“Moje iskustvo u udruzi je zaista pozitivno jer imam priliku učiti od djece koja su puna dobrote, iskrenosti i hrabrosti. Učim i od njihovih roditelja, koji su slika požrtvovnosti i ljubavi. A učim i od drugih volontera, koji su najveća podrška u lijepim i u teškim trenucima. Volontiranje je za mene učenje o onome što je u životu bitno,” rekla nam je Lara Ivković, dugogodišnja volonterka Udruge Krijesnica koja pruža pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.

Lara se istaknula sudjelovanjem u organizaciji rehabilitacijskog kampa za djecu liječenu od malignih bolesti, gdje je oblikovala radionice, aktivnosti i nezaboravne trenutke. Bila je dio tima i za Erasmus projekt s partnerskom udrugom iz Portugala te je pomogla u razvoju programa posjeta u oba smjera. Velik dio godišnjeg odmora provela je upravo u kampu i na studijskom putovanju ponovno birajući Krijesnicu i djecu kojima želi biti podrška. Dio volontiranja Lara je posvetila odlascima na dječji hematoonkološki odjel gdje je vikende provodila uz djecu na liječenju od maligne bolesti.

Uz to, aktivno sudjeluje u senzibiliziranju javnosti o malignim bolestima, organizaciji događanja i važnih datuma Krijesnice. Larin vedar duh, empatija i smirenost ostavili su snažan trag – djeca, roditelji i osoblje često ističu koliko im njezini posjeti znače. U aktivnostima koje su emocionalno najteže, poput odlazaka na odjel, Lara je bila ključna oslonac: redovito mentorira nove volontere, bodri ih i pomaže im u prilagodbi.

Lara je prošle godine bila nominirana za Volonterski Oskar, a s nama je rado podijelila svoje iskustvo volontiranja. U intervjuu za Generaciju upitali smo je zašto je odabrala rad s djecom s malignim bolestima, koliko djeci znači njezina podrška, koje sve aktivnosti provodi s djecom, koje su prednosti volontiranja u zajednici i zašto bi preporučila svim mladima da se uključe u volonterski rad.

Kada i zašto ste se odlučili na volontiranje? Zašto ste odabrali udrugu Krijesnica i rad s djecom s malignim bolestima?

Nekoliko godina sam imala veliku želju volontirati, ali nisam pronalazila nešto što bi mi baš odgovaralo. Pratila sam Krijesnicu na Instagramu nekoliko mjeseci i jako mi se svidio njihov rad, pa sam se prije skoro tri godine odlučila prijaviti na edukaciju za nove volontere. Tu nije bilo puno razmišljanja, čim sam vidjela tu edukaciju, znala sam da želim otići na nju i da želim biti dio ovoga. Rad s djecom me ispunjava, a djeca, roditelji, kao i ostali volonteri u Krijesnici u sebi nose nešto posebno.

Koje sve aktivnosti provodite s djecom i kakva su vam iskustva s rehabilitacijskog kampa? 

Najviše vremena s djecom provodimo na hematoonkološkim odjelima. Uglavnom se igramo, crtamo, družimo, pričamo, smišljamo kreativne aktivnosti i slično. Dolazimo samo s jednim zadatkom – da se igramo. A to je nešto što djeci i roditeljima na tom odjelu puno znači. Iskustva s rehabilitacijskog kampa su mi jako draga i vrijedna jer tamo upoznajemo djecu u skroz drugom okruženju. Tamo se zaista opuste, druže i uživaju u aktivnostima, a pritom nam pokazuju koliko su, kao djeca liječena od malignih bolesti, puni empatije i razumijevanja.

Opišite nam svoje iskustvo volontiranja u udruzi! Kako izgledaju vaši odlasci na dječji hematoonkološki odjel i kako djeca i roditelji reagiraju na vašu prisutnost i podršku, odnosno koliko im znače vaši posjeti?

Moje iskustvo u udruzi je zaista pozitivno jer imam priliku učiti od djece koja su puna dobrote, iskrenosti i hrabrosti. Učim i od njihovih roditelja, koji su slika požrtvovnosti i ljubavi. A učim i od drugih volontera, koji su najveća podrška u lijepim i u teškim trenutcima. Volontiranje je za mene učenje o onome što je u životu bitno. Djeca i roditelji uglavnom pozitivno reagiraju na dolaske nas volontera jer mi dolazimo samo na igru i druženje, a to je velika stvar na takvom odjelu. Roditelji to vrijeme iskoriste za druženje i razgovor s nama, ili odu obaviti nešto, popiti kavu, izaći na zrak. Vjerujem da i njima to znači jer mogu uzeti malo vremena za sebe.

Mentorirate i nove volontere udruge. Kako im pomažete u prilagodbi i što im savjetujete?

Ove i prošle godine sam bila uključena u mentorstvo novih volontera. Trudim se pripremiti ih na razne situacije koje se mogu pojaviti, ali isto tako ih podsjetiti da su to djeca, i da im treba pristupati kao i svakom drugom djetetu –  s iskrenom željom da ih upoznaju, druže se i igraju. Bitno je i da na odjelu znamo svoju ulogu – djeca su tamo zbrinuta i okružena svim mogućim stručnjacima, a naš zadatak je samo igra i kvalitetno provedeno vrijeme. Nije mi uvijek bilo lako mentorirati nove volontere jer je to velika odgovornost, ali nadam se da sam im uspjela usaditi ono što i sama smatram bitnim, a ostalo dolazi iz ljubavi prema tome.

Koliko vam znači nominacija za Volonterskog Oskara za 2025. godinu? Bili ste u finalu uz još dva kandidata.

Nominacija za Volonterski Oskar mi je bila značajna kao potvrda da ono što radim ima smisla i ima utjecaj. Svi mi volonteri to radimo iz ljubavi, odvajamo svoje vrijeme i snagu, a ponekad zaboravimo sami sebi dati priznanje za to.

Koje su po vama prednosti volontiranja za mlade, ali i za osobe svih dobi? Biste li volontiranje preporučili mladima koji još nisu nikada volontirali i zašto?

Smatram da volontiranje svima može donijeti dobro. Pritom smatram da je bitno odabrati ono što čovjeku odgovara i u čemu može dati najbolje od sebe. Volontiranje bih preporučila mladima jer kroz to mogu puno naučiti o sebi i može im otkriti neke nove puteve u životu. Ipak, treba pronaći onaj tip volontiranja koji osobi zaista odgovara, a vjerujem da za svakoga postoji nešto.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva