“Ne želim se opterećivati plasmanom, ipak je to Svjetsko prvenstvo, ali voljela bih u Rotterdamu odraditi čistu vježbu i pokazati koliko vrijedim i znam. Najveća želja mi je plasirati se na Olimpijske igre u Los Angelesu. Da bih to ostvarila prije svega moram ostati zdrava i pametno tempirati formu. Fokus je na povećanju početne ocjene vježbe, stabilizaciji elemenata, ali i na još jačoj mentalnoj pripremi”, rekla nam je Zagrepčanka Tina Zelčić (23), hrvatska gimnastička reprezentativka koja na gredi ostvaruje vrhunske rezultate.
Tina je velika nada hrvatske gimnastike pred kojom je sjajna budućnost. Gimnastikom se bavi još od četvrte godine i od samog je početka članica zagrebačkog Sokola. S trenerom Markom Brezom trenira već deset godina, a najveća podrška su joj, kako ističe, obitelj i prijatelji. Tina je ove godine sjajno krenula i osvojila čak dva srebra – u Taškentu i Kopru te završila seriju Svjetskog Challenge kupa na prvom mjestu.
Nastup na Europskom prvenstvu u Zagrebu nije prošao kako je očekivala. Naime, zbog pogreške na gredi nije izborila finale pred domaćom publikom. Bilo je to za nju veliko razočaranje, no taj joj je nastup osigurao sudjelovanje na većoj pozornici – Svjetskom prvenstvu u Rotterdamu. Također, u SC Lučko ovog je vikenda održano 4. kolo Apsolutnog Prvenstva Hrvatske u ženskoj sportskoj gimnastici za seniorke i juniorke, a Tina je osvojila trofej za ukupnu pobjednicu zahvaljujući odličnim nastupima na gredi ove sezone.
Iako je tijekom karijere imala više ozljeda, uvijek se vraćala u vrhunsku formu, što nije nimalo lako. Najvećim uspjehom smatra svoj rezultat na kvalifikacijama za Olimpijske igre u Parizu za koje joj je nedostajao samo jedan bod. Tina je trenutačno na petoj godini Kineziološkog fakulteta te uspješno balansira svakodnevne treninge i obveze na fakultetu. U intervjuu za Generaciju upitali smo je o dojmovima s velikih natjecanja i nastupima za Hrvatsku, dosadašnjim uspjesima i medaljama, počecima bavljenja gimnastikom, kao i željama za budućnost.
Foto: Instagram
Kada i zašto si se odlučila baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u gimnastici i zašto ti je greda najdraža disciplina?
Još kao jako mala imala sam višak energije i jako izraženu motoriku. To je i bio razlog zašto su me moji roditelji s četiri godine odveli u gimnastičku dvoranu. Nakon samo dva tjedna prebacili su me među selektiranu djecu, a mjesec dana kasnije osvojila sam i svoju prvu zlatnu medalju. I to je bilo to, gimnastika je postala moj život. Do šesnaeste godine radila sam višeboj, a na prelasku iz juniorske u seniorsku kategoriju ispostavilo se da moram operirati lakat. Nakon operacije i dugotrajnog oporavka trener i ja donijeli smo odluku da ću specijalizirati gredu jer je to bila sprava u kojoj je pritisak na lakat najmanji. Iako je u početku odabir grede bilo čisti kompromis i prisila, s vremenom se pokazalo da je to bila prava odluka.
Nedavno si nastupila na Europskom prvenstvu u gimnastici koje je prvi organizirano u Zagrebu. Kako ti je bilo predstavljati Hrvatsku i nastupiti pred domaćom publikom? Što možeš reći o svom nastupu i je li bilo posebne treme?
Na nedavno završenom Europskom prvenstvu u Zagrebu doživjela sam ogromno razočaranje. Pripremala sam se mjesecima, imala sam dva ili tri treninga dnevno, bila sam potpuno disciplinirana. Mislim da sam fizički bila spremna kao nikada do sada, odradila sam savršenu vježbu na podij-treningu, moji ljudi su bili na tribinama, želja za dokazivanjem je bila ogromna, ali glava nije izdržala pritisak. Pogriješila sam na samom početku vježbe, potom sam napravila još jednu veću pogrešku i moji snovi su se u tom trenu srušili. Nije bilo lako skupiti snagu i nastaviti dalje s treninzima.
Ove godine si sjajno krenula i osvojila nekoliko medalja na svjetskim kupovima. Ostvarila si povijesni uspjeh osvojivši ukupnu pobjedu u seriji Svjetskog Challenge kupa na gredi krajem rujna ove godine. Koliko ti znači ovaj povijesni uspjeh?
Do prije tri godine medalja na svjetskom kupu mi je bila san, a sada na natjecanje ne idem samo s mišlju “bilo bi lijepo ući u finale”, nego želim vjerovati da se mogu boriti i za postolje. Ove godine sam osvojila dva srebra, u Taškentu i Kopru, i završila seriju Svjetskog Challenge kupa na 1. mjestu. 2024. godine sam bila druga pa je ovo još jedan korak naprijed. Lijepo je vidjeti svoje ime na vrhu tablice.
