“Najljepše je upravo to što volontiranjem shvatimo da ne moramo učiniti nešto veliko da bismo napravili veliku razliku. Nekad je dovoljan osmijeh, pružena ruka, malo vremena ili osjećaj da je netko viđen i prihvaćen. A kada taj osjećaj dobijete zauzvrat, shvatite da ste zapravo dobili puno više nego što ste dali”, rekla nam je Maja Prakaturović, predsjednica Udruge Tko se boji sutra još? iz Vukovara i majka dječaka s poremećajem iz spektra autizma koja svakodnevno živi izazove koje takva stvarnost nosi.
Suočena s izraženim nedostatkom prilagođenih sadržaja za djecu, stručnih terapeuta i mogućnosti poludnevnih boravaka, našla se u situaciji u kojoj nije mogla niti htjela prihvatiti da sustavna podrška jednostavno ne postoji. Iz te potrebe, ali i iz duboke osobne motivacije da svom djetetu i drugoj djeci sa sličnim izazovima osigura bolju budućnost, donijela je odluku o osnivanju Udruge u kojoj već sedmu godinu volontira 24/7.
Udruga danas okuplja 125 člana, koji su ujedno i stalni korisnici njihovih usluga. Riječ je o djeci i mladima s teškoćama u razvoju te njihovim obiteljima koji kontinuirano sudjeluju u njihovim programima, radionicama i oblicima podrške. Kroz redovite aktivnosti, kreativne i senzorne radionice, javne kampanje i događanja, nastoje odgovoriti na njihove individualne potrebe te im osigurati sigurno, poticajno i inkluzivno okruženje. Iako je to velik broj članova, njihov rad, naravno, nije gotov. Trenutačno pokreću hvalevrijedan projekt Ecofun koji spaja socijalno poduzetništvo i očuvanje okoliša. Velik doprinos ovome projektu, ali i samoj udruzi daju brojni volonteri koji nesebično daruju svoje vrijeme, a među njima su i majke djece s teškoćama.
U intervjuu za Generaciju Maju smo upitali o počecima i projektima udruge, ideji za projekt Ecofun, prednostima volontiranja za mlade, ali i osobe svih dobi, koliko njezinoj udruzi znače volonteri i koji je njihov doprinos zajednici te kako svatko od nas može pomoći da se ostvare projekti usmjereni djeci i mladima s teškoćama i zajednica postane bolje i sretnije mjesto za sve.
Foto: privatna arhiva
Za početak, koja je misija udruge Tko se boji sutra još? i koliko ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima?
Naša Udruga osnovana je s jasnom i snažnom vizijom – pružiti podršku djeci i mladima s teškoćama u razvoju te njihovim roditeljima i ostalim članovima njihovih obitelji. Vodila nas je ideja stvaranja sigurnog, poticajnog i inkluzivnog okruženja u kojem će korisnici moći razvijati svoje sposobnosti, izražavati kreativnost i ravnopravno sudjelovati u životu zajednice, koristeći sve svoje potencijale. Danas s ponosom možemo reći da smo tu viziju ostvarili i Udruga broji 125 člana. Osnovni cilj Udruge od samog početka je unapređenje kvalitete života djece i mladih s teškoćama u razvoju, povećanje njihove vidljivosti u društvu te kontinuirano senzibiliziranje šire javnosti za njihove potrebe, ali i njihove mogućnosti i snage.
Dosad smo iznimno zadovoljni postignutim rezultatima. Kroz dosadašnje projekte i kampanje vidimo konkretnu promjenu u životima naših korisnika – poboljšala se socijalna uključenost, povećana je vidljivost i razumijevanje u zajednici, a roditelji i volonteri aktivno sudjeluju u stvaranju inkluzivnog okruženja. Posebno nas vesele opipljivi pomaci. Uvijek se rado sjetimo s kojim vještinama i znanjima su dolazili na početku, a koliko su se vještine naših korisnika nadogradile provedenim aktivnostima, koliko su uspjeli napredovati i nadograditi svoje samopouzdanje te sigurnost. Danas provodimo niz aktivnosti usmjerenih na socijalno uključivanje, edukaciju i kreativni razvoj djece i mladih s teškoćama.
Kako ste došli na ideju za projekt Ecofun? Koje su mu posebnosti i na koji će način on pomoći mladima s teškoćama u razvoju u Vukovarsko-srijemskoj županiji?
Bole nas brojevi jer samo u Vukovaru danas ima 425 mladih osoba između 14. i 21. godine s teškoćama u razvoju, a u Vukovarsko-srijemskoj županiji je čak 2650. Uvijek pokušavamo pomoći čim većem broju korisnika pa sada radimo i na novom projektu, našem EcoFun društvenom inkubatoru kojim smo osmislili nastavak života za mlade s teškoćama u razvoju nakon školovanja, gdje ćemo im pokušati osigurati pomoć u razvijanju radnih navika, socijalnih i komunikacijskih vještina te osjećaja osobne vrijednosti i doprinosa zajednici kroz radnu terapiju.
