“Cijela obitelj, prijatelji i trener su uz mene, ali tata je glavna podrška i savjetnik za moju karijeru”, rekla nam je Laura Lisac (15), jedna je od najperspektivnijih hrvatskih karatistica u mlađim kategorijama. Na 29. Grand Prixu Croatia u Samoboru Laura je osvojila zlato u kadetskoj konkurenciji do 54 kg, a favorit je za medalju na nadolazećem Europskom prvenstvu u Budimpešti. Ova nadarena Riječanka našla se u medijima i zbog priče oko odlaska na Svjetsko prvenstvo u Čileu.
Kako joj otac boluje od multiple skleroze, a majka radi dva posla da bi uzdržavala obitelj, Laura je novce za put u Južnu Ameriku prikupila putem javne inicijative pa osvojila svjetsku kadetsku broncu. Upitali smo je o novom zlatu, pripremama za Europsko prvenstvo, kako usklađuje školske obaveze i treninge, tko joj je najveća podrška, koliko joj je značila medalja i javna inicijativa zbog koje je otputovala u Čile i koji su joj planovi.
Kako se osjećate nakon osvajanja prvog mjesta na 29. Grand Prixu Croatia? Jeste li očekivali zlatnu medalju?
Iskreno, tu su uvijek određena očekivanja. No malo me iznenadilo jer sam imala kratku zimsku stanku od karate treninga. Sretna sam, ali idem od meča do meča. Važno mi je da sam izborila nastup na Europskom prvenstvu što mi je bio cilj.
Favorit ste za medalju na Europskom prvenstvu u Budimpešti idući mjesec. Kako idu pripreme i što očekujete od tog natjecanja?
Počinju mi pripreme u srijedu do nedjelje. Idem u Budimpeštu prazne glave, no očekivanja su uvijek tu. Naravno da priželjkujem medalju, kao i svaki drugi natjecatelj.
Osvojili ste broncu s proteklog Svjetskog prvenstva u Čileu. Koliko vam znači medalja, ali i javna inicijativa, s obzirom na to da ste imali poteškoća s odlaskom na natjecanje zbog financijskih razloga?
Jako puno mi znači pomoć ljudi kroz javnu inicijativu. Dokazala sam svima da mogu uzeti svjetsku medalju i da vrijedim. Puno toga mi se promijenilo od tada, poput toga da sam se plasirala na Europsko prvenstvo. Puno ljudi mi se javljalo za pomoć, a u financiranju putovanja u Čile mi je pomogla udruga Multipla skleroza. Ljudi su puno uložili u mene i očekuje se uspjeh i to sam napravila. To mi je bila velika podrška i motivacija za medalju.
Kada i zašto ste se počeli baviti karateom? Tko vam je najveća podrška u karijeri i zašto?
Na karate sam krenula u prvom razredu osnovne škole. Tata me poslao na trening i ja sam ga poslušala pa sam jednostavno zavoljela taj sport. Potpora su mi obitelj, prijatelji i trener, ali tata mi je glavna podrška i savjetnik za moju karijeru.
Kako uspijevate kombinirati školske obaveze s napornim sportskim treninzima?
Sada mi je postalo malo teško, no u početku je bilo lakše. Ako želim biti uspješna u sportu i školi moram se dobro organizirati. Izlaze mi jako u susret profesori iz moje Prve riječke hrvatske gimnazije i na tome im hvala.
Kako gledate na budućnost karatea u Hrvatskoj? Kakvu perspektivu imaju naši mladi karatisti?
Smatram da imamo perspektivne sportaše koji imaju svoju budućnost u ovom sportu. Karate je sada u olimpijskom sportu, ali još ima mjesta za napredak.
Kakvi su vam planovi? Što biste još voljeli ostvariti?
Jednog dana se nadam Olimpijskim igrama, ali sada mi je cilj uzeti europsku medalju. Idem korak po korak.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
