“Za uspjehe u bilo kojem sportu najbitnija je predanost i disciplina jer samo treniranjem neće se postići ništa. To je jedna velika slagalica u kojoj sudjeluje puno ljudi. Moram priznati da oko sebe imam divne ljude koji mi daju ‘vjetar u leđa’ za još jačim treniranjem i željom za uspjehom”, rekla nam je 19-godišnja hrvatska atletičarka Mia Wild.
Ova mlada perspektivna sportašica počela je trenirati atletiku sa sedam godina i dugogodišnji je član Atletskog kluba Slavonija-Žito. Iako je još mlada, iza sebe već ima vrhunske rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Bila je 12. na Prvenstvu Balkana održanom u srpnju, a na seniorskom Prvenstvu Hrvatske u kolovozu pobijedila je na 100 metara s preponama uz rezultat 13,32, čime je obranila prošlogodišnji naslov.
Na nedavno održanom juniorskom Prvenstvu Europe u Finskoj osvojila je peto mjesto, a na seniorskom Svjetskom prvenstvu u Kini nastupila je kao najmlađa sudionica i zauzela 13. mjesto. Jedan od najvećih uspjeha ove talentirane sportašice bio je onaj u Limi prošle godine kada je osvojila srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu. Njezin uspjeh prepoznali su i drugi. Mia je tako i dobitnica nagrade za najsportašicu grada Osijeka i Osječko-baranjske županije za 2023. godinu.
U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” upitali smo je o počecima u atletici, intenzitetu treninga, zapaženim rezultatima u Hrvatskoj i šire, podršci koju ima od roditelja, trenera i kluba, što je sve potrebno za uspjeh u ovome sportu i koji su joj planovi za dalje.
Foto: Hrvatski atletski savez i arhiva AK Slavonija-Žito
‘Uspjeh je dogurati do polufinala kao najmlađa’
Kada i zašto si se odlučila baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u atletici?
Atletikom sam se odlučila baviti sa sedam godina na nagovor majke koja je isto bila atletičarka, te kao i ona svoje početke bilježim u Vinkovcima u Atletskom klubu Cibalia Vinkovci.
Na juniorskom Prvenstvu Europe u Finskoj osvojila si peto mjesto. Koliko si zadovoljna svojim nastupom i osvojenim mjestom? Kakva je bila atmosfera i konkurencija? Također, bila si 13. na svijetu na SP u Kini. Kako bi opisala to iskustvo? Tamo si ipak bila najmlađa sudionica.
U Finskoj sam osvojila peto mjesto i svojim nastupom nisam bila zadovoljna. Sve je bilo odlično od atmosfere do vremenskih uvjeta, a i konkurencija je bila vrhunska, no imala sam jako puno tehničkih poteškoća. Naime, konstantno u sve tri utrke sam zapinjala za prepone te par puta skoro i pala što me znatno usporilo i zadalo neke bolove koji su me pratili cijelo natjecanje. Organizacija je bila vrhunska i po tom pitanju se ne mogu žaliti.
Što se tiče svjetskog u Kini, to je bilo svjetsko seniorsko i dogurati do polufinala kao najmlađa sudionica cijelog natjecanja je veliki uspjeh i dodatni poticaj za dalje. Bila sam iznimno sretna i ponosna na sebe.
Foto: Hrvatski atletski savez i arhiva AK Slavonija-Žito
‘Imam podršku i potporu sa svih strana’
Iza sebe imaš brojne zapažene nastupe i medalje. U Austriji si 19. lipnja napravila svoj najbolji rezultate ove sezone, a u Limi si prošle godine osvojila srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu. Koji ti je najdraži rezultat dosadašnje karijere? Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si uspjehe posebno ponosna?
Za uspjehe u bilo kojem sportu najbitnija je predanost i disciplina jer samo treniranjem neće se postići ništa. To je jedna velika slagalica u kojoj sudjeluje puno ljudi. Moram priznati da ja oko sebe imam divne ljude i podršku koji mi daju vjetar u leđa za još jačim treniranjem i željom za uspjehom. Mislim da ne mogu izdvojiti svoj neki najdraži rezultat ili nešto na što sam posebno ponosna jer svaka medalja i svako natjecanje krije i drugu stranu priče jer, kako se kaže, medalja ima dvije strane. Svako natjecanje me naučilo nekim novim lekcijama i svaki uspjeh je sreća sama za sebe bio mali ili veliki uspjeh. Jer malim uspjesima se dolazi do velikih rezultata.
Zna se da atletika nije sport od kojeg je lako živjeti. Što je sa sponzorima i državnim potporama? Imaš li podršku kao sportašica i natjecateljica? Kao vrhunska sportašica koristiš li kakvu stipendiju?
Da, atletika nije poznata kao sport sa velikim prihodima. Tu se mora biti baš baš vrhunski da se uspije. Ja se sa svojih 19 godina ne mogu žaliti, imam podršku i potporu sa svih strana. Također, primam i stipendiju, a imam i potpisan ugovor sa sponzorima Adidas i La primafit. Teško se probuditi i biti zamijećen, ali to može biti još jedan dodatan poticaj za dalje.
Foto: Hrvatski atletski savez i arhiva AK Slavonija-Žito
‘Trener je neizostavan dio svega’
Kako ti je trenirati u AK Slavonija-Žito? Koliko ti znači potpora kluba i trenera Saše Šešuma?
Trenirati tamo je odlično, svi imaju podršku i razumijevanje. Jedna od bitnijih stvari jest to da se jako uzima u obzir da uspijem uskladiti sve i sportske i školske obaveze. Klub pruža sve uvjete i sve nam omogućava – od rekvizita do priprema i putovanja. Trener je tu neizostavan dio svega, ja i on idemo svugdje i velika je podrška, ne samo u sportskom smislu već i u svemu što radim izvan sporta.
Koliko često treniraš i kolika je važnost sporta u tvom životu? Tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?
Treniram samo četiri puta tjedno, što je dosta šokantno svima. Obzirom da se ja sportom bavim cijeli život mislim da se ne bi mogla zamisliti bez njega. Sport je sad postao dio mene i ne bi to bilo to kada ga ne bi bilo. Podršku imam svuda oko sebe – od obitelji, dečka, kluba, trenera, grada i županije.
Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Zašto si odabrala 100 metara s preponama i 60 m prepone?
Sport je dosta zahtjevan i fizički i psihički. Rekla bih da ništa nije teško ako se uživa u tome. Generalno, nisam sama izabrala prepone nego me prelaskom u Osijek moj sadašnji trener Saša primijetio i sugerirao mi da probam prepone. Kako u Vinkovcima nikad to nisam radila, nisam ništa ni znala s preponama. Ubrzo nakon toga sam prešla kod trenera Saše i tu onda kreće naša priča.
Foto: Hrvatski atletski savez i arhiva AK Slavonija-Žito
‘Najveći san i cilj su mi Olimpijske igre’
Za koje natjecanje se trenutno spremaš i što bi još voljela ostvariti u sportskoj karijeri? Priželjkuješ li nastup na Olimpijskim igrama? Kako gledaš na budućnost atletike u Hrvatskoj?
Trenutno je atletska sezona gotova i natjecanja nema do zime. Najveći san i cilj su mi Olimpijske igre 2028. godine. Mislim da atletika u Hrvatskoj ima svjetlu budućnost i puno mladih nada te mislim da će se za nas tek čuti na svjetskoj sceni.
Za Mislava je flag football više od igre: ‘Trenirati mlade je čast koju ne uzimam zdravo za gotovo’
Koliko ti je značila nagrada Sokol za posebna sportska dostignuća Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije 2023. godine? Što bi poručila mladim sportašima i sportašicama koji se žele baviti vrhunskim sportom?
Tada mi je to bio veliki ‘vjetar u leđa’. Svima bih poručila da se bave onime što žele i da im jedini cilj i motivacija bude uživati u onome što rade – nebitno u sportu ili izvan njega.
Maja Šubarić Mahmuljin/Bjonda Lučić
Foto: Hrvatski atletski savez i arhiva AK Slavonija-Žito
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
