Profesorica njemačkog i ruskog jezika A.G. (36) odlučila se s partnerom preseliti iz Zagreba u Njemačku prije nepune četiri godine. Vidjevši da su mnogi njihovi poznanici zadovoljni svojim novim životom u toj zemlji, i sama je počela razmišljati o odlasku, a svoje je mjesto pod suncem, kaže, našla u malom bavarskom gradiću koji ima oko 50.000 stanovnika. Za Generaciju je otkrila više o njemačkoj birokraciji, školstvu i uvjetima rada te planira li uskoro povratak u Hrvatsku.
„Uvijek sam se vodila mišlju da ako se ne snađemo, uvijek se možemo vratiti i nastaviti život u Hrvatskoj. Naravno, moja je prednost bila znanje njemačkog jezika. I tako je sve krenulo“, započela je A.G.
Dodala je kako u Hrvatskoj nije živjela loše, no želja za boljim životom odvela ju je upravo u Njemačku.
„Uvijek sam smatrala da bih kao visokoobrazovana osoba trebala imati veće mogućnosti, a samim time i mogućnost veće zarade. Svi jako dobro znamo kakve su tada bile prosječne plaće u Hrvatskoj.“
‘Birokracija funkcionira, a rad je bolje plaćen’
Njezin život u Njemačkoj, dodala je, uvelike se razlikuje od života u Hrvatskoj, a jedna ju je stvar posebno oduševila.
„Razlike u načinu života će svatko protumačiti na svoj način. Sve ovisi o tome kako je tko živio u Hrvatskoj. No na samom početku na mene je pozitivan dojam ostavila birokracija koja funkcionira na sasvim drugi način, zapravo sve „funkcionira“. Na svako postavljeno pitanje dobiva se konkretan odgovor.“
Osvrnula se i na razlike u plaćama te prednosti koje donosi rad ženama, posebice majkama.
„U Njemačkoj se, naravno, isto puno radi, samo za razliku od rada u Hrvatskoj, ovdje je taj rad adekvatno plaćen, a uz to rad ovdje ima mnogo prednosti. Primjerice, žene i majke koje žele raditi i provoditi više vremena s djecom će odabrati nepuno radno vrijeme s brojem sati koji njima odgovara. Vrlo je lako pronaći i „dodatni posao“ kojim se može povećati kućni budžet. Nažalost, takvih opcija u Hrvatskoj baš i nema.“
‘Za kavu u kafićima se nema vremena’
Naglasila je kako živi prilično mirnim, tipično „njemačkim“ životom, a usporedila je i cijene koje su vrlo slične kao i u Hrvatskoj.
„Preko tjedna sam fokusirana na posao, a vikend je rezerviran za odmor. Cijene su sasvim normalne. Žalosno je da su namirnice iste ili čak jeftinije ovdje nego u Hrvatskoj! Jednostavno radiš i živiš od svoga rada. Nisi opterećen datumom sjedanja plaće. Preko tjedna se gotovo nikada ne ispija kava u kafićima jer se za to nema vremena.“
Vrlo je dobro, dodaje, upoznata i s obrazovnim sustavom koji se uvelike razlikuje od hrvatskog.
„Ovdje učenici imaju puno više mogućnosti. Prije svega, dijete kroz kratku praksu može upoznati zanimanja koja ga interesiraju i tek tada odlučiti hoće li to zanimanje izabrati. Djeca vrlo rano počinju zarađivati svoj novac i tako se financijski osamostaljuju, što smatram vrlo pozitivnim.“
‘Najviše mi nedostaje obitelj’
Kako je i više nego zadovoljna svojim životom vani, u skoroj budućnosti se i dalje vidi u Njemačkoj. U Hrvatsku se ipak rado vraća nekoliko puta godišnje, a obavezno ovdje i ljetuje.
„Ne namjeravam se vratiti u Hrvatsku prije mirovine. Sada mi je samo žao što nisam otišla ranije. No nitko od nas ne zna što život nosi. Naravno da osjećam nostalgiju, a najviše mi nedostaje obitelj, no sreća je što nisam otišla sama, već s partnerom, a u dvoje je, naravno, sve lakše.“
Za kraj se osvrnula i na predrasude prema Nijemcima koje smatra neutemeljenima.
„Ne mogu reći da sam imala bilo kakva loša iskustva s Nijemcima. Ako si ti korektan prema njima i oni će biti korektni prema vama. Većina Nijemaca je vrlo susretljiva i otvorena prema strancima koji se trude i naravno, koji se žele integrirati i živjeti od svojeg rada. Puno ljudi zaboravlja da su oni ti koji su ovdje došli i da je sasvim normalna stvar da se onaj koji je došao prilagođava i integrira tamo gdje je došao”, poručila je ova profesorica za kraj.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Pixabay