“Polako sam od sitnih crteža stvarao veće kompozicije te prikazivao sve složenije likove. Mogu reći da sam krenuo od lika Mickey Mousea, a svoj tinejdžerski put završio omiljenim motivom za crtanje maskotom benda Iron Maiden”, rekao nam je umjetnik Goran Kujundžić.

Upravo je ovom akademskom slikaru-grafičaru pripala čast da otvori sezonu ZILIK izložbi 19. ožujka 2026. u Galeriji ZILIK u Karlovcu. Kujundžić se predstavio s ukupno 13 crteža na papiru objedinjenih pod nazivom “Uzorci sreće”. Posjetitelji i štićenici Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor s velikim su zanimanjem razgledali radove ovog umjetnika koji nose dozu radosti i optimizma, a nastali su od 2007. do 20025. godine u tehnikama olovke, flomastera i drvenih olovaka u boji.

Izložba ostaje otvorena do 2. travnja 2026. u Galeriji ZILIK. Također, njegova likovna radionica na Malom ZILIK-u izazvala je veliko zanimanje djece iz domova te su mališani htjeli ponijeti svoje radove – zastave osobnih boja i grbova – sa sobom kući odmah nakon radionice.

Goran Kujundžić rodio se u Subotici u Vojvodini i već je u ranom djetinjstvu osjetio ljubav prema crtanju i umjetnosti. U 23. godini života upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a nakon dvadesetak godina umjetničkog djelovanja, kontinuiranim radom došao je do 22 samostalne izložbe te oko 60 skupnih izložbi.

U intervjuu za Generaciju upitali smo ga o ljubavi prema slikarstvu, tehnikama koje preferira, inspiraciji za stvaranje, najnovijoj izložbi, temama koje ga preokupiraju, planovima za dalje te što bi poručio mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti i slikarstva.

‘Učestalo sam imao potrebu za crtanjem’

Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti? Kako su izgledali vaši počeci?

Ono što je karakteristično za djecu koja imaju neki umjetnički dar jest da se time samoinicijativno bave, tako sam i ja učestalo imao potrebu za crtanjem, istraživao sam svoje mogućnosti kroz precrtavanje. U školi su mi bilježnice bile pune sitnih crteža. Polako sam od sitnih crteža stvarao veće kompozicije, te prikazivao sve složenije likove. Mogu reći da sam krenuo od lika Mickey Mousea, a svoj tinejdžerski put završio omiljenim motivom za crtanje maskotom benda Iron Maiden, Eddie. No, uz te dječje izazove polako se gradio i interes za neke oblike i forme koje su se iskristalizire u zreloj dobi.  

Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?

Kratko bih biografski rekao da sam rođen u Subotici u Vojvodini. Bez obzira na rani interes za crtanjem, tek se s dvadeset godina počinjem ozbiljno pripremati za Likovnu akademiju, te u 23. godini upisujem Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Obzirom na svoje godine, te što sam prije toga iskusio rad u tvornici, bio sam iznimno motiviran student. Na akademiji smo bili u potpunosti usmjereni na sebe i umjetnost što je zbilja lijepi period umjetničkog sazrijevanja. Nakon akademije počinje stvarni život, obitelj, posao, stambeno zbrinjavanje, a uz sve to je potrebno graditi i umjetničku karijeru.

Svoj put sam našao u crtežu i ornamentalnim formama koje su me zaokupljale. Subotica, grad u kojem sam odrastao, prepoznatljiva je po secesijskoj arhitekturi, vjerujem da je taj period života utjecao na moj interes za ornamentom. U svom likovnom izrazu sam ipak više usmjeren na geometrijski ornament. U konačnici je to postao moj dominantni izričaj u kojem funkcioniram u izložbenoj djelatnosti. Nakon dvadesetak godina umjetničkog djelovanja, kontinuiranim radom došao sam do 22 samostalne izložbe, te oko 60 skupnih izložbi. Ne bih mogao izdvojiti neku posebnu izložbu, ali mogu reći da je svaka izložba na kojoj sam prepoznao iskreni interes za mojim radom poticala novi elan i davala snagu i volje za nastavak rada. 

‘Kod posjetitelja izložbe je često prisutno čuđenje’

Kako je nastala vaša izložba “Uzorci sreće” s kojom je otvoren ovogodišnji ZILIK? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija?

Izložbu “Uzorci sreće” sam osmislio kao jedan oblik proširenja grupne žirirane izložbe “Što je sreća?” osmišljene od strane više kustosice Sonje Švec Španjol u okviru ZILIK-a. Iz tog razloga sam se usmjerio na koloristički segment mojih radova, jer boje daju dodatnu dimenziju radosti i optimizma.

Na izložbi je predstavljeno 13 crteža na papiru u različitim crtačkim tehnikama (flomasteri, olovka, drvene bojice) nastalih u periodu od 2007. do 2025. godine. I dalje su to radovi na kojima je prisutno ornamentalno oblikovanje, ali s dodatkom kolorizma. 

Kakva je bila atmosfera na otvorenju i reakcije posjetitelja?

Na otvorenju je bilo ugodno i radosno u skladu s nazivom izložbe. Posjetitelji na mojim izložbama slično reagiraju u načinu promatranja izloženih djela. Vizualna percepcija radova se mijenja u odnosu na distancu promatranja radova. Često je prisutno čuđenje u trenutku približavanju radova i “otkrivanju” sitnih elemenata koji na udaljenosti nisu jasno vidljivi.   

‘Godinama je okosnica mog rada bio ornament’

Kako izgleda proces stvaranja jedne slike i koliko traje?

Svaki moj rad započinje iscrtavanjem mreže koja pomaže u kreiranju uzoraka. Nakon toga slijedi lagano ispunjavanje formata planiranim uzorkom. Naravno, svakom radu prethode skice, no u samom procesu nastanka djela dolazi do promjena i manjih odstupanja. Može se činiti da je kod ovako opisanog procesa oblikovanja sve unaprijed definirano, no tek kada su svi elementi na svom mjestu stvara se cjelina likovnog djela koja me osobno zna iznenaditi, te se pojavljuju neočekivane relacije i detalji. Jasno je da radovi nastaju polako i dugo, zbog toga je to i najčešće pitanje posjetitelja izložbi, koliko mi je trebalo vremena za izradu jednog djela. Mogu reći da rijetko kada završim neki rad u manje od dva do tri tjedna, češće je to mjesec dana ili više. Rad pod nazivom Horror Vacui sam s prekidima radio godinu dana.   

Kojih se sve tema dotičete u vašim umjetničkim radovima?

Kako sam već spomenuo, godinama je okosnica mog rada bio ornament u različitim oblicima i formama. Naglasak je na geometrijskom ornamentu i konstruktivnim načelima oblikovanja ornamenta. Takvim pristupom ponekad ulazim u područje minimalizma ili op arta. Najdublje sam proniknuo u sferu ornamentalnog oblikovanja za vrijeme pisanja doktorske disertacije na poslijediplomskom studiju. Moj rad se bazirao na etnografskim uzorcima Muzeja Slavonije. U tom vremenu sam osim praktičnih postupaka, proučio ornament s teorijske strane kroz stručnu literaturu, što mi je omogućilo dubinski uvid u značenje i genezu ornamentalnog oblikovanja. 

Uz motiv ornamenta, povremeno u svoje radove integriram i simbolička značenja, te se time stvara višeslojnost iščitavanja djela. S druge strane, zadnja djela se baziraju na iscrtavanju struktura, to jest, zadržavam se na onom početnom stadiju izrade radova. Mreže koje prethode mojim djelima, same po sebi sadrže izrazito dinamičnu likovnost, te pokušavam razvojem struktura i dodavanjem kolorističke komponentne učiniti strukture osnovnim nositeljem estetske vrijednosti.  

‘Djeca uvijek iznova radosno sudjeluju’

Kako vam je biti dio Velikog ZILIK-a? Ove ste godine vodili i likovnu radionicu za djecu u sklopu Malog ZILIK-a. Kako biste opisali to iskustvo i koliko vam znači?

Zanimljiva je ta podjela na Veliki i Mali ZILIK, jer su osobiti i svaki nosi svoje specifičnosti. Kao sudionik Velikog ZILIK-a, bio sam usmjeren na svoj umjetnički rad i na upoznavanje s drugim umjetnicima. Susretu s kolegama umjetnicima uvijek donosi iskustveno obogaćivanje te daju jedan mali pomak u doživljavanju umjetnosti kroz promatranje njihovog rada, razgovorima o umjetnosti i svim ostalim temama.

S druge strane Mali ZILIK nosi jedan drugačiji oblik odgovornosti, prema djeci, sudionicima radionica. Više smo usmjereni na djecu te ostvarujemo direktan kontakt s njima. Postoji i određena trema hoće li planirana radionica biti uspješna, hoće li se svidjeti djeci, kako će reagirati? Iako sam imao veliki broj radionica s djecom, taj osjećaj nesigurnosti je uvijek prisutan. Međutim, djeca uvijek iznova radosnim sudjelovanjem, svojom znatiželjom, entuzijazmom i spontanom stvaralačkom energijom, u potpunosti razbiju tu nesigurnost.   

Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost?

Od izložbenih djelatnosti bih istaknuo sljedeću samostalnu izložbu koju trebam održati u travnju u Gradskoj galeriji Ljubuški u Bosni i Hercegovini. Također bih spomenuo 3. međunarodnu online izložbu AEXPO koju organiziram s kolegicama i kolegom na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku gdje sam zaposlen. Izložba je usmjerena na likovne umjetnike koji su zaposleni na učiteljskim i pedagoškim fakultetima, te na taj način dajemo na značaju umjetničkom djelovanju umjetnika koji se bave metodičkim i pedagoškim pristupima likovnom odgoju u radu sa studentima. Što se tiče želja, to jest, umjetničkih želja, toga ima podosta. Trenutačno najviše maštam o većem ateljeu gdje bih mogao raditi na radovima većih dimenzija, o nekim izložbama umjetnika koje cijenim i možda o nekoliko mjesta gdje bih još želio predstaviti svoj umjetnički rad.     

‘Mladi trebaju vjerovati u sebe’

Što biste poručili mladim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?

Možda zvuči kao klišej, ali svakako bih rekao da trebaju vjerovati u sebe i tražiti svoj put ili svoj umjetnički izraz. U isto vrijeme trebaju biti otvoreni za sve novo što dolazi. Osobno vjerujem u mladost i vrijednosti koji donose.

Od žice do linije: Umjetnički put Ivana Midžića od nakita do šume na platnu

Starijim umjetnicima se ponekad čini da su novine koje dolaze s novim generacijama površne, bez prave umjetničke vrijednosti, no siguran sam da su to osvježene ideje i vrijednosti koje nismo odmah spremni prihvatiti niti razumjeti. Oni su nositelji nove stvarnosti i nove umjetnosti i jednostavno trebaju ustrajati u tome i kontinuirano raditi na sebi i na svojoj umjetnosti.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Damjan Španjol