“Treniram svakog dana osim nedjeljom i još dva puta tjedno u teretani, a bez treninga život ne bi mogao zamisliti. Najveća podrška su mi, naravno, obitelj i prijatelji”, rekao nam je plivač Luka Čarapović, 19-godišnji Osječanin i hrvatski rekorder koji se pridružio hrvatskoj ekipi plivača koji su u srpnju nastupili na Svjetskom prvenstvu u Singapuru.
Ovaj mladi perspektivni sportaš, koji iza sebe ima brojne zapažene nastupe i medalje, ispisao je povijest osječkog plivanja. Naime, na natjecanju Zlatni medvjed u lipnju u Zagrebu srušio je mlađi seniorski rekord Hrvatske i time si osigurao plasman na Svjetsko seniorsko prvenstvo u Singapuru. Prvi je osječki plivač kojem je to uspjelo. Nastupio je među 60 najboljih leđaša svijeta i na kraju zauzeo 39. mjesto u utrci na 100 metara leđno. Našao se uz bok sa svjetskom elitom, čime je otvorio vrata mlađim generacijama i pokazao da je sve moguće uz odricanje, trud i rad.
Počeo je trenirati s osam godina iz zdravstvenih razloga, dugogodišnji je član PK Osijek i puno mu znači podrška trenera Ivana Koščevića. S godinama je sve više zavolio ovaj sport i stasao u vrhunskog sportaša te već ima rezultate koji su zavidni – kako na domaćim natjecanjima, tako i na međunarodnim. Ako tako nastavi, i u budućnosti bi mogao ostaviti veliki trag u ovome sportu. To je prepoznala i Zaklada Marin Čilić, čiji je bio stipendist. Luka se za koji dan seli u SAD gdje će studirati iduće četiri godine i nastaviti svoju plivačku karijeru. Nakon Pittsburgha, želja mu je vratiti se u Hrvatsku. Dok je u Americi i dalje će plivati za svoju zemlju, a trenutno se sprema za Europsko prvenstvo u malim bazenima početkom prosinca.
U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” upitali smo ga o počecima u plivanju, intenzitetu treninga, nastupu na Zlatnom medvjedu i u Singapuru, zapaženim rezultatima u Hrvatskoj i šire, podršci koju ima od roditelja, trenera i kluba, što je sve potrebno za uspjeh u ovome sportu, odlasku u Ameriku i planovima za dalje.

Foto: 3M Studio
‘Osijek je zaslužio više od jednog plivača na svjetskoj razini’
Kada i zašto si se odlučio baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u plivanju?
Krenuo sam se baviti plivanjem s osam godina, i to zbog zdravlja. Kao dijete sam imao problema s disanjem i baka je bila ta koja je roditeljima preporučila da odem na bazen. S godinama sam zavolio sport zbog ekipe, a kasnije sam krenuo biti sve bolji te su rezultati dolazili. Tako sam i dan danas ostao u plivanju.
Normu i rekord za mlađe seniore si dohvatio na natjecanju Zlatni medvjed u Zagrebu. Kako si se osjećao kada si srušio mlađi seniorski rekord Hrvatske? Time si osigurao plasman na Svjetsko seniorsko prvenstvo u Singapuru. Prvi si osječki plivač kome je to uspjelo. Kako to komentiraš?
Tako je, na Zlatnom Medvjedu sam otplivao svoj najbolji rezultat i zbog njega išao na Svjetsko prvenstvo. Zasigurno sam presretan zbog toga što sam prvi kojem je to uspjelo, ali se isto tako nadam da neću biti i jedini. Mislim da je Osijek i kao klub i kao grad zaslužio više od samo jednog plivača na takvoj svjetskoj razini.
Jesi li zadovoljan s 39. pozicijom iz Singapura i kakva ti je bila konkurencija?
Na samom Svjetskom prvenstvu rezultatski nisam zadovoljan, ali mi je donijelo nešto više od rezultata i ono što ne mogu istrenirati, a to je iskustvo. Mislim da se i samo s time mogu vratiti zadovoljan.

