U svijetu prepunom buke, površnih vijesti i kratkih senzacija, postoje ljudi koji svakodnevno čine nešto zaista veliko – tiho, nenametljivo, bez reflektora i bez potrebe za priznanjima. Jedan od takvih tihih junaka je Slađan Cvijanović (49) iz Borova, čovjek čije srce kuca za druge, posebno za mlade osobe s invaliditetom, kojima nesebično daje ono najvrjednije što ima – svoje vrijeme, snagu i dobrotu”, poručili su iz Udruge roditelja djece s poteškoćama u razvoju Vukovarski leptirići.
Slađan već godinama pomaže njihovoj udruzi, a tijekom 2025. godine njegov doprinos bio je posebno izniman. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana volontera, Volonterski centar Vukovar objavio je Natječaj za dodjelu volonterske nagrade za 2025. godinu, a Udruga Vukovarski leptirići za nagradu je prijavila upravo Slađana. On je tijekom ove godine posvetio 218 sati volonterskog rada, pomažući u pripremi materijala za radionice, održavanju prostora, prijevozu, tehničkim poslovima i brojnim drugim aktivnostima koje su važne za svakodnevno funkcioniranje udruge.
“Svaka tri tjedna, bez iznimke, bez obzira na vremenske uvjete ili osobne obaveze, dolazi s kombijem punim letvica koje vlastitim rukama utovara, istovara i reže na točno određene duljine – kako bi naši mladi s invaliditetom mogli od njih izrađivati K-LUMET potpaljivače. Kroz taj proces ne nastaje samo koristan proizvod – stvara se samopouzdanje, radna navika, osjećaj vrijednosti i neovisnosti kod mladih. Njegov rad nije jednokratan čin dobrote, već trajna i dosljedna podrška, ugrađena u njegovo biće i način života”, rekli su iz Udruge za Slađana.
‘Osoba na koju se uvijek možemo osloniti’
Osim toga, dodali su kako je Slađan tijekom godine aktivno sudjelovao u uređenju njihovog novog prostora i okolnih zelenih površina te je uvijek spremno priskočio u pomoć pri obavljanju manjih popravaka i tehničkih radova prema potrebama udruge.
“Njegove ruke i vještine jednako su dragocjene kao i njegovo srce – jer tamo gdje treba nešto popraviti, posaditi, očistiti ili osposobiti, Slađan je uvijek prvi. Osim što pomaže u aktivnostima s korisnicima, Slađan je i osoba na koju se uvijek možemo osloniti kad treba obaviti konkretan posao. Često preuzima zadatke koje mnogi izbjegavaju – fizički zahtjevne, tehničke ili vremenski nezgodne. Kada treba nešto popraviti, premjestiti, složiti ili odvesti, on to napravi bez puno priče. Za našu udrugu to znači sigurnost da se poslovi neće gomilati, da će prostor biti uređen i da će sve funkcionirati kako treba”, rekli su iz Udruge i dodali kako se takva pouzdanost i spremnost na suradnju ne vidi uvijek izvana, ali njima koji rade s njime znači iznimno mnogo.
Kontaktirali smo Slađana i upitali ga koliko mu znači prijava za volontersku nagradu, zašto se odlučio za volontiranje u ovoj Udruzi, kako mu je raditi s djecom s poteškoćama, ima li koji posao koji mu je težak, koliko mu znači volontiranje, koje su mu želje za budućnost i što bi poručio onima koji se još nisu okušali u volontiranju.
“Nisam očekivao da će me prijaviti za nagradu. Jako sam iznenađen i zahvalan na tome. Da budem iskren, volim svu djecu, a pogotovo osobe s poteškoćama. Naime, i ja sam imao zdravstvenih problema i zbog toga dajem sve od sebe da pomognem drugima što više mogu”, započeo je Slađan.
‘Meni je velika nagrada to što mogu nekome pomoći’
Dodao je kako je njegova supruga fizioterapeut i radi u Udruzi Vukovarski leptirići. On je 2019. godine operiran jer je imao rak na plućima i jedva je preživio. “Bio sam 41 dan u bolnici. Poslije svega toga sam odlučio da ću pomoći svakome, jer su i meni moji prijatelji i rodbina pomogli da uspješno prevladam tešku situaciju u kojoj sam bio”.
O svom radu u udruzi Slađan je rekao: “Radim sve što im zatreba, popravljam, pripremam im sve za K-LUMET potpaljivače. Preko prijatelja nabavim sav materijal i izrežem ga. Nije mi teško. U invalidskoj sam mirovini i ne mogu puno raditi niti obavljati teške poslove, ali za sve što mogu gledam da im izađem u susret”.
A priželjkuje li volontersku nagradu i koje su mu želje za budućnost. “Meni je velika nagrada to što mogu nekome pomoći. Nisam zahtjevna osoba, drago mi je što sam uopće prijavljen na tako nešto. Naravno, i dalje ću se odazivati da pomognem što god treba. Volontiranje mi puno znači i preporučio bih svakome da volontira i pomogne drugome u potrebi, koliko god može”, zaključio je Slađan Cvijanović.
Nesebičnost, skromnost i radinost
Za kraj su iz Udruge napomenuli i to kako se Slađanov doprinos ne mjeri samo u satima volontiranja, nego u kontinuitetu i odgovornosti koju pokazuje.
“Zahvaljujući ljudima poput Slađana, naš rad s korisnicima može teći bez prekida, a cijela udruga bolje funkcionira. On svojim primjerom pokazuje koliko su važni oni volonteri koji ne traže pozornost, nego jednostavno rade – mirno, točno i s osjećajem odgovornosti prema zajednici”, istaknuli su.
“On ne pita ‘što ću dobiti zauzvrat?’, jer njegovu nagradu čine osmijesi i ponos mladih ljudi kojima pomaže. Njegova nesebičnost, skromnost i radinost daju primjer svima nama – podsjećaju nas da prava veličina čovjeka ne leži u bogatstvu ni u naslovnicama, već u spremnosti da pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija. Slađan je srce i ruke koje pokreću dobrotu. Hvala mu – jer sve to zajedno čini našu zajednicu jačom i toplijom. Kroz svoj tihi, ali snažni doprinos pokazuje da volonterstvo nije samo pomoć – to je ljubav, zajedništvo i temelj boljeg društva. Njegove ruke ne oblikuju samo potpaljivače – one oblikuju budućnost u kojoj svatko ima priliku za dostojanstven i ispunjen život”, zaključuju iz Udruge Vukovarski leptirići.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Vukovarski leptirići
