Lijepa i topla blagdanska priča stiže nam iz jedne zagrebačke župe. Kandidati za sakrament potvrde župe svetog Antuna Padovanskog u prosincu 2023. i siječnju 2024. posjetili su staračke domove, dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i dom za psihički bolesne osobe koji djeluju na području župe. Odlučili smo saznati kako su došli na ovu hvalevrijednu ideju i kakve su bile reakcije mladih, posebice tijekom posjeta domu za starije.
“Krizmanici se za sakrament potvrde pripremaju aktivnim angažmanom u župi. U koje će se aktivnosti uključivati birali su sami. Primjerice, volontiranje, zbor, film i knjiga, debatska skupina, ministranti i slično. Upravo je za volontiranje bio najveći interes te su oni i najveća grupa”, započela je Magdalena Novosel (25), članica župnog pastoralnog vijeća.
Dodala je kako se njihova priprema sastoji od zajedničke kateheze jednom mjesečno i jednog volontiranja mjesečno.
“Potičemo ih da nakon svakog volontiranja u nekoliko rečenica napišu što su radili i kako su se tada osjećali, ali i što su naučili i/ili dobili iz tog iskustva. Volontiranja u koja su uključeni su podjela hrane u pučkoj kuhinji, rad s djecom na radionicama subotom, posjeti domovima koji djeluju na području župe i sudjelovanje na susretima Antunovih ljiljana”, istaknula je naša sugovornica.
Napomenula je kako su uz redovite aktivnosti u prosincu imali radionice na kojima su uz pomoć članova mjesnog bratstva Franjevačke mladeži Zagreb-Sveti Duh izrađivali narukvice koje su poklonili korisnicima domova koje su posjetili.
“Posljednji dom koji smo posjetili bio je veliki dom za starije i nemoćne, Dom Svetog Josipa. Dom broji više od 300 korisnika. Krizmanici su sa svećenicima obišli sve odjele doma te ih blagoslovili. Podijelili su se po dvoje i podijelili korisnicima domova darove, podružili se s njima, čak i zapjevali”, opisala nam je atmosferu Magdalena.
‘Stekla sam novo iskustvo’
I jedna od krizmanica (13) osvrnula se na volontiranje u domu:
“U domu za starije i nemoćne su mi bili pomiješani osjećaji. Isprva sam se veselila vidjeti ljude i kako je to njima u domu, no kad sam vidjela kako oni žive, baš mi je bilo teško, pogotovo kad su plakali. I dalje, drago mi je da sam bila i da sam stekla neko novo iskustvo i shvatila sam da moram puno više brinuti o starijim i nemoćnim osobama.”
Svoje iskustvo posjeta domu za starije podijelio je i fra Ivan Marija Lotar koji je i došao na ovu hvalevrijednu ideju da krizmanici volontiraju i posjećuju potrebite.
“Kroz advent i božićno vrijeme posjetili smo preko 500 starijih i nemoćnih osoba. Neke o prvim petcima, neke u domovima gdje ujedno slavimo i svete mise. Često znam reći da nam se nitko ne raduje kao naši stariji. Zajedno molimo, pjevamo, prisjećamo se “mladih dana”. Netko će možda reći da oni možda nisu “mainstream”, nisu “za pokazati” (premda osobno mislim da baš jesu!), ali su neprocjenjivo blago i naš blagoslov kojega rijetki prepoznaju”, rekao je fra Lotar.
‘Najljepše u mom svećeništvu’
Napomenuo je kako su u dom sv. Josip išli i njihovi krizmanici pod organizatorskom palicom Magdalene Novosel koja izvrsno i marljivo radi s volonterskom skupinom krizmanika. Za sve njih pripremili su prikladan darak – narukvicu s pobožnim motivom.
Dodao je i kako se on i jedna divna gospođa Nikolić poznaju od njegovog dolaska u samostan kada je kao postulant i bogoslov godinama svirao mise nedjeljom u domu sv. Josip u Zagrebu.
“Svake godine (ili skoro svake) pokloni mi pletene vunene čarape (pape) koje su mi predobre! Ovakvi trenuci me podsjete na najljepše u mom svećeništvu i redovništvu: biti tu sa svima, posebno onima kojima nitko ne dolazi. Hvala i fra Marku Vrdoljaku koji je s našim starijima svakog dana i njima je najveća podrška. Ja sam uistinu blagoslovljen čovjek”, zaključio je fra Ivan Marija Lotar.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Facebook/fra Ivan M. Lotar
