“Fascinirala me moć crteža. Ti počeci su utemeljeni na spoju grafičke oštrine i osjećaja za crtež, kao čvrstina linije u tušu i potpunu slobodu u razlijevanju akvarela, ali i ostalih tehnika. Likovnost je stalno bila prisutna kao velika želja za crtanjem i slikanjem”, rekla nam je umjetnica Rada Marković povodom njezine nove virtualne izložbe -“Sfere svjetlosti kao gradacije unutarnjih pejzaža“.
Ova svestrana umjetnica rođena je u Kobilju 1960. godine. Ljubav prema umjetnosti prati je još od djetinjstva. Nakon srednje grafičke, upisuje i apsolvira na Višoj grafičkoj školi u Zagrebu, kasnije kao graf. ing. bavi se ilustracijom i grafičkim dizajnom. Na College of Visual Arts (Arthouse) u Ljubljani 2016. godine stiče akademski naziv diplomirane slikarice, a već iduće godine na istom fakultetu postaje magistra likovnih umjetnosti. Kao voditeljica likovnih radionica ”Petar Dobrović” u Dardi, kontinuirano radi na edukaciji novih generacija i pripremi redovitih lokalnih izložbi i likovnih kolonija.
Sudjelovala je u mnogobrojnim likovnim kolonijama, kao i humanitarnim, te skupnim izložbama u Osijeku, Vukovaru, Zagrebu, Ljubljani… Samostalne izložbe održala je u Borovu, Osijeku, Vukovaru, Bilju, Zagrebu, M. Crniću i Puli. Članica je HDLU Zagreb, a živi i stvara u Dardi i Zagrebu.
U intervjuu za Generaciju upitali smo Radu o ljubavi prema slikarstvu, tehnikama koje preferira, inspiraciji za stvaranje, novoj izložbi, projektima na kojima trenutno radi te što bi poručila mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti i slikarstva.
Foto: Rada Marković
Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti? Kako su izgledali vaši počeci?
Ljubav prema likovnoj umjetnosti u meni je tinjala od najranijeg djetinjstva, od malih nogu, prvih predškolskih crtkaranja, kao prirodna potreba da svijet oko sebe izrazim kroz liniju i oblike. Sve je krenulo s klasičnim dječjim crtežima koji su kasnije prerasli u ozbiljniji rad i proučavanje ženske figure. Fascinirala me moć crteža. Ti počeci su utemeljeni na spoju grafičke oštrine i osjećaja za crtež, kao čvrstina linije u tušu i potpunu slobodu u razlijevanju akvarela, ali i ostalih tehnika. Likovnost je stalno bila prisutna kao velika želja za crtanjem i slikanjem. Nastale su prve skice i crtačka strast kroz grafičko obrazovanje kao temelj, a kasnije i samo sazrijevanje kroz teoriju i praksu.
Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put?
Ja sam diplomirana slikarica i magistra likovnih umjetnosti, prepoznatljiva po istraživanju ženskog identiteta i arhetipa, unutarnjeg svijeta, unutarnje stanje žene, emocije i misli iskazane kroz govor tijela i mimike lica kao bezvremenska i univerzalna ljepota. Daljnje napredovanje i sazrijevanje je nastalo kroz daljnju teoriju i praksu. Moj umjetnički put spaja zavičajne korijene, grafičko obrazovanje i kontinuirano usavršavanje te aktivni doprinos lokalnoj zajednici kao voditeljice likovnih radionica.
Ženska figura uglavnom dominira mojim stvaralaštvom, žena prikazana kroz cikluse i varijacije kao što su “Gracije” i “Žene isklesane kroz vjekove” kao bezvremenske čuvarice duše. U tim varijacijama žena, rađeno bržim krokijima kroz crtež se ističe tuš i kombinirana tehnika. Dok su figure prividno smirene, oštre linije i napetost poteza na licima često nagovještavaju skrivenu unutarnji osjećaj. Traženje vlastitog puta.
Foto: Rada Marković
Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?
Iza sebe imam preko 15 samostalnih izložbi, uz sudjelovanje na desecima žiriranih skupnih izložbi, humanitarnih projekata i likovnih kolonija diljem regije – od Osijeka, Vukovara i Pule, pa sve do Zagreba i Ljubljane. Svoj izložbeni put gradim od 2005. godine, a svaka mi je faza donijela važne profesionalne i osobne prekretnice. Ne znam koju bih izložbu izdvojila rekla bih da su mi sve na svoj način drage.
