“Inspiracija je svuda oko nas. Zvuči kao floskula, ali to je zaista tako. Pronalazim ju i u lijepom i u ružnom. Ponekad ju nađem u prirodi, a ponekad u ljudima. Treba istraživati, putovati, družiti se s ljudima i naravno – puno čitati i gledati“, rekla nam je Ana Šesto (31) iz Zagreba. Ova svestrana umjetnica, fotografkinja, novinarka i voditeljica kulturnog kluba O’GRADA dosad je imala pedesetak izložbi. Nakon Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Ana je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Fotografijom se bavi više od 15 godina, a iza sebe ima već nekoliko prvih nagrada poput one Fotokluba Zagreb i prestižne nagrade ‘Kiklop’. Odnedavno ima status slobodne umjetnice, a uz naslovnice za knjige, voli fotografirati u kazalištu te raditi na projektima kao što je knjiga ‘Zagrebalica’ koju je ostvarila s majkom književnicom.
Ana priznaje kako je sretna što joj je hobi posao, a najviše voli putovati i istraživati – i to uvijek s aparatom u ruci. U razgovoru nam je otkrila gdje sve pronalazi inspiraciju, što najviše voli fotografirati, na kojim projektima trenutno radi i može li živjeti od umjetnosti.
Zašto si odabrala umjetničku fotografiju kao svoj poziv?
Sve se dogodilo nekako spontano i prirodno. Oduvijek me zanimala umjetnost – bilo glazbena, scenska ili vizualna. Završila sam glazbenu školu, slikala, glumila i izrađivala nakit. Do upisa u Srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna zanimalo me sve – od slikarstva, aranžerstva do grafike, no posjet foto odjelu promijenio je sve. Prije toga sam išla i na tečaj analogne fotografije, što je samo potvrdilo čime se želim u životu baviti.
Koliko dugo se baviš fotografijom? Opiši nam kako su izgledali počeci tvoga rada.
Fotografijom se intenzivno bavim od srednje škole, što znači već više od 15 godina. Ispočetka su me najviše zanimali portreti, ljudi, i njih sam dosta snimala, a kasnije se sve razvijalo u različitim smjerovima pa sam krenula istraživati grad, prirodu, arhitekturu te stigla i do apstraktne fotografije, što se može vidjeti na mojoj izložbi i projektu ‘Spremnici vremena’.
Gdje sve pronalaziš inspiraciju za svoje radove?
Inspiracija je svuda oko nas. Zvuči kao floskula, ali to je zaista tako. Pronalazim ju u lijepom, ali i ružnom, ako moram nešto okarakterizirati kao takvo. Ponekad ju nađem u prirodi, a ponekad u ljudima. Pravila nema, jer život je jedna velika inspiracija. Treba istraživati, putovati, družiti se s ljudima i naravno – puno čitati i gledati.
Na koje projekte si posebno ponosna?
Ponosna sam na sve svoje projekte, svakako na izložbu ‘Spremnici vremena’, knjigu ‘Zagrebalica’, na neke pojedinačne fotografije, a i na projekt „600togo“ gdje sam izrađivala primijenjene predmete sa svojim fotografijama (torbe, ogrlice, magnete ). Ponosna sam i na knjigu ‘Palac Sim i Tam’ za kojeg sam uz Davora Šunka i Silviju Šesto osvojila nagradu ‘Kiklop’.
Knjigu ‘Zagrebalica’ ostvarila si u autorskom timu s majkom književnicom Silvijom Šesto. O kakvom je projektu riječ i kako ti je bilo surađivati s majkom?
Zagrebalica je odličan projekt/knjiga, a i izložba koju je podržao Grad Zagreb i Ministarstvo kulture. To je jedna zanimljiva polumonografija koja sadrži kratke priče, crtice, poetizirana sjećanja i poetske minijature povezane gradom. Opisi nekih lokacija koje su bile „žive“, a sada ih više nema, Zagrepčanki i Zagrepčana koji su obilježili grad svojim životom, velikim i malim djelima i fotografije koje to sve prate.
S majkom je uvijek zanimljivo surađivati i to je samo jedan od projekata u kojima smo zajedno radile. U budućnosti će ih biti još i više.
Od prošle godine imaš status slobodne umjetnice. Koliko ti to znači i je li ga bilo teško ostvariti?
Sretna sam što sam primljena u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika jer to znači da sam ipak nešto kvalitetno učinila, a i da je prepoznat moj rad kroz zadnjih nekoliko godina.
Gdje si sve dosad izlagala i koju bi izložbu posebno izdvojila?
Samostalno sam izlagala uglavnom u Hrvatskoj, dok sam grupne izložbe imala i u inozemstvu. Najdraže su mi one samostalne, a u to ulazi izložba ‘Cijena grada’ koja je po prvi puta izložena u Kulturnom klubu O’grada, a kasnije i vani, u eksterijeru, na otvorenom prostoru Tkalčićeve ulice te izložba ‘Spremnici vremena’.
Uz naslovnice za hrvatske književnike, fotografiraš i u kazalištu. Službeni si fotograf kazališta Mala scena, ali i Naklade semafore, Knjige u centru i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Što ti je najdraže raditi?
Realizirala sam dosta naslovnica za knjige, što mi je uvijek poseban izazov, a uskoro pripremam i koautorsku slikovnicu. Volim fotografirati u kazalištu. Osim u Maloj sceni, fotografirala sam i za druga kazališta i manje projekte, za portale i časopise, radila i modnu fotografiju, naručene projekte.
Ne mogu reći što mi je najdraže, jer svaki projekt je poseban, osoban izazov. Najdraže mi je kada imam najviše kreativne slobode, no volim izazove pa tako i okušavanje u nekim novim projektima u kojima nisam imala prilike sudjelovati.
Iza sebe imaš već nekoliko prvih nagrada među kojima je i ‘Kiklop’ . Koja ti je najdraža i koliko ti znače ovakva priznanja?
Lijepo je dobiti priznanje za svoj rad. Posljednjih se godina zaboravim prijaviti na neke natječaje, ali to bi svakako trebala uvrstiti u svoj raspored za ovu godinu. Ne mogu izdvojiti najdražu, ali jedna od dražih mi je nagrada ‘Kiklop’, nagrada časopisa Refoto te možda jedna od prvih nagrada u počecima, kada sam osvojila nagradu na prvom hrvatskom Fotomaratonu, toga se još sjećam kao da je danas bilo.
Kakvi su honorari u tvom poslu i možeš li živjeti isključivo od fotografije?
Teško je pričati o honorarima jer zavisi kakvom se vrstom fotografije bavite. Rado bih da mogu živjeti od printeva svojih fotografija i prodajom fotografija s izložbi, no to za sada nije tako. Možda se jednog dana to promijeni. Kako radim na raznim projektima i fotografiranjima, nekad ima više posla, nekad manje. No kada se sve zbroji i oduzme mogu pristojno živjeti.
Na kojim projektima trenutno radiš i koji su ti planovi za budućnost?
Kao do sada radim po projektima i narudžbama, no uvijek sam u potrazi za novim izazovima i klijentima. Prijavljujem se i na neke strane natječaje pa ćemo vidjeti hoće li mi se posrećiti. Plan mi je u ovoj godinu otići u neku inozemnu rezidenciju, dosta putovati, dobivati nove ideje, napraviti fotoslikovnicu. Izložbu najavljujem na proljeće/ljeto, no svakako pratite novosti na mom Facebooku, Instagramu ili webu.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva/Ana Šesto
