“Jedva čekam u svom gradu i u svojoj državi pred svojom obitelji i prijateljima pokazati ono što znam i za što sam uložio mnoge sate treninga koji su u zadnje vrijeme bili puni smijeha, suza, znoja i krvi”, rekao nam je Filip Perestegi (18) uoči Europskog prvenstva u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici 2026. koje će biti održano od 13. do 23. kolovoza u Areni Zagreb u organizaciji Hrvatskog gimnastičkog saveza. Prvenstvo će okupiti više od 600 sportaša iz više od 40 europskih zemalja, a Filip će Hrvatsku predstavljati u juniorskoj konkurenciji.

Ovaj talentirani mladić iz Zagreba gimnastikom se počeo baviti sa samo tri godine u GK Sokol kod legendarnog trenera Tigrana Goričkog, a danas je član GK Trešnjevka i trenira ga bivši ruski reprezentativac Andrei Cherkasov. Filip je osvajač brojnih medalja u Hrvatskoj, a ima i zapažene rezultate vani. Aktualni je državnik prvak u disciplini tlo te je više puta osvajao medalje na Prvenstvima Hrvatske – u periodu od 2023. do 2026. godine osvojio je čak pet bronci i dva zlata. U svojoj omiljenoj disciplini tlo ove je godine osvojio zlato na Međunarodnom turniru Little Tigers Cup održanom u Rigi.

Nedavno je Zagrebački gimnastički savez ostvario izniman uspjeh na 28th International Tournament for Children and Juniors ASVÖ-Cup 2026, održanom 18. travnja u Innsbrucku. Uz ekipno treće mjesto, Filip se posebno istaknuo kao član tima – u juniorskoj muškoj sportskoj gimnastici osvojio je 11. mjesto u višeboju, a za svoju vježbu na tlu nagrađen je priznanjem za najbolje izvedenu vježbu na cijelom natjecanju.

Dok mnogi uživaju u odmoru i na moru, Filip se trenutačno na 30+ stupnjeva u dvorani u zagrebačkom Prečkom po dva i pol do tri sata dnevno priprema za Europsko prvenstvo gdje će odmjeriti snage s najboljim gimnastičarima u Hrvatskoj i Europi. U intervjuu za Generaciju upitali smo ga o dojmovima s velikih natjecanja i nastupima za Hrvatsku, dosadašnjim uspjesima i medaljama, počecima bavljenja gimnastikom, treninzima i pripremama za Europsko prvenstvo u Zagrebu, kao i željama za budućnost.

Foto: privatna arhiva

‘Moji počeci su bili jako teški’

Kada i zašto si se odlučio baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u gimnastici i zašto ti je tlo najdraža disciplina?

Gimnastikom sam se počeo baviti s tri godine kada me tata doveo u GK Sokol na poziv trenera Tigrana Goričkog, velikog tatinog prijatelja koji je tada radio u Sokolu kao trener. Moji počeci su bili jako teški bez obzira na to što sam bio jako dobro prihvaćen u grupici malih gimnastičara koju je vodio trener Tigran. Bio mi težak rastanak s roditeljima na počecima treninga kad je trener dolazio po nas u svlačionicu. Do juniorske dobi sam radio sve sprave te je u juniorima pao odabir na tlo jer sam na tlu bio najbolji.

Zagrebački gimnastički savez ostvario je izniman uspjeh na 28th International Tournament for Children and Juniors ASVÖ-Cup 2026, održanom 18. travnja u Innsbrucku. Uz ekipno treće mjesto, posebno si se istaknuo kao član tima. Kako ti je bilo na natjecanju i koliko ti znači priznanje za najbolje izvedenu vježbu na tom natjecanju?

To natjecanje bilo je jedno od mnogih pripremnih natjecanja za Europsko prvenstvo koje nam slijedi te mi je priznanje za najveću ocjenu na cijelom natjecanju bio veliki poticaj za daljnje pripreme.

Uskoro ćeš nastupiti na Europskom prvenstvu u gimnastici u Areni Zagreb. U juniorskoj konkurenciji predstavljat ćeš Hrvatsku. Kako se osjećaš uoči prvenstva, koliko ti znači nastup na ovom prestižnom natjecanju i jesi li spreman? Kako napreduju treninzi?