Kako je nastala vaša izložba “Sfere svjetlosti kao gradacije unutarnjih pejzaža”? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija?
Nakon ciklusa posvećenim figurativnim ženskim arhetipovima, osjetila sam potrebu za pročišćenjem forme, što je rezultiralo stvaranjem ovog novog, meditativnog svijeta ”Sfere svijetlosti” skoro slučajno. Tehnika je akvarel. Slojevitim nanošenjem akvarela postignut efekt u kojem se boja doslovno pretvara u energiju. Radovi ne prikazuju vanjski, materijalni svijet, već su oni izravni prijenos emocija, intuicije i tihih introspektivnih stanja na papir. Krug koji predstavlja vječni ciklus unutarnje transformacije kao simbol cjelovitosti i zaokruženosti ljudske duše. Povezanost mikrokozmosa i makrokozmosa, lebdeće sfere i kružnice na mojim radovima simboliziraju i najmanji titraj u ljudskoj psihi.
Bavite se ilustracijom i grafičkim dizajnom. Kroz koji se medij najviše volite umjetnički izražavati?
Volim sve medije, od olovke, akvarela, akrila, ulja na platnu, grafičke tehnike, ali crtež u tušu nekako mi je najbliži, iako me grafički dizajn i ilustracija prate kroz život i daju mi iznimnu tehničku disciplinu, moj najdraži i najprirodniji medij umjetničkog izražavanja je crtež u tušu. Obožavam formu krokija. Tuš mi omogućuje da u nekoliko brzih linija uhvatim emociju ženske figure. Tu nema mjesta za popravke ta izravnost i iskrenost na papiru su ono što me najviše privlači. Kada se želim odmaknuti od čvrste linije i uroniti u apstrakciju akvarel je moj izbor. Fascinira me njegova transparentnost i činjenica da boje akvarelne imaju svoj vlastiti život na papiru.
Kojih se sve tema dotičete u vašim umjetničkim radovima?
Teme u mojem umjetničkim radovima kreću se u rasponu od duboke figurativne introspekcije ženskih figura, ženskih unutarnjih emocija do potpunog apstraktnog prikaza duhovnosti. Ženske figure često vizualiziraju unutarnje stanje, cilj mi je prikazati ženu u njezinoj punoj autentičnosti izvan zadanih estetskih ili društvenih kalupa. Bez obzira na tehniku, u središtu mog zanimanja uvijek je nevidljivi, unutarnji svijet i njegovi arhetipski slojevi, mada radim i razne druge teme najviše na likovnim kolonijama gdje se više preferira realizmu.
Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost?
Kao voditeljica likovnih radionica, kontinuirano radim na edukaciji novih generacija i pripremi redovitih lokalnih izložbi i likovnih kolonija. Zatim paralelno s apstrakcijom, stalno eksperimentiram s formom krokija i kombiniranim tehnikama na papiru. Nastojim pronaći nove načine kako kroz brzu, ekspresivnu liniju i mrlje tuša prikažem ‘jednost’ te ljudske emocije. Baš kao u kvantnoj teoriji razlijevanje akvarelnog pigmenta na papiru stvara energetske valove i gradacije svjetlosti koje brišu fiksne granice između objekata i sve na slici postaje dio jednog, jedinstvenog energetskog sustava.
Za kraj, što biste poručili mladim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?
Poručila bih da budu vjerni svojoj autentičnosti, a ne da slijepo prate trendove ili kopiraju ono što trenutno prolazi na tržištu. Umjetnost je prostor najveće slobode, trebaju tražiti svoj unutarnji glas i njegovati crtačku disciplinu. Talent je samo početna iskra, no zanat se peče svakodnevnim radom. Kontinuirano vježbanje ruke i oka dat će slobodu da s lakoćom stave na papir i platno svaku svoju ideju. Ne treba se bojati eksperimentiranja i neuspjeha. Svaki uništeni papir, pogrešan potez kistom ili neuspjela kompozicija zapravo su nužne stepenice u učenju.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Rada Marković
