“Smatram da je u životu bitno svakome pružiti priliku pa tako i osobama s poteškoćama da se uključe i da budu zaposlene. Svatko od nas je jedinstven i kao takav zaslužuje priliku. Svatko će u svojoj prilici za rad pružiti ono najbolje od sebe, a to je i bit u svakom poslu”, rekla nam je Danijela Ban (33) iz Retkovaca. Ona je zaposlena u proizvodnji ekoloških drvenih potpala K-LUMET koje izrađuju isključivo i samo osobe s invaliditetom, a sve vodi Udruga Vukovarski leptirići iz Vukovara koja na ovaj način daje priliku i vidljivost onima na koje poslodavci često zaboravljaju.

Danijela je po zanimanju medicinska sestra, a završila je i obrazovanje za osobnog asistenta osobama s poteškoćama u razvoju. Ima i završene tri godine Medicinskog fakulteta, smjer liječnik opće prakse. No, spletom okolnosti na trećoj godini joj je otac preminuo te je joj je dijagnosticiran poremećaj prehrane s kojim se bori već 14 godina. Upravo je radi toga dobila status invalidne osobe. Udana je i živi sa suprugom Josipom koji joj je velika podrška. Objavila je i autobiografiju “Svijet nije tvornica snova” u kojoj iskreno progovara o borbi s vršnjačkim nasiljem i poremećajem prehrane, a izdavač je Matica hrvatska – ogranak Vinkovci.

Priliku za zaposlenje je dugo čekala, a ruku joj je pružila Udruga Vukovarski leptirići, prva u Hrvatskoj koja je započela proizvodnju ekoloških drvenih potpala K-LUMET, pridruživši se tako međunarodnoj mreži koja djeluje u desetak europskih zemalja. Ovaj inovativni proizvod izrađuje se isključivo od recikliranih materijala čime doprinosi očuvanju okoliša i održivom razvoju, a poznat je i po tome što ga izrađuju samo osobe s invaliditetom, čime se osigurava njihovo zapošljavanje i društvena uključenost.

U sklopu projekta “A rekli su mi da ne mogu” upitali smo Danijelu koliko joj znači ovaj posao, kakva je atmosfera među kolegama, zašto je važno da se mladima s teškoćama pruži prilika za rad te kako joj izgleda jedan radni dan. Svoje iskustvo rada s nama je podijelila i Danijelina kolegica s posla Jovana Mićanović (24) koja boluje od cerebralne paralize. Upravo na današnji dan, 6. listopada kada obilježavamo Svjetski dan cerebralne paralize ova je vrijedna djevojka ispričala koliko joj je posao promijenio život i omogućio da ostvaruje svoje snove.

Foto: privatna arhiva

‘Ovaj posao mi jako puno znači’

Kako je došlo do suradnje s Vukovarskim leptirićima i koliko vam znači posao u proizvodnji drvenih potpala?

Danijela: Suradnja s Vukovarskim leptirićima dogodila se spontano. Naime, kako sam u razdoblju težeg životnog puta bila bez financijskih primanja i zaposlenja zvala sam predsjednicu Udruge Vukovarski leptirići nebrojeno puta da je pitam traže li slučajno zaposlenika u udruzi. Kako sam bila uporna i neumorna, čim je došao projekt K – LUMET predsjednica Viktorija Matin me nazvala i ponudila zaposlenje, a ja sam, naravno, pristala. Ovaj posao mi jako puno znači. To što radim u Udruzi i pravim K-LUMET za mene je važno jer se prije svega osjećam društveno i socijalno uključenom u zajednici. Nadalje, tu je i financijska stabilnost koja je prijeko potrebna u suvremenom svijetu i životu uopće. Kako je život nepredvidiv, otvorena sam za svaku novu priliku i svaki novi smjer koji mi se pruža te ga kao takav maksimalno planiram iskoristiti.

Kakva je atmosfera na poslu i među kolegama? Kako vam izgleda jedan radni dan?

Danijela: Budući da su na poslu samo mlade osobe s invaliditetom, atmosfera među nama je i više nego pozitivna, puna smijeha, razumijevanja i međusobnog prihvaćanja te pomaganja u različitim životnim situacijama. Moj jedan radni dan izgleda otprilike ovako. Buđenje u ranu zoru te obavljanje higijenskih potreba, nakon čega slijedi topla kava. Nakon toga čeka me put automobilom na posao koji otprilike traje 45 minuta. Prilikom prijevoza na posao stanica mi je u Nuštru gdje kupim svoju nećakinju Nataliu, koja mi je inače i radna kolegica te nastavljamo put. Na poslu obično dođemo prve te čekamo ostalu ekipu. Kroz šalu i razgovor izmijenimo pozitivne riječi koje su nam motivacija za radni dan. Zatim slijedi podjela zadataka koja je iznimno važna za naše normalno funkcioniranje te razvoj tjelesnih i fizičkih osobnosti.

Izgradnja K-LUMET  proizvoda je jako zanimljiva i sastoji se od više koraka koje si podijelimo s obzirom na sposobnosti – sjeckanje letvica, slaganje u kartonski kolut te centriranje fitilja, jedan su od osnovnih zadataka. Nakon što se na kraju radnog tjedna skupe K-LUMET proizvodi odlazi se u voskarnicu gdje se oni potapaju u vosak ili parafin koji je bez aditiva i mirisa te se nakon hlađenja stavljaju u odgovarajuće kutije. Budući da je to franšiza iz Švicarske moramo se pridržavati pravila. Prvo se drvene letvice režu na točno određenu duljinu te se postavlja fitilj, nakon čega se letvice slažu u kalupe i prelijevaju recikliranim parafinskim voskom. Nakon sušenja, gotovi komadi se pažljivo vade iz kalupa, pakiraju u ekološku ambalažu i pripremaju za distribuciju. Znam da se čini komplicirano, ali vjerujte sve je prilagođeno i olakšan je svaki korak kako bi posao funkcionirao u potpunosti.

Zašto je važno mlade s teškoćama uključiti u društvo i dati im priliku da rade?

Danijela: Smatram da je u životu bitno svakome pružiti priliku pa tako i osobama s poteškoćama da se uključe i da budu zaposlene. Naime, svatko od nas je jedinstven i kao takav zaslužuje priliku. Svatko će u svojoj prilici za rad pružiti ono najbolje od sebe, a to i je bit u svakom poslu – pružiti najbolje od sebe. Jer samo se tako postižu rezultati i nižu uspjesi…

Foto: privatna arhiva (na fotografiji: Danijela Ban)

Foto: privatna arhiva

Jovana: ‘Podrška smo jedni drugima’

Svoju životnu priču i iskustvo rada za generaciju je podijelila i Danijelina kolegica Jovana Mićanović (24) koja živi u Borovu Naselju. Ova je mlada djevojka s dijagnozom cerebralne paralize završila osnovnu školu u Borovu i srednju ekonomsku u Vukovaru po redovnom programu. Željela je studirati na Teološkom fakultetu u Beogradu, ali, nažalost, zbog njezine dijagnoze to nije bilo moguće. No, kako ističe, to nije umanjilo njezinu ljubav i želju prema toj nauci – i dalje vjerske teme istražuje sama i uživa u tome jer ju to najviše ispunjava i veseli. Do njezine suradnje s udrugom Vukovarski leptirići došlo je, kako ističe, zahvaljujući njezinoj mami.

“Jedan dan je došla s posla, i rekla da su leptirići prešli u prostor moje bivše srednje škole te da im pošaljem e-mail. To sam i uradila, a nakon odgovora od predsjednice otišla sam se upoznati s njima. Dobila sam priliku raditi u K – LUMET proizvodnji. Puno mi znači što mi ide radni staž i što nisam kod kuće. Drago mi je što si s plaćom mogu kupiti sve što želim i ne moram tražiti druge da mi financijski pomažu u ovim godinama. Zahvaljujući ovoj prilici kupila sam si dugo traženu vitrinu za knjige, s obzirom na to da knjige obožavam i kada god je pogledam sjetim se kako je do toga došlo”, prisjetila se Jovana.

Na upit kakva joj je atmosfera na poslu i među kolegama, odgovorila je: “Atmosfera je dobra, drago mi je da sa svojim kolegama mogu pričati o bilo čemu i najvažnije od svega – da se, osim građenja prijateljstva, zapravo razumijemo i podrška smo jedni drugima koja osobama s invaliditetom najviše znači.”

Foto: privatna arhiva (na fotografiji: Jovana Mićanović)

‘Bitno je dati priliku’

Opisala je i jedan svoj radni dan. “Ustajem u 6 ujutro, a nakon molitve se spremim za posao, odem i odradim puno radno vrijeme. Uz pauze na poslu se stignem odmoriti, tako da nakon što radni dan prođe i dođem kući mogu se posvetiti drugim stvarima kao što su vožnja bicikla, šetnja hodalicom ili samo čitanje knjiga i istraživanja vjerskih sadržaja. Kako živim blizu posla, do istog me dijeli samo tri minute autom. Tata me svako jutro odvozi na posao, a brat me vraća kući.” 

Kad djeca biraju pomagati: Dvije učenice iz Vukovara postale volonterke i pokazale veliko srce!

Za kraj je poručila kako je izrazito važno mlade s teškoćama u razvoju uključiti u društvo i dati im priliku da rade. “I oni imaju svoja prava, želje i potrebe kao i zdravi ljudi. Bitno je dati priliku, vidjeti tko se u čemu pronalazi i na tome raditi. Ne treba ih odbacivati, treba im se prilagoditi. Oni mogu puno toga, samo ako im se pruži prilika”, zaključila je Jovana koja je prošle godine u dirljivom videu na Facebooku govorila o važnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom i osobnom iskustvu. 

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Facebook/Udruga Vukovarski leptirići

Članak je objavljen u sklopu projekta “A rekli su mi da ne mogu’.