/‘PUT DO USPJEHA’ Mlada poduzetnica i prvakinja u boksu: Prepreka će uvijek biti, ali nikada nemojte odustati!

‘PUT DO USPJEHA’ Mlada poduzetnica i prvakinja u boksu: Prepreka će uvijek biti, ali nikada nemojte odustati!

“Od malih nogu sport je zaslužan za dobru organizaciju jer me već sa šest godina naučio kako moram znati kada je vrijeme za učenje, kad je vrijeme za trening, a kad je vrijeme za igru”, rekla je Anita Kljajić (23). Ova višestruka seniorska prvakinja u boksu dolazi iz Sesveta, a završila je Srednju medicinsku školu i završava studij Fizioterapije. Uz to, završila je učilište za trenericu grupnog fitness-a i sportsko učilište za trenericu boksa. Srednju medicinsku školu je, kaže, upisala jer se oduvijek htjela baviti nekim humanim poslom gdje bi radila s ljudima, a ponajviše s djecom. Anita je za portal Zaposljavanje.mimladi.hr podijelila svoje životno iskustvo i priču kako je preko odricanja, žrtve, rada i truda došla do vlastitog fitness studija.

Kako je moguće da toliko mlada osoba pronađe toliko energije i toliko vremena za učenje, za posao, za trening i, na kraju, za sebe. Kako ste to sve uspjeli kombinirati jedno s drugim?

Zapravo je od malih nogu sport zaslužan za dobru organizaciju jer me već sa šest godina naučio kako moram znati kada je vrijeme za učenje, kad je vrijeme za trening, a kad je vrijeme za igru. Tako da savjetujem svim roditeljima  da upišu djecu na nekakav sport, ne zbog nekakvog uspjeha nego više zbog organizacije i izgradnje karaktera. U medicinskoj školi sam se upisala na boks, s tim da sam cijelu osnovnu trenirala rukomet. Prijateljica me je nagovorila na boks, a rezultati su došli spontano.

Prvi meč sam izgubila tehničkim nokaut, nakon toga sam tri puta osvojila prvenstvo Hrvatske. Tu je sve više rasla volja. Nastavila sam s treniranjem, no nisam imala nikakve uvjete da bih se mogla baviti isključivo time. Nije bilo nikakvih financijskih doprinosa, a takav je sport zahtijevao jako puno vremena i odricanja. Iz tog sam se razloga nakon završetka škole ipak odlučila baviti medicinskom strukom. 

Danas nakon seniorske karijere u boksu imate svoj fitness i boxing studio pod nazivom “Anita Kljajić”. On se nalazi u Sesvetama i tamo vodite treninge koji uključuju i boks i kardio vježbe te vježbe snage. Vi ste to nazvali fitboxing

Tako je, nazvala sam taj trening fitboxing jer se nisam htjela baviti natjecateljskim sportom kao što sam ja trenirala jer to ipak zahtijeva puno veću odgovornosti i puno više vremena. S obzirom da sam u tom periodu paralelno radila u privatnoj poliklinici, nisam si mogla dozvoliti toliku količinu vremena da bih vodila natjecateljski sport. Tako da sam se odlučila na rekreaciju i, s obzirom da vodim samo žene, teško da bi se toliki broj žena odlučio na natjecateljski sport. Rekreacija je ipak nešto drugo i ne zahtijeva odgovornost, vrijeme i tolika odricanja.

Jedna je od zanimljivosti ta da ste vi krenuli od nule, na počeku ste vodili treninge u garaži i niste imali ni opremu. Je li to točno?

Tako je. U početku sam vodila u jednoj kući gdje smo imali minimalnu opremu i tu sam samo iznajmljivala određene termine. Nakon toga je broj polaznica rastao i kroz par tjedana bilo nas je preko 30. Nakon toga i 60, nakon čega je vlasnik te kuće preselio u jednu veću halu, a mene je poveo sa sobom te sam i dalje iznajmljivala termine. Veliki broj ljudi mi je bio na čekanju, a drugih termina nisam mogla imati dok sam radila u poliklinici. Nakon toga mi je sve više rasla želja da otvorim nešto svoje da mogu iskoristiti taj kapacitet koji je sve više rastao kroz godinu dana.

Kapacitet je, dakle, sve više rastao, ali kako uskladiti rad u jednoj poliklinici kao medicinska sestra s boksom i kako je izgledao vaš život u tom periodu? Treba nam vremena i za sebe, treba nam vremena i za odmor, a dok većina mladih više voli potrošiti novac na lijepu odjeću, provod, izlet, posjet drugoj državi, u čemu naravno nema ničeg lošeg; vi ste odlučili većinu svoje zarade uložiti u prostor, opremu i u ono čemu ste stremili – otvaranju fitness studija.

Mislim da to jednostavno morate voljeti. Jednostavno ne ide na silu i svi pričaju da bi htjeli nešto svoje, ali čim dođe jedna prepreka vrlo brzo odustanu. Taj je period bio jako težak. Minimalno sam viđala i obitelj i prijatelje jer sam po cijele dane radila, a kad bih došla doma nisam imala volje niti družiti se s nekim. Jednostavno me taj period nešto guralo, ali to nije dugotrajno jer je nemoguće se cijeli život samo tako bazirati na posao. Znala sam da imam neki cilj, htjela sam probati i, evo hvala Bogu, na kraju je i uspjelo.

Gdje se vidite kroz pet do deset godina?

Iskreno, ništa ne planiram jer sve ovo što mi se sada događa nikad nisam planirala. Do prije tri sam godine samo zamišljala da ću raditi za nekoga u bolnici ili poliklinici pa je ispalo ovako sve spontano, ali na kraju dobro. Ono što bih planirala jest ostati u ovakvom dijelu sporta, da se time bavim, samo bih još to više proširila nakon završetka studija Fizioterapije. Uvela bih još rehabilitacijske treninge za osobe koje imaju problema s kralježnicom, s obzirom da imam jako puno upita za to, a još ne želim to voditi dok nisam stručna za nekakve dijagnoze poput skolioze, lordoze,…

Za kraj, što biste preporučili svim mladima koji možda razmišljaju nešto sami otvoriti, bilo da se radi o udruzi ili osnivanju tvrtke? Što biste preporučili svima onima koji se žele upustiti u vode poduzetništva?

Voljela bih mladima poručiti da ne traže idealne uvjete jer idealnih uvjeta nema te ih nisam niti ja imala i sama sam se izborila za svaki od njih. Tako da ne odustanu nakon svake prepreke jer će im tek taj posao i vlastito poduzetništvo donijeti puno obaveza. Voljela bih svima poručiti kako ste mladi i kako je cijeli život pred vama te nemojte cijeli život raditi neki posao na kojem niste sretni, na kojem vas ne cijene. Ima hrpa drugih poslova tako da nemojte odustati.

Podcast možete poslušati na poveznici.

Gabrijel Orečić

Foto: Privatna arhiva Anite Kljajić

Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.