duh. Poanta je da vi na kraju dobijete jedan solidan prosjek obrazovane djece koja imaju trajno znanje, a ne napamet naučene činjenice koje će već sutra zaboraviti.

Koja su Vaša predviđanja utjecaja epidemije na brojne generacije školaraca? Na koji način bi se trebalo krenuti u novu školsku godinu jer je jasno da gradivo online nastavom nisu mogli usvojiti, ili možda jesu?

Naše školstvo nije bilo nikako spremno na tu situaciju. Nastavnici su improvizirali na razne načine. Svi smo se kompletno jako namučili, nastavnici, djeca i roditelji. Roditelji su, uz svoje svakodnevne obaveze, još morali i jako puno pomagati svojoj djeci. Nedostatci u znanju će se vrlo brzo vidjeti. Zapravo, cijela školska godina je neregularna, što zbog štrajka, što zbog situacije.

Ono što je trebalo napraviti u takvoj situaciji je vrlo jednostavno; maksimalno olakšati učenicima jer je u prirodi većine djece da neće samostalno učiti. Podijeliti plan ploče bez ikakvih kompliciranja te provesti usmena online ispitivanja. To bi jedino u toj situaciji imalo smisla.

Puno toga su izgubili i učenici koji se školuju po posebnim programima. Ta djeca su zbog nečega dobili individualizirane pristupe, što je u ovoj situaciji palo u vodu.

Psiholozi su rekli svoje mišljenje što će se dogoditi s mentalnim zdravljem djece ako se ovako nastavi. Mislim da treba poštivati mišljenje struke.

Što očekujete od novog ministra?

Od novog ministra očekujem da će u našoj Udruzi za razvoj školstva prvenstveno vidjeti prijatelje i suradnike.

Ministar može vrlo lako pomoći našoj djeci, a s time i cijeloj obitelji. Evo za početak jednog jednostavnog prijedloga za našeg novog ministra, koji je samo stvar dobre volje. Učinimo nešto što su razvijena školstva odavno učinila, a to je ukidanje domaće zadaće za vikend. Vikend je vrijeme kada učenik i cijela njegova obitelj trebaju napuniti baterije, a ne prazniti ih na višesatnom pisanju domaće zadaće.

Razgovarala: Barbara Kraš Kedmenec

Foto: Unsplash