Simbol Australije, Opera u Sydneyju, slušat će za dva tjedna o odrastanju u Tešnju, o prvom poslu na groblju u Münchenu, o povratku u Bosnu, obitelji, ratu, ljubavi i mržnji i još svačemu nečemu dok se smiju i plaču uz autobiografsku monodramu “Da sam ja neko”.
Enis Bešlagić stat će pred dijasporu i 150 minuta, bez titlova, otvoriti dušu. Bit će to prvi put da jedan glumac s ovih prostora tamo nastupa na ovaj način. “Sydney Opera House ima već svoj cjenik. Košta dvorana, ali i ovaj put do tamo… Mnogo ljudi koji žive u Sydneyju će doći, a nikada nisu imali priliku otići tamo pa im je to jedinstvena prilika da uđu u Opera House i vide je uživo”, rekao je glumac.
Dodao je kako nije ni sanjao da će nakon Brčkog, gdje je imao premijeru, nastupati u Sydneyu. “Australija kao država zaista voli to spajanje različitosti. Svidjelo im se to što radim. Čak je i australski parlament trebao odobriti, neke naše ambasade su dale svoje mišljenje. I prošlo je”, otkrio je. Dobio je datum 2. rujna.
“Moram priznati da u dijaspori emotivni dijelovi predstave generalno bolje prolaze. Ljudi su daleko od svojih kuća i domova, drugačijeg su senzibiliteta. Mi ovdje koji živimo u ovoj ljepoti ne vidimo koliko je ona lijepa i koliko ima tu divnih emocija koje te vežu za djetinjstvo. U ovoj predstavi oni se nekako svi povežu”, kazao je.
Foto: Screenshot
‘Dva sata prođe kao magija’
Naglasio je nešto zanimljivo. “Tamo sjede ljudi različitih nacionalnosti, različitih religija i svjetonazora koji su totalno oprečni. Sad da ih pustiš na cestu, možda bi nastao nekakav sukob, ali tu u sali dva sata sjede, slušaju, smiju se, plaču i nitko ne pogleda ni u telefon. Stvori se posebna emocija. Njima to bude kao neki flashback u kojem uživaju dva sata i prođe im kao magija”, rekao je za RTL.
Kroz smijeh je otkrio kako nitko iz njegove publike ne koristi toalet dva sata. “U predstavi govorim kad sam kao maloljetna izbjeglica radio tamo nekih godinu i tri mjeseca. Nakon punoljetnosti sam se vratio u Bosnu, onda me zakačio rat godinu i pol do dvije godine. Moram priznati da sam na groblju kao dijete, sahranjujući ljude najviše shvatio što je život”, priznao je.
Od Zagreba do Europe: Nova sezona HNK-a u znaku međunarodne suradnje
Jedan od uzora mu je bio Đorđe Balašević. “On je imao predstavu od četiri sata, imao je te glazbene dijelove koje ja nemam, ali recimo govora je imao isto tako. On je tako znao voditi priču. Iz svojih nekih priča sam složio jednu lijepu dramaturgiju u kojoj se ljudi i zabave, ali na kraju odu i s dobrom porukom kući. Poslije ostanem slikati se s ljudima, uvijek”, zaključio je.
mšm
Foto: Screenshot