Mislim da je ljudima koji nisu na ni na jednom natjecanju nosili boje Lijepe naše nemoguće opisati taj osjećaj. U jednu ruku to je ogromna odgovornost, a s druge strane toliko lijep osjećaj koji vam trenutno ne mogu ni približno opisati. Trenutačno pokušavam totalno maknuti misli sa svog nastupa i ne želim uopće misliti na to jer si s time stvaram dodatan stres koji mi u ovom trenutku nije potreban, ali mislim da sam u formi života i jedva čekam dignuti ruku (znak kojim počinjemo našu izvedbu) te u svom gradu u svojoj državi pred svojom obitelji i prijateljima pokazati ono što znam i za što sam uložio mnoge sate treninga koji su u zadnje vrijeme bili puni smijeha, suza, znoja i krvi.

Foto: privatna arhiva

‘Treneri su mi kao druga obitelj’

Državni si prvak i osvajač brojnih medalja u Hrvatskoj, a imaš i zapažene rezultate vani. Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si dosadašnje uspjehe posebno ponosan?

U gimnastici je bitno jako puno faktora za ostvariti rezultat. Posložen mi je cijeli život prema sportu – krenuvši od prehrane, odmora, treninga. Rekao bih da je glava i način razmišljanja u ovoj dobi u kojoj sam trenutno najbitnija. Teško mi je gledati kako se prijatelji u izlascima provode do kasnih sati, a ja sam doma spavam zato što moram bit odmoran za sutrašnji dan za novi trening i nove pobjede. Ne mogu izdvojiti niti jednu medalju kao posebnu. Naravno, ima onih koje su važnije i one manje važnije i s manjih natjecanja, ali nakon svakog dobrog rezultata se sjetim koliko je bilo teško na treninzima prije i zbog toga sam sretan i ponosan na sebe.

Zna se da gimnastika nije sport od kojeg je lako živjeti. Što je sa sponzorima i državnim potporama? Koristiš li kao vrhunski sportaš kakvu stipendiju?

Trenutačno u juniorskoj konkurenciji imam samo stipendiju kluba GK Trešnjevka, ali u budućnosti se nadam i potpori države.

Kako ti je trenirati u tvom klubu Trešnjevka u koji si prešao iz kluba Novi Zagreb? Koliko ti znači potpora kluba i trenera?

Ovako lijepo ozračje i ovako lijepu energiju nisam nikad osjetio. Trenerica Martina i trener Andrei su mi kao druga obitelj. Odlično funkcioniramo, odlično napredujemo i ovo je mjesto gdje bih htio provesti vrijeme do kraja svoje sportske karijere. Sve prepreke i probleme rješavamo brzo i efikasno dogovorom što mi se sviđa i na čemu sam im zahvalan. Trener ima puno iskustva i njegov način rada mi se sviđa i mislim da možemo daleko dogurati.

Foto: Slobodan Kadić

Sanja o Olimpijskim igrama

Koliko često treniraš i kolika je važnost sporta u tvom životu? Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri? 

Treniram osam treninga tjedno, a treninzi su po dva i pol do tri sata, dok mi je nedjelja slobodna. Gimnastika mi je poslije obitelji najveća ljubav i stvar u koju ulažem cijelog sebe. Najveća podrška su mi obitelj i prijatelji, trenutačnana trenerica Martina i trener Andrei te bivši treneri Saša Šolja te Luka Ivanović koji svakodnevno brinu za mene i zanimaju se za moj napredak. 

Za kraj, što slijedi nakon Europskog prvenstva i što bi još volio ostvariti u sportskoj karijeri? Gdje se vidiš nakon karijere u sportu? Koji fakultet planiraš upisati?

Nakon Europskog  prvenstva ide zasluženi odmor od dva do tri tjedna koji mi treba i fizički i mentalno te nastavljam pripreme za seniorsku konkurenciju u koju ulazim početkom 2027. godine u kojoj mi je cilj nastaviti ostvarivati rezultate kao i do sada u juniorskoj konkurenciji. Kao i za sve sportaše odlazak na Olimpijske igre mi je sveti događaj i nešto što gledam kao kruna svake sportske karijere.

Maja Šubarić Mahmuljin

Naslovna fotografija: Martin Rulsch

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Sport bez granica – priče koje inspiriraju“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.