“Pokraj svake klinike za pobačaje nalaze se restorani, kafići, vrtići. Sve je živo i puno života. Ljudi se na ulici vesele, a unutra – umiru. To je zapravo prava slika pobačaja“, rekao nam je Krunoslav Puškar, regionalni voditelj Inicijative ’40 dana za život’ o kvartu kojeg je posjetio u Bogoti. Ovaj profesor njemačkog i engleskog jezika iz Križevaca nedavno se vratio s proputovanja po Sjevernoj i Južnoj Americi s Antom Čaljkušićem, a Inicijativi se, kaže, priključio sasvim neočekivano prije četiri godine.

Suočen s pobačajem u obitelji svog prijatelja krenuo je moliti u svom gradu. Počeo je kao koordinator za Križevce, a od tada do danas koordinira 14 gradova i 15 mjesta bdjenja. Krunoslav nam je u intervjuu za Generaciju otkrio dojmove iz Amerike, buđenju pro-life pokreta u Kolumbiji, ali i to kako će izgledati dosad najveća molitvena kampanja na jesen u čak 32 grada i 34 mjesta u Hrvatskoj te zašto su se odlučili film ‘Neplanirano’ (Unplanned) koji govori o industriji pobačaja dovesti u hrvatska kina.

Nedavno ste se vratili s putovanja po Sjevernoj i Južnoj Americi. Što Vas je najviše dojmilo i kakva je atmosfera ispred tamošnjih klinika za pobačaje?

Mnogo toga me se dojmilo. Svaki dan bi me nešto novo oduševilo ili iznenadilo. Najviše me se dojmio žar lokalnih molitelja. Odmah drugi dan po dolasku u Pittsburgh molili smo ispred lokalne klinike Planned Parenthood u kojoj više od 3000 djece svake godine izgubi život. Ispred te klinike se stoga ne moli samo dva put godišnje po 40 dana, nego svaki dan.
Pojedini molitelji svakog dana žrtvuju svoju komociju i dragocjeno vrijeme kako bi bili ulični zagovornici života i razgovarali s trudnicama koje razmišljaju o pobačaju. Skidam im kapu! Zbilja je čast upoznati takve požrtvovne ljude. To su sveci današnjice.

Poznato je kako molitelji imaju i svoje protivnike. Kako su se ponašali oni koji odobravaju pobačaje?

Na istom sam mjestu upoznao i ljude koji svoje vrijeme daruju kako bi kao redari pomagali klinici. Najčešće su to tinejdžeri, studenti. S osmijehom na licu dočekuju majke i parove koji imaju zakazani pobačaj ili razmišljaju o njemu, a nerijetko i provociraju lokalne molitelje. To je nešto prestrašno. Biti tako mlad, tako uvjeren da radiš pravu stvar, a zapravo si u službi smrti. Za njih treba osobito moliti.

Kakva Vas je situacija dočekala u Houstonu, drugom američkom gradu koji ste posjetili?

Da, smatram kako treba moliti i za osoblje klinike Planned Parenthood u Houstonu, ispred koje smo također molili. To je najveća klinika za pobačaje na zapadnoj hemisferi i u njoj svakog mjeseca pogine više od 500 djece, što bi bilo preko 6000 nevinih života godišnje. To je prava industrija pobačaja koja živi od tuđeg straha i neznanja. Čak se i izgled te klinike doima kao blagajna. Nešto prestrašno.

Kako Vas se dojmila Kolumbija? Kakva je slika pobačaja u Bogoti?

Baš kada smo mislili da smo vidjeli sve, posjetili smo Kolumbiju. Tamo smo Ante i ja ostali bez riječi. Zamislite, u glavnom gradu Bogoti, u radijusu od samo dva kilometra nalazi se skoro 40 klinika za pobačaje Pro familia (Za obitelj). To je kvart koji nikako nije za obitelj, nego za smrt, a većina ljudi ni ne zna što se događa unutar njihovih zidova.

Naime, pokraj svake klinike nalaze se restorani, kafići, vrtići i slično. Sve je živo i puno života. Ljudi se na ulici vesele, a unutra – umiru. To je zapravo prava slika pobačaja. Naše društvo se veseli, uživa u svojoj komociji i blagodatima, a zapravo, kad se sve zbroji, umire. Znam, sve to zvuči jako crno i strašno. I jest. No žar i vjera ljudi koje smo upoznali uvjerili su nas da će se i to promijeniti. Djeca spašena od pobačaja koju sam držao u svojim rukama znak su nade. Ovo je početak kraja pobačaja. Vjerujte mi na riječ.

Kada i zašto ste se odlučili uključiti u Inicijativu ’40 dana za život’?

Moje uključivanje u Inicijativu bilo je sasvim neočekivano. Relativno sam kasno saznao za nju, tek 2015. godine, no htio sam se svakako što prije uključiti. Budući da sam živio i radio u Križevcima, prilike mi nisu dopuštale da redovito odlazim u Zagreb i da molim ispred bolnica pa sam početkom 2016. počeo moliti kod kuće.