Foto: Vili Sivec
Volja, vjera i disciplina
Iza sebe imaš brojne zapažene nastupe i medalje. Koji je tvoj najveći rezultat dosadašnje karijere? Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si uspjehe posebno ponosan?
Najveći rezultat mi je sigurno odlazak na Svjetsko prvenstvo, ali svaki put kada predstavljam Hrvatsku je jednako lijep i poseban. Za dobar rezultat potrebna je volja, vjera i disciplina, a kao što sam rekao, poseban uspjeh na koji sam ponosan jest predstavljanje svoje zemlje.
Zna se da plivanje nije sport od kojeg je lako živjeti. Što je sa sponzorima i državnim potporama? Imaš li podršku kao sportaš i natjecatelj? Kao vrhunski sportaš primao si stipendiju Zaklade Marin Čilić. Koliko ti je značila ova podrška?
Teško je, naravno, živjeti od plivanja, ali se snalazim. Dok sam primao stipendiju Zaklade Marin Čilic puno mi je pomagala.
Kako ti je trenirati u PK Osijek? Koliko ti znači potpora kluba i trenera Ivana Koščevića i je li vam putovanje iz Osijeka u Vukovar radi neadekvatnog bazena bio jedan od najvećih izazova?
Lijepo mi je trenirati i vratiti se u svoj klub i grad. Putovanje iz Osijeka za Vukovar bilo je izazovno, ali je ipak volja i želja za uspjehom prevladala pa mi nije smetalo, a što se tiče trenera ipak su riječi suvišne. Jako mi je puno dao i žrtvovao se za naš rezultat te sam mu zbog toga i više nego zahvalan.

Foto: privatna arhiva
‘Ne mogu zamisliti život bez treninga’
Koliko često treniraš i kolika je važnost sporta u tvom životu? Tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?
Treniram svakog dana osim nedjeljom i jos dva puta tjedno u teretani, a bez treninga život ne bi mogao zamisliti. Naime, ipak se bavim sportovima od svoje treće godine. Najveća podrška su, naravno, obitelj i prijatelji bez kojih također ne bi ovo bilo moguće.
Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Koja ti je najdraža disciplina i zašto?
Plivanje je fizički jedan od najtežih sportova, tako da sigurno nije lako, ali ipak 11 godina treniram ovaj sport pa mi je već to svakodnevnica. Najdraža disciplina mi je 200 mix, iako mi nije najbolja, a to je zato jer se plivaju sve četiri tehnike.
Za koje natjecanje se trenutno spremaš i što bi još volio ostvariti u sportskoj karijeri? Kako gledaš na budućnost plivanja u Hrvatskoj?
Trenutno se spremam za Europsko prvenstvo u malim bazenima početkom prosinca, a o budućim uspjesima ne razmišljam, idem korak po korak. Budućnost je svijetla i nadam se da će se tako nastaviti.

Foto: privatna arhiva

Foto: CRO SWIMMING by WOZDECKY
‘Uvjeti u SAD-u su fenomenalni’
Jesi li oduvijek sanjao o Americi i kako to da si se odlučio karijeru nastaviti u SAD-u? Kakvi su tamošnji uvjeti za mlade sportaše poput tebe i jesi li uzbuđen što na četiri godine ideš u Pittsburgh? Planiraš li se kasnije vratiti u Hrvatsku ili se i u budućnosti vidiš u Americi?
Nisam oduvijek sanjao, ali od kada sam vidio mogućnost težio sam ka tome. Uvjeti su fenomenalni i jako se veselim tome jer mislim da ću imati puno prostora za napredak. Planiram se nakon četiri godine ipak vratiti kući.
Nastavljaš i dalje plivati za hrvatsku reprezentaciju. Koliko ti znači plivati za svoju zemlju?
To je ipak nešto posebno. Znati da sam u nekom trenutku pisao povijest hrvatskog plivanja i spoznaja da i dalje mogu su nešto što me najviše raduje. Nadam se da ću nastaviti to raditi do kraja karijere te da će ona dugo još trajati.
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
