“Veliki broj ljudi koji nema blage veze s uličnom umjetnošću lako prepoznaje rad nekog umjetnika koji zna što radi i cijeni u tom slučaju više takve radove nego neke puke šarotine. Gradovi u Hrvatskoj su prepoznali street art kao nešto vrijedno i samim time otvorili mogućnost javnog oslikavanja svojih prostora”, rekao nam je grafiti i street art umjetnik Krešimir Golubić poznatiji kao Leon GSK.

Street art ili ulična umjetnost jest vizualna umjetnost stvarana na javnim prostorima poput zidova zgrada, pločnika i gradskih elemenata. Uz murale, tu spadaju i šablone (stencile), naljepnice, instalacije i post-grafiti. Ova je umjetnost u Hrvatskoj posljednjih godina doživjela rast i zastupljena je u većim, ali i manjim gradovima, no u javnosti su još uvijek prisutne predrasude. Za neke je to šaranje po zgradama, dok je za druge riječ o oplemenjivanju grada – naravno, ako je u pitanju nečiji umjetnički rad. Činjenica je da je street art danas sve traženiji, što se vidi po brojnim muralima i festivalima u Zagrebu, ali i Splitu, Rijeci, Osijeku, Šibeniku i Karlovcu. Sve su popularniji street art festivali i izložbe posvećene uličnoj umjetnosti u većim i manjim sredinama, a umjetnici sve više surađuju s gradskim institucijama.

U Hrvatskoj djeluju i međunarodno priznati umjetnici kao što je Lonac, ali i mladi manje poznati umjetnici čije vrijeme tek dolazi. Ulična umjetnost u Hrvatskoj prošla je put od pionirskih hip-hop grafita 1990-ih godina do danas priznatog oblika urbanog vizualnog izražavanja. U želji da saznamo više o počecima i rastu ove umjetnosti kontaktirali smo Golubića koji je dio te scene od samih početaka – od trena kada se stvarala sredinom 90-ih godina. Ovaj je poznati umjetnik ove godine obilježio punih 35 godina od kada je krenuo fotografirati i crtati grafite. Osim što već duže vrijeme arhivira i dokumentira scenu, njezin je i aktivni sudionik, a nedavno je predstavio treće izdanje Street Art & grafiti vodiča Zagreb – Sisak – Karlovac. 

Krešimir sprej prvi put uzima u ruke 1987. godine, no njegov pravi početak bavljenja grafitima je 1991. godine, nakon posjete Berlinu. S dvojicom prijatelja pokreće jednu od prvih grafiti ekipa u Zagrebu – GSK Crew (1993.), kao i prvi grafiti časopis u ovom dijelu Europe. Svih ovih godina ostvaruje mnoštvo radova koje na ulicama i zidovima Zagreba, ali i Hrvatske i Europe. Od 2013. počinje raditi stencil tehnikom, kao dijelom post-grafiti pokreta, odnosno street art scene. Redovno održava radionice i predavanja na temu “Grafiti su umjetnost a ne vandalizam” te svojim radom pokušava usmjeriti mlade da ih percipiraju i “koriste” u pozitivnom smjeru. Njegovi recentni radovi kreću se u smjeru street arta, koje crta na ulicama i platnima, s motivima muzičkih zvijezda, privatnih portreta, arhitekture i erotike.

Samo dvadesetak street art umjetnika

Upitali smo ga što za njega predstavlja street art i kako bi opisao ovu umjetnost nekad i danas, koliko se mijenjala kroz godine, kako bi opisao grafiti scenu u Zagrebu, a kako u Hrvatskoj, je li street art posljednjih desetak godina popularniji i zašto, čemu je služio ranije, a čemu danas, jesu li street art umjetnici danas više cijenjeni, koliko im gradske vlasti daju prostora, koja je razlika između šaranja po zgradama i street art umjetnosti te što prenosi djeci na njegovim predavanjima i radionicama “Grafiti su umjetnost a ne vandalizam”.

“Moja su prva ljubav grafiti, odnosno grafiti art. Kada su se grafiti pojavili u Zagrebu, 1983.-1984. godine to mi je bilo takvo otkriće i prva ljubav da traje i dan-danas. Tadašnja prva generacija grafiti crtača osamdesetih stvorila je temelje za nešto što smo kolege Gene, Chek, Lunar, 2Fast, a zatim i veliki broj ostalih crtača Zagreba, Rijeke, Osijeka, Splita nastavili i razvili u nekim tada meni sigurno nezamislivim smjerovima. Primjerice, da će Hrvatska pošta tiskati poštanske marke s muralima Hrvatske ili da ću voditi turističke šetnje na temu grafita u Zagrebu. Sredinom 2000-tih dolazi napokon i street art u Hrvatsku i moram priznati da smo za razliku od grafita, sa street artom kasnili u usporedbi s ostatkom svijeta. Tu moram priznati da smo bili i sami krivi, pogotovo mi neki od pionira druge generacije”, započeo je Golubić.

Dodao je da je bez obzira na to hrvatska scena danas prilično dobro razvijena i raznolika s obzirom na ne preveliku brojnost umjetnika koji djeluju. Street art ima svoje poklonike, ali ono što sigurno uvijek nedostaje su umjetnici, istaknuo je. Naime, danas možemo govoriti na području cijele zemlje o dvadesetak street art umjetnika, što je realno malo. 

‘Razlika je u izvedbi umjetnika’

Napomenuo je i to kako su street art umjetnici danas više cijenjeni nego ranijih godina.

“Veliki broj ljudi koji nema blage veze s uličnom umjetnošću lako prepoznaje rad nekog umjetnika koji zna što radi i cijeni u tom slučaju više takve radove nego neke puke šarotine. Gradovi u Hrvatskoj su prepoznali street art kao nešto vrijedno i samim time otvorili mogućnost javnog oslikavanja svojih prostora”, napomenuo je naš sugovornik.

Na naš upit koja je razlika između šaranja po zgradama, to jest neovlaštenih grafita i street art umjetnosti, rekao je: “Zapravo i nema neke razlike ako to pravno gledamo. I street art se pojavljuje u tom neovlaštenom interveniranju u javnom prostoru. Jedina je razlika u samoj izvedbi umjetnika. Jednostavno rečeno – netko šara, a netko i crta.”

Umjetnost, a ne vandalizam

Djecu i mlade upravo on uči toj razlici. Zanimalo nas je što sve prenosi na predavanjima i radionicama “Grafiti su umjetnost a ne vandalizam” te kako djeca gledaju na ovu vrstu umjetnosti i zanima li ih baviti se njome.

“Na svojim radionicama prolazim kroz sve faze nastanka urbane umjetnosti, dakle grafita i street arta. Polaznici su redovno oduševljeni i za grafite i za street art te ih prema afinitetima i usmjeravam u nekom smjeru. Siguran sam da većinu njih ne interesira baviti se time u životu, ali puno njih prolazi svakakve faze odrastanja i dobar dio njih iz tog razloga dolazi na moje radionice.”

Za kraj smo ga pitali koje bi svoje najnovije radove izdvojio i gdje ih se može pogledati. “Upravo pred koji tjedan smo naslikali mural posvećen Arsenu Dediću u Šibeniku te vas pozivam da ga pogledate uživo. Ne samo njega već i ostale radove zaista odličnih umjetnika koji su nam bili gosti Šibenik Street art festivala i Grupe ZID”, poručio je za kraj Krešimir Golubić.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Krešimir Golubić

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Šaranje nije stvaranje“ kojeg financira Agencija za medije kroz program poticanja novinarske izvrsnosti.