“Borba sa Shields, kao i svaka moja borba, jest borba za moje najbliže. Bog mi je dao zaista divne ljude i na tome sam mu zahvalna”, rekla nam je Ivana Habazin (30) koja je nedavno poražena u najvećem meču karijere – izgubila je od Amerikanke Claresse Shields, dvostruke olimpijske i svjetske prvakinje i tako propustila priliku za naslov svjetske prvakinje u supervelter kategoriji. Naša najbolja boksačica koja živi i trenira u Americi kaže kako se boksom počela baviti zbog filma “Rocky”, a upravo joj je život zadao najjače udarce.

U intervjuu za Generaciju Ivana otkrila više o porazu od jedne od najopakijih boksačica današnjice, divljačkom nasrtaju brata njezine protivnice na njezinog trenera Bashira koji je naišao na osudu čitavog boksačkog svijeta, oporavku svog trenera, kampanji protiv bullyinga u koju pokreće u Hrvatskoj, borbi njezine “druge majke” Daniele Ratković s teškom bolešću, bankrotu, vjeri i planovima za dalje.

Kako ste se osjećali nakon poraza od Clarrese Shileds? Kako biste opisali svoju protivnicu i je li vam to bila jedna od najtežih borbi?

Naravno da nitko tko izgubi ne može biti sretan. Tako nisam ni ja bila, no najveće nezadovoljstvo bilo je radi toga što moja izvedba nije bila ni blizu kako je trebala biti. To mi je definitivno jedan od gorih mečeva, a znam da sam mogla bolje, tako ostaje jedino gorak okus. No i nije sve tako crno jer sam jako puno naučila iz ovog meča i donijela sam neke krive odluke, za koje nisam imala prije hrabrosti promijeniti ih, no na greškama se uči.

Hoću li ikad više dobiti ovakvu priliku, ne znam, no dat ću sve od sebe da treniram bolje i da u maksimalno dvije godine ostvarim najveći mogući rezultat. Shields zaslužuje svaku pohvalu. Njeni rezultati govore za nju samu i na tome joj svaka čast. Ne bih rekla da mi je bila najteža borba, ali mi je definitivno bio najteži poraz.

Incident s vašim trenerom Bashirom jedan je od rijetkih u svijetu boksa. Kako se trener danas oporavlja i koliko vas je taj incident pogodio te utjecao na vašu karijeru?

Trener se skoro i oporavio. Nakon svega što se dogodilo on je zapravo i u odličnom stanju. Očekuje ga još jedna operacija za koji mjesec, ali jak je on, izrazitog karaktera tako da vjerujem da će na kraju sve biti u najboljem redu za njega.

Kako to da ste se odlučili u Hrvatskoj pokrenuti kampanju protiv ‘bullyinga’? Kako će izgledati kampanja i kada kreće?

Inspirirana Claressom Shields, došla je i ta ideja. Claressa ima taj način komuniciranja s ljudima, pogotovo s ljudima koji se ne slažu s njom i često na njih vrši bullying, upotrebljava ružne riječi, vrijeđa, a pogotovo ako nisi vješt na jeziku kao ona, onda je zaista teško i odgovoriti joj i ustati protiv nje. Osobno takvim stvarima ne pridajem previše značaja, što se tiče takozvanog ‘trash talka’, jer sam imala dovoljno bullyinga u životu i jednostavno se moraš izdići iznad toga.

Činjenica je da je bullying nešto što je zastupljeno među djecom i ima ga sve više, i definitivno se trebamo zauzeti i poduzeti nešto po tom pitanju, jer svatko se može oduprijeti tome, svatko može ustati za sebe, a i izdići se iz te situacije, bez obzira koliko ona teška bila u tom trenutku. Kada će krenuti i tko će sudjelovati ne mogu točno reći, ali će biti uskoro, čim se vratim u Hrvatsku.

Zbog napada na vašeg trenera odgodili ste prvi meč s Claressom Shields koji vam je mogao donijeti bogatstvo. Je li vam žao zbog te odluke ili bi danas napravili isto?

Nije mi žao što sam odgodila meč radi novaca, i da je takva situacija opet bih napravila isto bez razmišljanja. Žao mi je u jednu ruku što se meč tada nije dogodio jer sam bila u savršenoj formi te vjerujem da bi meč bio puno bolji, a možda čak i s drugačijim ishodom.

Borbu sa Shields ste posvetili svojoj “drugoj majci” Danieli Ratković koja ovih dana vodi borbu s teškom bolešću. Kako vam je u udomiteljskoj obitelji, koliko vam ona znači i kako vam je majka?

Borba sa Shields, kao i svaka moja borba, je borba za moje najbliže i za sve one moju su mi pružali iskrenu podršku. Naravno, situacija je bila teža jer Daniela je uvijek bila na svim pripremama sa mnom i radila je sve stvari kako bih ja mogla samo trenirati. Od kad su pripreme krenule to je bilo nemoguće tako da sam morala puno stvari rješavati sama, ali naravno da me to samo dodatno motiviralo.

Iako sam izgubila, nisam, jer neću odustati, nego ću zapeti još više, nadam se da će upravo to motivirati i nju da se bori, iako ona i je borac, i nema sumnje da će ona odnijeti pobjedu.

Tko vam je najveća podrška u karijeri i kako to da ste se odlučili za boks?

Moja obitelj i moji najbliži prijatelji su mi zaista najveća podrška. Bez obzira pobijedila ili izgubila oni će biti tu i podmetnuti leđa ako mi bilo što zatreba, a meni je Bog dao zaista divne ljude i na tome sam mu zahvalna, jer da nije njih bilo nikad ne bih bila to što jesam.

„Rocky“ je kriv za sve. Nakon što sam pogledala film odlučila sam da želim boksati i da želim postati svjetska prvakinja. U tom naumu sam i uspjela, no ipak, kao u svakom sportu, tako i ovdje a i kod mene postoji ambicija da želim napraviti više od toga. Hoću li uspjeti ne znam. Imala sam nekoliko prilika, čak i više nego što ih itko dobije u boksu, ključne nisam iskoristila, no za mene su to sve lekcije za onu jednu najvažniju konačnu pobjedu.

Izjavili ste da ste posljednjom borbom zaradili za auto i stan. Koliko mogu zaraditi žene u vrhunskom boksu?

Ozbiljno? Ne sjećam se da sam to izjavila i to baš tim riječima. Naravno, sve uvijek zanima zarada, ali zadržat ću tu informaciju za sebe. S obzirom na to da u 10 godina nisam zaradila ništa, bilo je i vrijeme da i ja zaradim, toliko mogu reći. Može se zaraditi jako puno ako imaš logistiku, televiziju i cijelu pozadinu koja ti vodi karijeru u detalje. Ženski boks još nije na toj razini da ima jako puno boksačica na tim pozicijama, ali raste, nadam se da će jednog dana dobiti kredibilitet koji zaslužuje.

Koji su vam planovi i sljedeća borba? Vraćate li se možda u Zagreb?

Naravno da postoje planovi, radi se na nekim stvarima. Odmorila sam tjedan dana i krenula s novim ciklusom priprema. Neću još otkriti što će biti sljedeće, ali bit će veliko iznenađenje. Zasad sam i dalje sam u Americi, a vidjet ćemo što će biti u budućnosti.

Po povratku iz Amerike bili ste u bankrotu i rekli da krećete iz početka. Od kuda crpite snagu za dalje?

Ja sam u bankrotu od kad znam za sebe i boks. No srećom kažu budi uporan i kolo sreće se okreće. (smijeh). Moja najveća snaga je Bog. Ja vjerujem da On ima plan od početka do kraja, vjerujem da postoji razlog da nešto u našim životima mora ići baš tim putem kojim ide, i to je to. On nam je dao talente i na nama je da ih iskoristimo te da sve što radimo odradimo maksimalno, i na kraju sve će se isplatiti na neki način.

Izjavili ste da nitko ne udara tako snažno kao život. Možete li to komentirati i što vam je u životu bilo najteže?

Život je taj koji je pun stramputica, problema ili bolje da ih nazovemo izazova. Naravno, svakome je njegov put najteži, i prema tome život je borba. Možda za neke stvari poželimo da idu lako, ali je to nemoguće. Onda samo frustrirani, nesretni, tužni, što je i normalno jer smo samo ljudi. No život nam nije dan da bi bilo lagano, i upravo iz svih teških situacija trebamo crpsti snagu i oblikovati sebe u bolje i snažnije ljude, jer ne postoji veća pobjeda nego kad čovjek pobijedi sam sebe.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Željko Koprolčec