“Krenuli smo s pripremama za Svjetsko prvenstvo u Uzbekistanu koje će se održati krajem lipnja iduće godine, a rezultat i plasman na tom natjecanju bit će vrlo bitan za kvalifikaciju na POI Los Angeles 2028. Iskreno, iako sam osvojio sve što sam mislio da je moguće i nemoguće u svojoj karijeri, volio bih osvojiti još jednu paraolimpijsku medalju”, rekao nam je 33-godišnji hrvatski paraatletičar i paraolimpijac Deni Černi.
Ovaj proslavljeni parasportaš od djetinjstva se bori s rijetkim oblikom mišićne distonije, no to ga nije spriječilo da ostvaruje vrhunske rezultate u sportu kojim se bavi od svoje 13. godine. Svjetski je i europski juniorski prvak, brončani na Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine, srebrni na Paraolimpijskim igrama 2024. u Parizu i svjetski prvak iz New Delhija 2025. Jedan od najuspješnijih hrvatskih paraatletičara rodom je iz Grubišnog Polja gdje živi i trenira. Predsjednik je Paraatletskog kluba OTOS Grubišno Polje i, uz Darka Kralja, najuspješniji grubišnopoljski sportaš. Od prvog dana trener mu je Boris Kljaić za kojeg ističe da mu je, uz obitelj, najveća podrška.
Deni je u karijeri postigao brojne sjajne rezultate na svjetskim i domaćim natjecanjima i već je drugu godinu zaredom proglašen najboljim parasportašem. Ova prestižna titula lani je došla zbog brojnih uspjeha na svjetskim i domaćim pozornicama u 2024. godini, među kojima se izdvajala srebrna medalja na POI u Parizu, a u prošloj godini među brojnim sjajnim rezultatima ističe se titula svjetskog prvaka, kojom se okitio na WPA prvenstvu u Indiji. Ondje je uvjerljivo osvojio zlatnu medalju u bacanju kugle u kategoriji F 33. Deni je i državni rekorder u bacanju kugle u kategoriji F33, a okušao se i u bacanju diska i koplja u kojima je također državni rekorder.
U intervjuu za Generaciju upitali smo ga o dojmovima s velikih natjecanja i nastupima za Hrvatsku, dosadašnjim uspjesima i medaljama, predrasudama i prevladavanju prepreka, počecima bavljenja paraatletikom, kao i željama za budućnost.
Foto: privatna arhiva
‘Medalja mi je uvijek cilj’
Od kuda ljubav prema atletici i bacanju kugle? Kada i zašto ste se odlučili baviti paraatletikom i kako su izgledali vaši počeci?
Moj početak u atletici je počeo zapravo nenadano 2006. godine kada sam imao 13 godina. Jedno popodne me mama pokupila iz škole i rekla da ju je zvao Darko Kralj. Kako je to ona meni objasnila, poziv je bio da dođem probati vježbati te da se uz vježbanje eventualno ide na neke izlete, piknike i slično. Odlaskom na prvi trening meni je postalo jasno da se tu radi o nečemu puno ozbiljnijem i da mi se to sviđa. Prije toga, sport i ja smo bili potpuno dva suprotna pojma i nikada se nisam vidio u životu kao sportaš.
Kako vam je bilo nastupiti na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, a kako u Parizu? Jeste li očekivali broncu i srebro?
Bio mi je odlično, prije svega imao sam osjećaj zahvalnosti i uživao sam u tome što sam dogurao do POI jer je to san svakog parasportaša. Što se tiče očekivanja, medalja je uvijek cilj, no ja si volim pojednostaviti želje i imati samo jednu, a to je da odradim nastup što bolje mogu bez obzira kuda će me to odvesti.
Postali ste svjetski prvak u Indiji 2025. godine. Kakvi su vam dojmovi s natjecanja i kako se osjećate kao svjetski prvak? Iza sebe imate brojne medalje s velikih natjecanja. Što je potrebno za vrhunske sportske rezultate?
Fantastičan je osjećaj postati svjetski prvak i imati čast i privilegiju slušati svoju himnu na ceremoniji dodjele medalja daleko od svoga doma. Pripreme za to natjecanje su bile vrlo zahtjevne, ali sam uspio pokazati kvalitetu istih i osvojiti zlatnu medalju. Za vrhunske rezultate je potrebno puno rada i discipline, isto tako i mentalnih priprema jer je to u stvari pokretač svega.
Foto: privatna arhiva
Obitelj i trener najveća podrška
S kojim poteškoćama ste se susretali kao sportaš s invaliditetom? Jesu li treninzi i sve ostalo u dovoljnoj mjeri prilagođeni osobama poput vas? Što je sa sponzorima i državnim potporama?
Rekao bih da je i to pozamašan dio uspjeha kad se uspiješ prilagoditi treningu kada si osoba s invaliditetom. Ta prilagodba nije jednostavna, nikad ne završava i nema nekakve šablone jer smo svi jedinstveni. Kada pričamo o državnim potporama, tu nema nikakvih problema jer su nagrade jednake za olimpijce i paraolimpijce. Što se tiče sponzora, tu su stvari drugačije i nije baš lako pronaći sponzore, no mi kao klub smo imali sreću pa imamo sponzora tvrtku OTOS iz Osijeka koja nam pomaže kad god imamo nekakav problem i veliko hvala im na tome.
Koliko često trenirate i kolika je važnost sporta u vašem životu? Koliko vam znači podrška kluba i vašeg trenera Borisa Kljaića?
Moj trening se sastoji od dva treninga dnevno, trening bacanja i trening snage u teretani, odmah jedno za drugim i to zna potrajati u prosjeku dva i pol sata, po 5 do 6 puta tjedno. Uz to, moji dani kroz sezonu su orijentirani samo na trening i sve se podređuje treningu, pažnji na prehranu, odmoru i snu. Podrška trenera mi znači jako puno i imamo vrlo kvalitetan odnos.
Živite i trenirate u Grubišnom Polju. Tko vam je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?
Podršku imam od apsolutno svih – prijatelja, poznanika, ljudi koje ne poznajem, ali oni mene ”znaju”. Naravno, najveću podršku imam od obitelji i trenera.
Foto: privatna arhiva
‘Predrasuda još uvijek ima’
Od djetinjstva se borite s rijetkim oblikom mišićne distonije. Jeste li se susretali s predrasudama i je li vam invaliditet bio u životu prepreka? Kako ste se nosili s time ranije, a kako danas?
U šestoj godini života počeli su mi se javljati simptomi mišiće distonije. Predrasuda i podcjenjivanja nažalost još uvijek ima, ali ne dopuštam da to utječe na mene ili da me definira.
Proglašeni ste najboljim hrvatskim parasportašem u 2024. i 2025. godini. Koliko vam znače ova priznanja?
Zahvalan sam na svakom priznanju jer mi to daje još veći poticaj za daljnji rad. Isto tako smatram da je svako priznanje najbolji pokazatelj truda i rada te doprinosi na značaju i vidljivosti hrvatskog parasporta.
Za koje natjecanje se trenutačno spremate i što biste još voljeli ostvariti u vašoj sportskoj karijeri? Priželjkujete li medalju s Paraolimpijskih igara u Los Angelesu?
Krenuli smo s pripremama za Svjetsko prvenstvo u Uzbekistanu koje će se održati krajem lipnja iduće godine, a rezultat i plasman na tom natjecanju bit će vrlo bitan za kvalifikaciju na POI Los Angeles 2028. Iskreno, iako sam osvojio sve što sam mislio da je moguće i nemoguće u svojoj karijeri, volio bih osvojiti još jednu paraolimpijsku medalju.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Sport bez granica – priče koje inspiriraju“ kojeg financira Agencija za medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