Nedugo nakon toga javio mi se moj prijatelj koji mi je rekao kako je u svojoj užoj obitelji imao blizak susret s pobačajem, ali da je uspio, uz Božju pomoć i pomoć Inicijative, spasiti život svog nećaka kojem je prijetio pobačaj. Do tada nisam poznavao nikoga koji je imao takvo iskustvo u svojoj obitelji. To me je uistinu potreslo. Odmah me pitao jesam li zainteresiran za to da se u Križevcima pokrene Inicijativa. Nisam puno razmišljao o tome, pristao sam.

Kako su izgledali počeci Inicijative u Vašem gradu? Jeste li imali dvojbi jer je riječ o maloj sredini?

Na jesen 2016. pokrenuli smo prvu kampanju u Križevcima ispred ginekologija Doma zdravlja. Iskreno, tada sam se pitao ima li to uopće smisla budući da u Križevcima nema bolnice, no već prvog dana prve kampanje dobio sam potvrdu da smo na pravom mjestu. Naime, tijekom cijelog dana dolazile su nam žene koje su ili imale pobačaj, ili su odustale od njega, ili su imale iskustvo pobačaja u svojoj užoj obitelji. Neke su zbog njega patile i 40 godina. Istog mi je dana bilo jasno da svaki grad, bez obzira na veličinu, nosi ranu pobačaja i da u svakom gradu treba moliti za njezino izlječenje.

Gdje pronalazite snagu za ovaj apostolat i koja je uloga vjere u Vašem životu?

Ogromna! Da nisam duboko u vjeri, ne bih se mogao baviti ovim apostolatom. Svakodnevno molim barem oko sat vremena, nastojim svakog dana prisustvovati sv. misi, čitati Sveto pismo barem pola sata, različito duhovno štivo, moliti krunicu, otići jednom mjesečno na neku duhovnu obnovu, jednom tjedno na klanjanje… Tako punim baterije svoje vjere jer bez toga bih u ovom apostolatu jednostavno izgorio.

Isto tako nastojim, osim vjere, imati i djela. Zbog toga sve svoje slobodno vrijeme dajem za ovaj apostolat i za Crkvu. Jer jednog nas dana neće pitati koliko smo krunica izmolili, nego koliko smo ljudi pomogli, koliko smo našu vjeru svjedočili. Kako bi sv. Jakov rekao, vjera bez djela je mrtva. I upravo me ta misao nosi kroz dan.

Bliži Vam se jesenska molitvena kampanja. U bdjenjima će sudjelovati 32 grada i 34 mjesta. Što očekujete i hoće li to dosad biti najveća kampanja?

Upravo tako. To će biti dosad najveća kampanja u Hrvatskoj. Od samo jednog grada 2014. godine, danas, pet godina kasnije, imamo 32 grada i 34 mjesta bdjenja. To je nešto uistinu prekrasno. Rijetkost u svijetu. Hrvatska se budi, a pro-life pokret u njoj jača iz dana u dan.

Kako nam je iskustvo dosad pokazalo, jedino što možemo očekivati jest očekivati neočekivano. Svaka je kampanja drukčija. Neki će ljudi negodovati što se vraćamo na borbene položaje, to već znamo, a neki će nas ljudi opet podržati, to isto znamo. Standardna priča. Jedino što možemo očekivati jest pokoji spašen život za koji ćemo saznati, i pad broja pobačaja za vrijeme našeg bdjenja, kako to statistike obično pokazuju.

Na jesen krećete s distribucijom filma ‘Unplanned’. Kakav dojam je na Vas ostavio ovaj film i zašto ste ga odlučili prikazivati u Hrvatskoj?

Da, jesenska će kampanja biti snažna upravo zbog filma ‘Neplanirano’ (Unplanned), snimljenom prema istoimenoj knjizi. Sam film govori o realnosti pobačaja u zloglasnim klinikama za pobačaje Planned Parenthood, a sve kroz lik Abby Johnson koja je bila ravnateljica jedne takve klinike u gradiću College Station, u Teksasu.

Radi se, naravno, o stvarnoj osobi koja je osam godina radila u klinici za pobačaje, misleći da tamo radi za dobrobit žena, sve dok nije prisustvovala pobačaju koji joj je otvorio oči i zbog kojeg je prešla na drugu stranu. Pravu stranu. Sam film od prve do zadnje minute prikazuje stvarnost pobačaja bez ikakva uljepšavanja, zbog čega oduzima dah. To je jedan pravi koktel emocija. Mislim da nitko neće ostati ravnodušan na pitanje pobačaja nakon njega. Već su mnogi djelatnici u industriji pobačaja dali otkaz nakon gledanja filma. Mnogi pro-choiceri su postali pro-liferi i pridružili se Inicijativi upravo zbog toga filma. Mnoge su majke donijele odluku za život samo zbog tog filma. To je film koji jednostavno mijenja srca iz korijena. Iz tih razloga želimo upravo taj film dovesti i u hrvatska kina.

