“Jedna od meni dražih slikovnica koju sam ilustrirala jest ‘Ti, moja prekrasna djevojčice’. Posebno još volim slikovnicu ‘Noć kad je Lisac uhvatio Mjesec’ jer je sama priča fenomenalna i stvarno me oduševila. Ja bih je uvrstila u lektiru da ju svi pročitaju”, rekla nam je svestrana umjetnica Jasmina Kosanović koja u svom ateljeu stvara unikatne lutke, ali i ilustracije za brojne slikovnice.

Jasmina je diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, smjer dizajn odjeće. Izrađuje i osmišljava lutke, bavi se kostimografijom, scenografijom i ilustracijom. Radovi su joj izlagani u muzejima i galerijama te je imala nekoliko samostalnih izložbi. U njenom ateljeu u centru Zagreba nastaju neki novi svjetovi. Ilustratorica je više slikovnica i autorica slikovnice “Noć na Zemlji”.

U intervjuu za Generaciju upitali smo je o počecima u umjetnosti, njezinim ilustracijama i lutkama, inspiraciji za stvaranje, projektima i planovima za dalje te što bi poručila mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti.

Od kuda ljubav prema umjetnosti? Kako su izgledali vaši počeci?

Još se dobro sjećam kada sam bila mala i prvi puta uzela olovku i počela nešto crtati. Često sam od blata radila kolače, a od lišća i tkanine, bez obzira na to što nisam znala šivati, slagala različitu robicu. Ta potreba za stvaranjem je meni toliko prirodna, kao i potreba za maštom i kreativnošću jer sam kao mala smišljala priče. Smatram da sam rođena s time. Svatko od nas je rođen s nečime što može poslije njegovati ili jednostavno napustiti. Srećom, mene su roditelji poticali pa sam taj talent njegovala.

Jedna od najčarobnijih izložbi

Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?

Odmalena mi je bilo bitno stvaranje. Nakon završene srednje škole upisala sam Tekstilno-tehnološki fakultet na kojem sam diplomirala. Život me odveo u nekom drugom smjeru, ali opet mi je to područje blisko jer su lutke povezane s tekstilom.

Izložbi je dosad bilo bezbroj. Posebno bih izdvojila izložbu o igračkama u Etnografskom muzeju, jer sam tamo za jedan Božić ukrasila i dekorirala kompletan ulaz u muzej, sve do prvog kata izložbe i cijelu tu prostoriju. Mislim da je to bila jedna od najčarobnijih izložbi. Ona je bila kao mali briljant u kruni mog rada. No, sve su mi izložbe drage jer sa svakom novom izložbom napravim pomak i nešto novo za sebe. Kroz izložbe jako puno učim sama o samoj sebi i svom radu.

Koliko ste dosad slikovnica ilustrirali i koja vam je najdraža? Kako nastaju vaše ilustracije i koju tehniku koristite? Od kuda vam inspiracija? 

Dosad sam ilustrirala 13 slikovnica, od kojih su dvije autorske. Dvije su napravljene u suradnji s Natašom Ozmec – “Ti, moja prekrasna djevojčice” i “Ti, moj predivni dječače” u nakladi Planetopije. A ostale su rađene u suradnji s Ines Marciuš Kruljac i izdavačem Mozaik knjigom. Teško mi je izdvojiti najdražu slikovnicu, ali imam nekoliko koje jako volim. Od autorskih to bi bila “Noć na Zemlji”. Jedna od dražih mi je i slikovnica “Ti, moja prekrasna djevojčice”. Posebno još volim slikovnicu “Noć kad je Lisac uhvatio Mjesec” jer je ta priča fenomenalna i stvarno me oduševila. Ja bih je uvrstila u lektiru da ju svi pročitaju. Draga mi je i slikovnica “Velika frka oko nestalog brka”, i to zbog ilustracija. Bilo je tu puno detalja i u nju sam se totalno dala. Naslikala sam je u jednom lakom dahu. Ta mi je jednostavno savršena.

Sve ilustracije nastaju na isti način. Dobijem tekst, pročitam ga i ilustracije samo izlaze iz mene. Inspiracija za sve slikovnice mi je tekst, jer ga moram pratiti. Jako volim akvarel i zasad samo radim u toj tehnici. Imam u planu i nešto drugo, ali zasad mi akvarel baš odgovara. Sviđa mi se ljepota nanošenja te boje. Posebna mi je jer može biti jako nježna, krhka i prozračna, a opet može biti i snažna.

‘Svaka lutka je drugačija’

Što sve stvarate u svojem ateljeu? Preferirate li ilustraciju ili izradu lutaka i kakve sve lutke izrađujete?

Prvenstveno su to lutke, ali u zadnje vrijeme više prostora dajem ilustracijama. Smatram da se u njima mogu bolje izraziti zato što su mi ilustracije kao film, odnosno kompletna priča, dok je lutka samo jedan lik.

Volim reći da su moje lutke više poput skulptura jer su jedinstvene. Naravno, one nisu skulpture, ali je svaka od njih karakterno drugačija. Imam velike kraljevske lutke koje rijetko radim jer ih izrađujem i po nekoliko mjeseci. Njih sam radila za udrugu Domino. Najčešće radim bazične lutke – medo, zeko, lija, lutka Rosa koja je u obliku djevojčice, Flora, vile…Iako vile jako volim raditi, u zadnje ih vrijeme manje radim jer jednostavno ne stižem.

Na kojim sve projektima trenutačno radite i koje su vam želje za budućnost?

Trenutačno sam završila jednu slikovnicu i pripremam se za svoju autorsku slikovnicu. Također, pripremam se za ljeto i za sezonu. A onda kako mi što dođe, vidjet ćemo! Uglavnom, ima puno toga. Želja mi je da što više stvaram i da mi se otvore neke nove mogućnosti. Vidjet ćemo.

‘Rad i stvaranje su ključni‘

Za kraj, što biste poručili mladima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?

Isprobajte sve što možete, igrajte se, radite sve tehnike koje možete. Prijavljujte se na sve natječaje i samo radite. Idite na izložbe, gledajte što drugi rade i volite što drugi rade te uživajte u tuđem radu jer će jednog dana netko uživati u vašem.

Što više vidite to ćete biti bolji! I samo radite, radite i radite…Bez rada i stvaranja nema napretka.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Božidar Raos