Ovim idejnim programom cilj nam je potpuno zarotirati trom nacionalni sustav gdje ne postoje usluge uključivanja mladih smanjenih mogućnosti u periodu nakon završetka školovanja 14. do 21. godine. Nažalost u tom trenutku propadne cijela obitelj, radno sposobni roditelji primorani su prekidati radne odnose, pasti na socijalne prihode države kako bi dalje skrbili o svojoj djeci adolescentne dobi u kući. Ovo nikako ne može više biti prosperitetna strategija kojom se kao društvo trebamo voditi. Trebamo omogućiti tim mladim ljudima nastavak društvenog i socijalnog uključivanja na koristan način čime smo spasili cijele obitelji koje nastavljaju biti korisne sebi, nama i društvu. Ovakve inicijative socijalnog poduzetništva neprofitnih organizacija odavno su prepoznate u razvijenim Europskim zemljama i sami smo svjedočili nedavnim putovanjem i stručnim usavršavanjem u Nizozemskoj gdje se objeručke ovakve ideje podrže i pomažu od strane državnih ustanova. Kod nas ovo bi bila inačica i prvi takav oblik nadopune sustavu i želimo ju pokrenuti mi s istoka, vječne slavonske inatlije i entuzijasti.
Foto: Udruga Tko se boji sutra još?
Ova priča ima i svoju zelenu stranu. Kako ćete pomoći u očuvanju okoliša kroz ovaj projekt?
Naša organizacija aktivno promiče upotrebu ekoloških materijala, za što je 2023. godine nagrađena nagradom „Zeleni leptir“ na nacionalnom nivou za najbolji ekološki projekt, kao i zajedničkom suradnjom s megalomanskom i svjetskom organizacijom Unicef na zajedničkom projektu, tako da je ideja Ecofuna došla tako prirodno nastavljajući ovaj zeleni put. Recikliranjem starih otpadnih majica činimo prirodi spas, otklanjamo iz prirode enormnu količinu tekstila, kojeg tehnikama ponovne uporabe obnavljamo i stvaramo novi proizvod u obliku igračkice za kućne ljubimce uz zero waste proizvodne tehnike.
Najbitniji benefiti su, dakako, socijalni kroz angažiranje osoba s teškoćama u procesu izrade samih artikala ponovnom uporabom. Dodatni benefiti ovog programa su mogućnosti uključivanja lokalnih proizvođača i zagađivača tekstilnim otpadom te umanjenje obveze zbrinjavanja i zagađivanja okoliša. Naša udruga s korisnicima trenutno ima kapacitet izrade 2.100 komada mjesečno, što je količina otpada samo na mjesečnoj razini 300.000 grama. Udruga već sada za nastavak poslovanja i održivost programa pregovara s velikim svjetskim proizvođačima igračaka za kućne ljubimce u smjeru potpisivanja franšize i plasmana ekološki prihvatljivih igrački za šire tržište kako bismo u potpunosti zaokružili ovu korisnu socijalnu, demografsku (roditelji i djeca) i održivu strukturu. Dosada smo personalizirani alate za rad i prilagodili ih našim mladima, njihovim mogućnostima i potrebama kako bi svi mogli sudjelovati u svojim punim potencijalima.
Koliko imate volontera u udruzi i koliko oni znače za vaš rad i provođenje projekata poput Ecofuna?
Trenutačno imamo 54 volontera s kojima smo dosada sklopili ugovore i koji su važan dio našeg rada i provedbe aktivnosti udruge. Njihov doprinos posebno je značajan u projektima poput Ecofuna, gdje će nam biti potreban i dodatni broj volontera. Oni će imati priliku ostvariti izravnu interakciju s našim korisnicima, sudjelovati u različitim aktivnostima te asistirati i pomagati u provedbi i organizaciji rada. Vjerujemo da upravo uključivanje volontera dodatno obogaćuje naše projekte jer povezuje ljude, ideje i iskustva te omogućuje kvalitetniju podršku našim korisnicima.
Koje su po vama prednosti volontiranja za mlade, ali i za osobe svih dobi? Zašto biste im preporučili da se uključe u rad ud
Kao organizacija koja je nagrađena uzastopno već petu godinu godišnjim nagradama za volontiranje možemo potvrditi da je volontiranje prilika da činimo nešto dobro za druge, ali istovremeno i za sebe. Za mlade je posebno vrijedno jer im omogućuje stjecanje novih znanja i iskustava, upoznavanje različitih ljudi, razvijanje komunikacijskih i organizacijskih vještina te otkrivanje vlastitih interesa i potencijala. No, volontiranje nije rezervirano samo za mlade – svaka osoba, bez obzira na dob, može svojim vremenom, znanjem i iskustvom doprinijeti zajednici.