Pripremate i novu Međunarodnu konferenciju za život za svibanj sljedeće godine. Koje govornike planirate dovesti u Hrvatsku?

Tako je, početkom svibnja održat ćemo 3. pro-life konferenciju ‘Život, dakle, biraj’ u zagrebačkom Westinu. Kao i dosad, dovest ćemo domaće i inozemne pro-life aktiviste, osobe koje su imale posredno ili neposredno iskustvo pobačaja, osobe koje su preživjele pobačaj, stručnjake koji se bave iscjeljenjem rana pobačaja, prenatalnom dijagnostikom, predbračnom čistoćom, prirodnim planiranjem obitelji i slično.

Ukratko, kao i uvijek, sve očekuje bogat i dinamičan trodnevni program ispunjen predavanjima, svjedočanstvima, druženjem. Nećemo još otkriti imena, no nikako nećete biti razočarani. Dođite i vidite! Svi nam govore da je naša konferencija kao duhovna obnova, a to zaista i jest. Zbog toga ona iz godine u godinu raste i prepoznatljiva je već u svijetu. Naime, već nam se najavilo 20-ak Amerikanaca koji žele prisustvovati konferenciji, a to je velika stvar.

U Inicijativi ste počeli kao voditelj za Križevce, a danas ste regionalni voditelj za Sjeverozapadnu Hrvatsku. Koliko gradova koordinirate i kakva je situacija u Vašoj regiji?

Točno, od jeseni 2016. do proljeća 2018. koordinirao sam samo Križevce, a od tada do danas koordiniram 14 gradova i 15 mjesta bdjenja, što je zapravo skoro pola Hrvatske. Situacija u mojoj regiji, kao i u drugim regijama, nije bajna. Život je u njoj i dalje jeftin, no pokrivene su sve bolnice u kojima se vrši pobačaj. Pokrivaju se i ambulante u manjim gradovima u kojima nema bolnica, a to je također važno.

Ljudi polako shvaćaju da neće biti blagoslova u hrvatskom narodu sve dok se ne riješi pitanje pobačaja. Sve dok se ne promijeni stav prema pobačaju. Zbog toga nam se sve više gradova javlja da bi se uključilo u Inicijativu pa tako od jeseni imamo dva nova grada upravo iz moje regije, a to su Vrbovec i Zaprešić. Bogu hvala na tome!

Kako Križevčani gledaju na Inicijativu? Je li ona bolje prihvaćena u malim ili većim gradovima?

Kao i svugdje, ljudi na Inicijativu gledaju različito. Neki je odobravaju, neki su skeptični, neki je uopće ne odobravaju. Neke jednostavno ne zanima. Mogu čak reći da je Inicijativa u Križevcima jača nego u nekim drugim, većim gradovima. To nije stvar veće ili manje sredine, nego je to uvijek stvar voditelja i organizacije. Voditelj mora znati kvalitetno prezentirati Inicijativu drugima, motivirati ljude, organizirati bdjenje, udariti temelje, a sve ostalo posloži Bog.

Naravno, voditelju iz manjeg grada je to puno teže jer se molitelji u manjim gradovima ne žele eksponirati, teže im je sudjelovati zbog ljudskih obzira, pa tamo odaziv bude nešto slabiji, ali to je nešto na što smo se već navikli. No svako je bdjenje pokriveno.

Koji su Vam planovi? Kako vidite sebe, ali i Inicijativu u bližoj budućnosti?

Iskreno, više nemam nikakvih planova. Da mi je netko prije samo tri do četiri godine rekao da ću biti voditelj Inicijative u svome malome gradu, rekao bih mu da je lud. Da mi je pak rekao da ću biti regionalni voditelj Inicijative, rekao bih mu da mu nisu baš sve na broju. A da mi je još rekao i da ću dati otkaz na svome stalnom poslu i od 1. rujna ove godine biti zaposlen na puno radno vrijeme u Inicijativi i udruzi ‘Hrvatska za Život’, sam bih mu pozvao kola za ludnicu! Ali tako stvari stoje. Sve što sam planirao i sanjao, u potpunosti se promijenilo, a sve to nakon samo jedne odluke – da molim ZA život nerođenih. Već godinama vidim da Bog ima neke sasvim druge planove i avanture za mene. I drago mi je zbog toga.

Što se pak tiče Inicijative, ne mogu Vam ništa reći osim da će preko nje život u Hrvatskoj pobijediti. Kada i kako – ne znam. Ali znam da će se dotad još gradova priključiti, novi će se molitelji ohrabriti i, usprkos dosadašnjim ljudskim obzirima, zauzeti se za život u svome gradu. Život će u Hrvatskoj pobijediti, a ja ću sve to, uz Božju volju, vidjeti svojim očima.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva