“Mačevanje je iznimno fizički zahtjevan sport i bez redovitog, učestalog treniranja nema rezultata. Treniram sedam puta tjedno, što zahtijeva dobru organizaciju svakodnevice. Sport mi zauzima vrlo važno mjesto u životu i sastavni je dio svega što radim. Veliku i neizostavnu podršku imam od prijatelja, roditelja, trenera, kao i od saveza, što mi daje dodatnu snagu i motivaciju”, rekao nam je mladi hrvatski mačevaoc Borna Špoljar (23).
Ovaj perspektivni sportaš iz Zagreba iza sebe već ima rezultate koji su zavidni – kako na domaćim natjecanjima, tako i na međunarodnim natjecanjima. Na svjetskim seniorskim kupovima je u Manami i Tashkentu osvojio treće, odnosno prvo mjesto. Na europskim kupovima u kategoriji mlađih seniora (do 23 godine) u disciplini floret, prošle sezone je bio prvi u Zagrebu, treći u Budimpešti i šesti u Pragu te je završio na prvom mjestu u ukupnom poretku europskog kupa do 23 godine.
Počeo je trenirati u prvom razredu osnovne škole i, kako kaže, odmah je zavolio ovaj sport. Dugogodišnji je član MK Dubrava u koji svaki dan putuje po sat vremena s drugog kraja grada, kako bi imao najbolje moguće uvjete za treniranje. Iako je mlad, već je ‘izrastao’ u vrhunskog sportaša koji ostavlja veliki trag. To je prepoznao i Sportski savez Grada Zagreba koji ga je nagradio za iznimne sportske rezultate. Od većih uspjeha Borna izdvaja treće mjesto na Europskom kadetskom prvenstvu u Foggi, koje je ujedno bilo i prva medalja za Hrvatsku s nekog europskog ili svjetskog prvenstva. Tu je i njegov najbolji seniorski međunarodni rezultat – 22. mjesto na seniorskom Grand Prixu u Washingtonu, gdje je nastupilo čak 230 natjecatelja.
Trenutačno se priprema za seniorski Grand Prix turnir koji se održava 6. i 7. veljače 2026. godine, a u sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” upitali smo ga o počecima u mačevanju, intenzitetu treninga, zapaženim rezultatima u Hrvatskoj i šire, podršci koju ima od roditelja i kluba, što je sve potrebno za uspjeh u ovom sportu i koji su mu planovi za dalje.
Foto: FIE
‘Odmah sam znao da je to sport za mene’
Kada i zašto si se odlučio baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u mačevanju?
Ljubav prema mačevanju rodila se još u djetinjstvu. Kao mali obožavao sam gledati Ninja kornjače, a u filmovima su me uvijek najviše privlačile scene mačevanja. Kada sam krenuo u prvi razred osnovne škole, imao sam priliku upisati se na mačevanje i odmah sam znao da je to sport za mene. Tako su izgledali moji prvi koraci u mačevanju, koji su s vremenom prerasli u ozbiljno bavljenje sportom.
Pobjednik si Europskog kupa u Zagrebu i prvi na europskoj U23 rang-ljestvici. Kako komentiraš te uspjehe?
Konkurencija na Europskom kupu u Zagrebu bila je iznimno jaka, uz nastup natjecatelja iz 12 europskih zemalja. Osjećaj pobjede pred domaćom publikom bio je fenomenalan i teško ga je opisati riječima. Osim same pobjede, znao sam da je taj rezultat veliki korak prema glavnom cilju sezone, a to je bilo prvo mjesto na europskoj U23 rang-ljestvici. Na posljednjem turniru u Budimpešti osvojio sam treće mjesto u konkurenciji stotinjak natjecatelja i bio sam iznimno sretan jer sam znao da je to rezultat koji mi na kraju osigurava ukupno prvo mjesto na rang-ljestvici. Stajati na postolju s tom spoznajom bio je poseban osjećaj i velika potvrda da se sav trud isplatio.
Koliko ti znači rezultat sa Svjetskog seniorskog kupa u Vancouveru i na koje si uspjehe posebno ponosan?
Svjetski seniorski kup u Vancouveru bio mi je važan pokazatelj da sam dobro pripremljen za seniorska natjecanja i da se mogu ravnopravno nositi sa svjetskom elitom. Svaki dobar rezultat dodatni mi je „vjetar u leđa“ i potvrda da sam na pravom putu.
Za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata potrebno je puno odricanja, kontinuiranog treninga, discipline i mentalne snage. Od dosadašnjih uspjeha posebno bih istaknuo treće mjesto na Europskom kadetskom prvenstvu u Foggi, koje je ujedno bilo i prva medalja za Hrvatsku s nekog europskog ili svjetskog prvenstva. Također, vrlo sam ponosan na svoj najbolji seniorski međunarodni rezultat – 22. mjesto na seniorskom Grand Prixu u Washingtonu, gdje je nastupilo čak 230 natjecatelja.
Foto: EFC
‘Svakodnevno putujem po sat vremena do kluba’
akva je situacija sa sponzorima i potporama?
Mačevanje, nažalost, nije sport od kojeg se lako može živjeti, a jedan od ključnih razloga zbog kojih se teško nositi s vrhunskom međunarodnom konkurencijom jest činjenica da su u većini zemalja najbolji mačevaoci profesionalci koji za svoj sport primaju plaću, dok to u Hrvatskoj uglavnom nije slučaj.
Unatoč tome, ove sezone uspjeli smo dogovoriti sponzorstvo s HEP-om, što mi uvelike pomaže i značajno olakšava financijsku stranu bavljenja sportom. Što se tiče natjecanja i priprema, Hrvatski mačevalački savez uvijek je bio uz mene te mi je još od juniorskih dana omogućeno sudjelovanje na pripremama i natjecanjima, što mi je iznimno važno za daljnji razvoj. Trenutačno koristim stipendiju za sportaše druge kategorije koju financira Hrvatski olimpijski odbor.
Kako ti je trenirati u MK Dubravi?
Trenirati u MK Dubravi za mene znači i određena odricanja, ponajviše zbog udaljenosti. Budući da živim na zapadnom dijelu grada, do treninga mi je svakodnevno potrebno oko sat vremena, a ima dana kada treniramo i dvaput dnevno. Ipak, to su odricanja kojih smo svi svjesni u vrhunskom sportu i koja prihvaćam kao dio puta.
S druge strane, ako već moram putovati toliko do treninga, drago mi je da je to upravo MK Dubrava. Riječ je o trenutno najrazvijenijem mačevalačkom klubu u Hrvatskoj s vrhunskim trenerskim kadrom, što mi daje sigurnost da treniram u najboljem mogućem okruženju.
Foto: EFC
‘Uvijek smo prisutni na velikim natjecanjima’
Koliko često treniraš i koliko je mačevanje zahtjevno?
Mačevanje je iznimno fizički zahtjevan sport i bez redovitog, učestalog treniranja nema rezultata. Osobno treniram sedam puta tjedno, što zahtijeva dobru organizaciju svakodnevice. Sport mi zauzima vrlo važno mjesto u životu i sastavni je dio svega što radim. Veliku i neizostavnu podršku imam od prijatelja, roditelja, trenera, kao i od saveza, što mi daje dodatnu snagu i motivaciju.
Kako vidiš budućnost mačevanja u Hrvatskoj?
Smatram da je budućnost mačevanja u Hrvatskoj svijetla. Svi zajedno radimo na razvoju sporta i na tome da ga što više približimo djeci i mladima. Klubovi su aktivni kroz marketing, odlaske u škole i prezentacije sporta, dok se mi sportaši trudimo ostvarivati što bolje rezultate kako bi se o mačevanju više govorilo u Hrvatskoj.
Hrvatsku bih na svjetskoj razini smjestio u bolju polovicu zemalja – uvijek smo prisutni na velikim natjecanjima, a na pojedinim turnirima redovito konkuriramo i za medalje.
Foto: EFC
‘Najveći san mi je nastup na Olimpijskim igrama’
Koliko ti znači nagrada Grada Zagreba i Sportskog saveza Grada Zagreba?
Primiti nagradu Grada Zagreba i Sportskog saveza Grada Zagreba uvijek je posebno i jako lijepo iskustvo jer pokazuje da se moj rad i ostvareni rezultati prate, prepoznaju i cijene. Takva priznanja su dodatna motivacija i veliki „vjetar u leđa“ za nastavak rada i nove sportske izazove.
Za kraj, za koji turnir se trenutačno pripremaš i koji su ti ciljevi?
Trenutačno se pripremam za seniorski Grand Prix turnir koji se održava 6. i 7. veljače. Fokusiran sam na pripreme i nastavak dobrih rezultata. Kao i svakom sportašu, najveći san mi je nastup na Olimpijskim igrama, što mi je dugoročni cilj i najveća motivacija u daljnjoj sportskoj karijeri.
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: Mačevalački savez Zagreba