Upravo je u tome najveća vrijednost volontiranja – svatko može dati nešto svoje, a zauzvrat dobiti osjećaj pripadnosti, svrhe i zadovoljstva jer je nekome pomogao. Uključivanje u rad udruga pruža priliku da upoznate ljude s kojima dijelite vrijednosti, budete dio pozitivnih promjena i vidite konkretan rezultat svog angažmana. Zato bih svima preporučila da se barem jednom okušaju u volontiranju. Nikad ne znate gdje će vas jedno iskustvo, jedan susret ili jedan mali korak izvan vlastite zone komfora odvesti. Ponekad upravo ono što dajemo drugima najviše obogati i ispuni nas same.
Što je vama donijelo volontiranje? Koliko ono doprinosi pojedincu, ali i samoj zajednici?
Volontiranje je za mene puno više od davanja vlastitog vremena – ono je osobna vrijednost i način na koji mogu doprinijeti životima drugih ljudi. Kao majka djeteta s autizmom, posebno sam motivirana za rad koji radim jer vrlo dobro znam koliko podrška, razumijevanje, prihvaćanje i osjećaj pripadnosti mogu značiti jednoj obitelji. Često svoje korisnike nazivam svojom djecom, jer ih tako doživljavam. Svaki njihov osmijeh, svaki mali pomak i svaki trenutak u kojem osjetim da smo nekome olakšali dan meni su najveća nagrada. Sve što radim i volontiram na neki mi se način vrati upravo tim osmijehom – osmijehom mog djeteta, ali i osmijehom sve moje „djece“ iz udruge.
Vjerujem da volontiranje snažno doprinosi pojedincu jer nas uči empatiji, strpljenju, zahvalnosti i odgovornosti, ali nas istovremeno podsjeća koliko možemo učiniti kada svoje vrijeme i energiju usmjerimo prema drugima. A zajednica kroz volontiranje postaje povezanija, solidarnija i osjetljivija na potrebe svojih članova. Na kraju, možda je najljepše upravo to što volontiranjem shvatimo da ne moramo učiniti nešto veliko da bismo napravili veliku razliku. Nekad je dovoljan osmijeh, pružena ruka, malo vremena ili osjećaj da je netko viđen i prihvaćen. A kada taj osjećaj dobijete zauzvrat, shvatite da ste zapravo dobili puno više nego što ste dali. Od svih naših volontera veliki udio upravo su naše lavice, majke djece s teškoćama u razvoju, stoga kako naći opravdanje ne volontirati, ne uključiti se, ako one nađu vremena i snage uz sve svoje životne izazove sa svojom djecom?!
Foto: Udruga Tko se boji sutra još?
Što vam je sve potrebno za pokretanje ECOFUN inkubatora?
Za pokretanje ECOFUN inkubatora velik dio potrebnih resursa već smo osigurali. Osigurali smo kontinuiranu tekstilnu sirovinu, odnosno stare pamučne majice koje ćemo kroz program ponovno koristiti i pretvarati u nove proizvode, kao i potrebne alate za rad. Jasno smo definirali i ciljanu skupinu – mlade s teškoćama u razvoju nakon završetka školovanja, kojima želimo omogućiti priliku za daljnje učenje, razvoj vještina, rad i uključivanje u zajednicu.
Ono što nam sada predstavlja najveći izazov jest osigurati prodajno tržište i plasman proizvoda koje će naši korisnici izrađivati. Važno nam je da njihov rad ne ostane samo aktivnost unutar prostora udruge, već da njihovi proizvodi pronađu put do kupaca i da naši korisnici vide konkretan rezultat svog truda. Upravo bi kupnja tih proizvoda, suradnja s lokalnim poduzetnicima i uključivanje različitih organizacija mogli biti važan oblik podrške projektu. Također nam je potrebno proširenje prostora kako bismo korisnicima mogli osigurati adekvatne i kvalitetne uvjete za provođenje programa. Želimo stvoriti prostor u kojem će se osjećati sigurno, prihvaćeno i korisno, a istovremeno razvijati svoje vještine i samostalnost.
Za kraj, recite nam kako vam u svemu tome mogu pomoći građani?
Građani nam mogu pomoći na različite načine – uključivanjem u volontiranje, kupnjom i promocijom proizvoda, povezivanjem s potencijalnim kupcima i poslovnim partnerima, donacijama ili jednostavnim širenjem priče o ECOFUN-u na našim društvenim mrežama. Nekad je upravo jedna preporuka, jedan kontakt ili jedna otvorena vrata ono što projektu može napraviti veliku razliku.
Majka djevojčice s PKU-om poziva na zajedništvo i podršku: ‘Povežimo se i podijelimo iskustva’
ECOFUN zato ne vidimo samo kao projekt naše udruge, već kao projekt cijele zajednice. Želimo pokazati da ono što bi za nekoga bio otpad može postati vrijedan proizvod, ali još važnije – da mlada osoba nakon završetka školovanja ne treba ostati bez prilike. Želimo joj dati prostor da nastavi učiti, stvarati, raditi i doprinositi. Vjerujemo da zajedno možemo stvoriti priču u kojoj se čuvaju resursi, razvija zajedništvo i, prije svega, otvaraju nove prilike za naše korisnike.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Udruga Tko se boji sutra još?
