“Vrlo često zaboravimo kako djetinjstvo može izgledati kada nije ispunjeno sigurnošću, pa ni osnovnim stvarima poput jednog obroka dnevno. Samo osam sati vožnje avionom udaljeno od naše svakodnevice, živi više od 700 djece o kojoj brine don Jakoslav Banić, biskupija Moroto, i trudi se pomoći kako bi se djeci omogućio obrazovanje i barem jedan siguran obrok dnevno”, rekla nam je volonterka Marijana Drinovac koja je prošlog mjeseca pokrenula hvalevrijednu inicijativu „Umjetnost za Afriku“.

Ona je, kako kaže, nastala iz osobnog iskustva i susreta s djecom čija je svakodnevica obilježena borbom – neumornom, tihom, ali duboko vidljivom. Nakon što je provela vrijeme s djecom iz Afrike koja dan započinju i završavaju gladna, pokrenuta je ova ideja u kojoj umjetnost postaje most i konkretna pomoć: svako donirano umjetničko djelo znači jedan obrok više za dijete koje ga treba. Na taj način umjetnost ne ostaje samo na zidu – nego postaje obrok, sigurnost i nada. Humanitarna izložba „Umjetnost za Afriku“ održana je 16. prosinca 2025. u Galeriji Kaptol u Zagrebu i okupila je renomirane hrvatske umjetnike koji su svojim djelima odlučili pružiti najkonkretniju moguću pomoć – osigurati obroke za djecu u Morotu, jednom od najsiromašnijih područja Ugande.

Njihovi su radovi bili izloženi u Galeriji Kaptol i mogli su se kupiti. Sva djela donirana su isključivo u humanitarne svrhe, a cjelokupan prihod od prodaje išao je za osiguravanje obroka za djecu u Morotu u sklopu misije Nawanatau uz podršku Papinskih misijskih djela koja brinu o djelovanju naših hrvatskih misionara. Također, posjetitelji su mogli donirati i putem QR koda postavljenog u galeriji. On je i dalje aktivan za sve koji još uvijek žele doprinijeti ovoj inicijativi i njenom plemenitom cilju.

U intervjuu za Generaciju Marijana je otkrila više o svom iskustvu volontiranja u Africi, kao i životu djece i mladih na toj strani svijeta, koliko ju je to iskustvo promijenilo, koji su najveći problemi djece u Ugandi, koji je bio cilj humanitarne izložbe “Umjetnost za Afriku”, kakav je bio odaziv posjetitelja, je li zadovoljna prikupljenim sredstvima, hoće li iznos biti dovoljan da sva djeca u Morotu dobiju barem jedan siguran obrok dnevno te kako svatko od nas može dati svoj doprinos da djeca u Africi ne budu gladna.

Foto: privatna arhiva

‘Osjećala sam snažan poziv’

Za početak, recite nam kada i zašto ste se odlučili na volontiranje u Africi? 

Prvo je krenula ideja o samostalnom odlasku na put kako bih izašla iz tzv. zone komfora. Krenula sam uplatiti put u Meksiko, ali taj put u meni nije izazivao nikakvu posebnu emociju, sjedila sam doma i razmišljala je li je to uistinu što želim i nekako je samo došla pomisao na Afriku i volontiranje. Iako su u tom trenutku krenule razne emocije – od straha, uzbuđenja, želje, sreće, jednostavno sam znala da je to to. Teško je objasniti zašto baš Afrika – iako mi je bila potpuno nepoznata, osjećala sam da me zove, pa sam se bez puno razmišljanja upustila u tu avanturu. Rekla bih kako je to bila kombinacija želje za pomaganjem te osobnog i profesionalnog razvoja. U Afriku sam otišla jer sam osjećala snažan poziv.

Koliko vas je to iskustvo promijenilo i kako vam je bilo raditi s tamošnjom djecom? 

Malim djelima dobrote svijet može biti bolji, jako sam zahvalna na prilici, a ovo iskustvo je  duboko promijenilo moj pogled na svijet, prioritete i na sam način života. Ta djeca su ostavila najveći utisak na mene, ljubav koja je čudesna i univerzalni jezik, zagrljaji koji su iskreni, zajedničko smijanje, plakanje….Moroto, Karamoja je mjesto gdje sam se ponovno naučila zahvalnosti.

Koji su najveći problemi djece u Ugandi? Na koji način im pomažete?

Karamoja je najsiromašnija i najmanje razvijena regija u Ugandi. Udio ljudi zarobljenih u kroničnom siromaštvu je 24 %, dvostruko više od nacionalnog prosjeka od 10%, 61% od ukupne populacije od 1,2 milijuna živi u siromaštvu (UNHS, 2016.). U usporedbi s nacionalnim prosjekom od 62 %, pismenost je 12 % u usporedbi s 76 % na nacionalnoj razini. Samo 20 % posto djece doživi 5. godinu života, 15 % djece ima mogućnost školovanja, a 48 % jedan obrok dnevno. Mnoštvo je problema i poteškoća, jer gotovo cijelo područje misije koju čini 35 sela s oko 40 tisuća stanovnika živi u potpunom siromaštvu, a koja najviše zahvaća djecu i osobe starije životne dobi.

Do sada školujemo 1374 djece u osnovnim i srednjim školama te na fakultetu. Ta se pomoć pruža kroz plaćanje školarine, nabavu uniforme, udžbenika i školskog pribora, osiguravanje dnevnog obroka, redovito praćenje djece i podršku obiteljima. Osim toga, misija se svakodnevno brine za oko 700 djece koja dolaze u improvizirani dječji vrtić unutar misije. Ondje djeca redovito dobivaju jedan obrok, odjeću, osnovnu edukaciju, sigurno i zaštićeno okruženje. Obrazovanje je za djecu Karamoje jedini put prema sigurnijoj i dostojnijoj budućnosti – a misija im taj put otvara svakoga dana.

Foto: privatna arhiva

‘Malim djelima dobrote svijet može biti bolji’

Od kuda ideja za humanitarnu izložbu “Umjetnost za Afriku” koja je održana u prosincu 2025. godine? Kakav je bio odaziv umjetnika, ali i posjetitelja te jeste li zadovoljni prikupljenim sredstvima?

Ideja za izložbu se rodila na putu prema Zagrebu, prilikom povratka iz Morota. Javila sam se našem poznatom slikaru Dušku Šiblu koji me podržao u ideji i tako su stvari krenule, kontaktiranje umjetnika, galerija i sve se samo slagalo.

Zahvaljujući velikom odazivu umjetnika, koji je bio iznad svih očekivanja, kroz kupnju slika i donacija putem QR koda, prikupili 6.492 eura, a koji će biti pretvoreni u ono najvažnije – obroke za djecu u Morotu u sklopu misije Nawanatau uz podršku papinskih misija. Naš QR kod za donacije i dalje je aktivan, za sve koji žele doprinijeti – u iznosu koji mogu. Mogu samo reći kako ova inicijativa ne staje. Baš neki dan sam kao poklon dobila donaciju djela poznatog umjetnika Mersada Berbera koja će također biti dostupna za prodaju. Cijela inicijativa nosi istu poruku – da umjetnost pretvorimo u konkretno djelo, a to je jedan obrok dnevno za djecu u Morotu.

Za kraj, kako svatko od nas može dati svoj doprinos da djeca u Africi ne budu gladna i što bi poručili svima koji razmišljaju da svoje vrijeme nesebično daruju potrebitima?

Jedan je život, reprize nemamo i budimo bolji ljudi jedni prema drugima. Svjedočenje otpornosti i snage ljudi u Africi koji se susreću s teškim uvjetima inspiriraju drugačiji pristup vlastitim problemima, potičući zahvalnost i shvaćanje kako sreća ne dolazi iz posjedovanja stvari. Malim djelima dobrote svijet može biti bolji, jako sam zahvalna na prilici, a ovo moje iskustvo duboko mi je promijenilo pogled na svijet, prioritete i način života. Smatram kako će mi i dalje nastaviti mijenjati i širiti poglede…

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva