Kako pomoći djeci sa sindromom Down u školskoj integraciji? Ovim se pitanjem aktivno bavi Udruga za sindrom Down-Zagreb koja je provedbom projekta sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda uspješno educirala osnovne škole u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, stručne djelatnike, učitelje, profesore i djecu kako prihvatiti i integrirati u svoju zajednicu djecu sa sindrom Down. O tome kako je protekla provedba ovog projekta upitali smo Mateu Visković, magistru edukacijske rehabilitacije i voditeljicu projekta.

Kako ste došli na ideju za projekt?

Ideja za projekt „Jačanjem kapaciteta Udruge za sindrom Down do osnažene zajednice“ je nastala još davno, prije pandemije Covid 19, što govori činjenica da je projekt pisan za projektno razdoblje 2014.- 2020., a proizašla je iz dugogodišnjeg rada stručnjaka i voditelja Udruge za sindrom Down Zagreb i Hrvatske zajednice za sindrom Down s djecom, ali i roditeljima djece sa sindromom Down.

Uvidjeli smo da se sve više djece krenulo školovati u redovnim razredima uz pomoćnika u nastavi, a da nam učitelji, roditelji i asistenti nisu spremni za sve izazove koje školovanje djeteta sa sindromom Down nosi sa sobom. Zbog svega navedenog, kolegice su se odlučile za pisanje ovakvog projekta, a prošle godine u svibnju su nas kontaktirali iz Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva da je projekt prošao i da ćemo od 11.7.2022. krenuti u provedbu. Važno je naglasiti da je projekt sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, a drugi dio je sufinanciran iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Projekt traje 13 mjeseci, odnosno još mjesec dana.

Koliko je škola uključeno i kako je izgledala edukacija?

Projektom smo educirali 19 osnovnih škola na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije: OŠ Špansko Oranice, OŠ Vrbani, OŠ Kajzerica, OŠ kralja Tomislava, OŠ Matije Gupca, OŠ Miroslava Krleže, OŠ Dragutina Tadijanovića, OŠ Dragutina Domjanića, OŠ Antuna Gustava Matoša, OŠ Hrvatski Leskovac, OŠ Bukovac, OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, OŠ Vjenceslava Novaka, OŠ Vukovina, OŠ Eugena Kumičića, OŠ Lučko, OŠ Gustava Krkleca te OŠ Trnjanska. Tema dvosatne edukacije bila je „Karakteristike učenja i izazovi ponašanja djece sa sindromom Down“, te je educirano oko 800 učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, asistenata i ostalih zaposlenika škole.

Htjela bih naglasiti kako je od ukupnog broja škola koje su se javile na projekt, u 17 škola uključeno dijete sa sindromom Down. Međutim, javile su se i dvije škole koje trenutno nemaju dijete sa sindromom Down, no kako kažu, važno je na vrijeme se pripremiti i educirati što je vrlo pohvalno. Osim educiranja, izradili smo i individualne planove s prilagodbama za učenje i nošenje s izazovima u ponašanju za svako dijete individualno. Planovi su sigurno puno pomogli i učiteljima i roditeljima koji rade s djecom sa sindromom Down budući da sadrže jasne savjete za svako dijete individualno.

Koje su najvažnije lekcije koje ste prenijeli? Kakve su bile reakcije učitelja?

Osim teorijske podloge, učiteljima su prikazane i fotografije i videozapisi načina prilagođavanja materijala i usvajanja vještina na različite načine. Nakon edukacije učitelji su ispunili anonimne ankete gdje su ostavili svoje komentare.

Moram reći da su komentari i više nego pozitivni, te da su brojni učitelji naglasili kako su im prikazani materijali korisni i za djecu s drugim razvojnim teškoćama, ali i za djecu bez teškoća.

Uz navedeno, provodili ste i razne radionice. Koje su teme i koji im je cilj?

Da, također smo proveli i 17 različitih radionica u redovnim razredima koje pohađaju naša djeca. U radionicama je sudjelovao cijeli razred u svrhu poboljšanja socijalnih kompetencija i jačanja međusobnih vršnjačkih veza. Poticali smo rad u paru, rad u grupi, poticali na prihvaćanje različitosti, učili što je to sindrom Down i sl.

Provodimo 6 različitih radionica za djecu i mlade, od 5 godina pa nadalje. Teme radionica su opismenjavanje, matematičke radionice, matematika u svakodnevnim vještinama, likovne radionice, radionice svakodnevnih aktivnosti te radionice slobodnog vremena. Kroz ove radionice u rad smo uključili 30-ak volontera različitih zanimanja te studenata različitih fakulteta.

Na koje ste još načine educirali javnost o djeci sa sindromom Down?

Naši terapeuti su izradili i stotinjak radnih listića koji su pokrili različita razvojna područja, te snimili 50-ak videozapisa u kojima je prikazan način poučavanja određene vještine ili način izrade materijala za rad. Svi listići i svi videozapisi dostupni su na našoj web stranici svim roditeljima, učiteljima, terapeutima, ali i svima drugima koji se susreću s radom s djecom sa sindromom Down, ali i s djecom s drugim razvojnim teškoćama.

Važno je napomenuti i kako su se naši terapeuti međusobno educirali s terapeutkinjom iz Udruge za sindrom Down Zadarske županije, koja je ujedno i partner na našem projektu.

Kao završni produkt projekta naši terapeuti su izradili i informativnu knjižicu u kojoj su na 33 stranice roditeljima pružene jasne smjernice o procesu upisa djeteta sa sindromom Down u školu. U knjižici su navedeni i pojašnjeni brojni zakoni, oblici školovanja, opisan je proces upisa u školu, te je naveden popis škola koje su sudjelovale u projektu, ali i škola s različitim oblicima školovanja, te su podijeljena i iskustva drugih roditelja. Knjižicu su dobili svi posjetitelji Diseminacijskog događaja kojeg smo održali 30.6., a uskoro će biti dostupna i online verzija na našoj web stranici udruge.

Koliko ste zadovoljni reakcijama svih sudionika?

Reakcije sudionika cijelog projekta su više nego pozitivne. Osim pozitivnih reakcija u školama, imamo i pozitivne reakcije roditelja koje nama najviše znače, uz pozitivne reakcije djeteta, naravno. Koliko je velik interes i koliko su pozitivne reakcije moglo se vidjeti na našem diseminacijskom događaju na kojem smo predstavili rezultate projekta, te pozvali goste predavače kao sudionike okruglog stola u sklopu kojeg smo razmijenili i čuli različita iskustva o školovanju djece sa sindromom Down iz različitih perspektiva.

Dobivali smo pozive i od roditelja čija djeca imaju druge razvojne teškoće, kako su materijali koje smo objavili na našoj web stranici vrlo korisni i kako ih i oni koriste u svom radu. Mi kao terapeuti Udruge smo puno dobili i koliko god nas je u početku bilo strah, smatram da smo se puno osnažili i mi, ali i zajednica.

Koja je važnost projekta i jeste li ispunili cilj?

Važnost projekta je osnaživanjem Udruge osnažiti zajednicu i u tome smo itekako uspjeli. Trenutno imamo situaciju u kojima su i druge škole čule za projekt, odnosno za mogućnost naše podrške, te nas zovu da se dogovorimo za način suradnje budući da će od devetog mjeseca njihovu školu pohađati i dijete sa sindromom Down. Imamo puno povjerenje roditelja koji nas zovu i traže savjete, preporučuju za suradnju i sl. Imamo poziv i iz Krapinsko zagorske županije, tako da smo i više nego zadovoljni. Svakako ćemo nastaviti provoditi sve projektne aktivnosti, iako projekt prestaje u kolovozu.

Koliko je projekt važan govori činjenica da nas je podržalo i Ministarstvo obrazovanja i znanosti te Agencija za odgoj i obrazovanje.

Kako uspješno integrirati djecu sa sindromom Down u školski sustav? Postoje li i dalje predrasude? Koje su glavne teškoće koje imaju djeca i roditelji?

Predrasuda ima dosta, ali sigurno manje nego prijašnjih godina. Idemo naprijed, polako ali sigurno. I dalje se zna dogoditi situacija da škola ili učitelj pokazuju otpor za uključivanje djeteta sa sindromom Down u školu i to je poražavajuće. Međutim, mi smo tu, drugi stručnjaci su tu, roditelji su tu, zajedničkim snagama ćemo pružiti maksimalnu podršku kako bi se predrasude promijenile.

Imali smo takvih događaja i tijekom projekta, gdje su učiteljica i stručna služba u početku pokazala otpor, ali zajedno smo uspjeli doći do toga da nakon prvog polugodišta kažu: „Hvala vam što ste nas „nagovorili“ da pokušamo, mi smo u cijelom procesu puno naučili“. Veliki pritisak je i na stručne suradnike, budući da je sve više djece s teškoćama u razvoju u sustavu redovnog obrazovanja. U dosta škola imate jednog ili dvoje stručnih suradnika na stotinjak djece. Moramo biti svjesni da škole često pokazuju otpor radi dosadašnjih neugodnih iskustava ili radi straha, budući da nisu educirani za kvalitetan rad s djetetom sa sindromom Down. U početku je to za roditelja veliki šok, ali treba ohrabriti i roditelja i potaknuti ga na strpljenje, na pozivanje Udruge, kroz zajedničke sastanke, podršku, primjere drugih pozitivnih iskustava ćemo sigurno uspjeti dogovoriti pozitivan ishod za dijete.

Vaša poruka za kraj svima – učiteljima, roditeljima i samoj djeci koja se susreću ili će se susretati s osobama s teškoćama u razredu?

Poruka i učiteljima i roditeljima jest da pokažu razumijevanje jedni za druge. Da se pokušaju dogovoriti na miran način, bez prijetnji, napada i slično. Prevelik je pritisak i na jedne i na druge, stoga samo zajedničkom suradnjom mogu pomoći jedni drugima i pokušati postići dogovor. Ni jednom roditelju nije cilj raditi na štetu učitelja ni svog djeteta, a ni jednom učitelju/nastavniku nije u cilju raditi protiv djeteta ili roditelja.

Mi smo tu uvijek otvoreni za suradnju, kao i sve druge Udruge i centri sigurno. Svima nam u fokusu mora biti dobrobit djeteta i svi moramo učiniti apsolutno sve kako bi maksimalno iskoristili potencijale svakog djeteta, neovisno imalo dijete teškoću ili ne. Stoga, potičem sve roditelje, učitelje, ravnatelje, stručne suradnike da svakom djetetu sa sindromom Down pristupe individualno jer svako dijete sa sindromom Down djeluje na sebi specifičan način, kao i djeca tipičnog razvoja. 

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Udruga za sindrom Down Zagreb

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Uspješno do inkluzije“ u suradnji s JANAF-om .