Foto: Instagram
Državna si prvakinja i osvajačica brojnih medalja u Hrvatskoj, ali imaš i zapažene rezultate vani. Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si dosadašnje uspjehe posebno ponosan?
Za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata prije svega je potreban veliki rad, ali i strahovita upornost i mentalna stabilnost. Rezultati ne dolaze uvijek onda kada bi mi to željeli, a tada je važno nastaviti dalje s borbom. U posljednje tri godine, osim sedam “pravih” medalja na svjetskim kupovima, bile su tu i četiri “drvene” medalje. Osim toga imam 12. mjesto na Europskom i 22. mjesto na Svjetskom prvenstvu. A najvećim uspjehom ipak smatram svoj rezultat na kvalifikacijama za Olimpijske igre u Parizu za koje mi je nedostajao samo jedan bod.
Prije gotovo dvije godine imala si tešku ozljedu leđa. Kako ti je bilo u tom periodu i koliko se teško bilo vratiti u vrhunsku formu?
Uh, jako puno su me ozljede pratile. Početkom prošle godine imala sam stres frakturu kralješka, mirovanje s ortozom na leđima tjednima i odsustvo iz dvorane mjesecima. Sama bol od ozljede prođe, ali spoznaja da moraš krenuti ispočetka, graditi bazu, vraćati snagu i formu i onda ponovno dokazati sebi da možeš biti na razini na kojoj si bio prije je ono što troši najviše energije. Već sam i navikla vraćati se, ali postoji uvijek onaj strah da možda u nekom trenutku povratak neće biti moguć i da će sav uloženi trud postati uzaludan.
Zna se da gimnastika nije sport od kojeg je lako živjeti. Što je sa sponzorima i državnim potporama? Koristiš li kao vrhunska sportašica kakvu stipendiju?
Osim podrške kluba, budući da sam kategorizirana sportašica II. kategorije dobivam državnu stipendiju za sportaše od Ministarstva turizma i sporta te potpore kroz razvojne programe Hrvatskog olimpijskog odbora.
Foto: Instagram
Kako ti je trenirati u tvom klubu ZTD Hrvatski Sokol? Koliko ti znači potpora kluba i trenera?
U klubu sam od četvrte godine, a s trenerom Markom Brezom deset godina. Puno smo toga prošli i zajedno se razvijali i napredovali. Ne mogu zamisliti da bi me netko drugi trenirao.
Koliko često treniraš i kolika je važnost sporta u tvom životu? Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?
U mom danu nema praznog hoda, najčešće počinje treningom, nakon toga slijede fakultetske obaveze, učenje i drugi trening, ovisno o rasporedu. Između svega toga pokušavam pronaći vrijeme za odmor i oporavak, a tu su još putovanja i natjecanja. Nije uvijek jednostavno uskladiti sve, pogotovo kada se približavaju važna natjecanja ili ispiti. No, naučila sam dobro organizirati vrijeme i mislim da mi upravo sport pomaže u tome. A kada imam slobodan trenutak, trudim ga se provesti s ljudima koji su mi važni i malo se maknuti od sporta. Moja obitelj mi je uvijek bila bezuvjetna podrška, a moji prijatelji uvijek imaju prave riječi za mene i predivan je osjećaj znati da su uvijek tu, i kad je dobro i kad mi ništa ne ide. Nitko me ne može tako nasmijati i dignuti kao oni.
Uskoro će Svjetsko prvenstvo u Rotterdamu. Kakva su ti očekivanja? Što bi još voljela ostvariti u sportskoj karijeri i gdje se vidiš nakon karijere u sportu?
Ne želim se opterećivati plasmanom, ipak je to Svjetsko prvenstvo, ali voljela bih u Rotterdamu odraditi čistu vježbu i pokazati koliko vrijedim i znam. Najveća želja mi je plasirati se na Olimpijske igre u Los Angelesu. Trenutačno sam na petoj godini Kineziološkog fakulteta i nakon sportske karijere vjerojatno ću ostati na neki način u gimnastici, vidjet ćemo.
Foto: Instagram
Tata ti je slavni šahist. Voliš li šah i je li sport nešto što je zajedničko svima u obitelji?
Zaboravila sam igrati šah, iako su me mama i tata učili kad sam bila mala. Kod nas u obitelji svatko ima svoju strast. Najvažnije je da jedni druge podržavamo u svemu.
Marinu je tek 18, a već ostvaruje svjetske uspjehe: ‘Sport mi je pomogao da više vjerujem u sebe’
Za kraj, kolike su šanse da nastupiš na Olimpijskim igrama u Los Angelesu? Je li to jedan tvoj san?
Da, to mi je najveći san, pogotovo nakon toga što mi je Pariz izmakao za jedan bod. Da bih to ostvarila prije svega moram ostati zdrava i pametno tempirati formu. Fokus je na povećanju početne ocjene vježbe, stabilizaciji elemenata, ali i na još jačoj mentalnoj pripremi. Iskustvo iz prošlog ciklusa mi daje jasnu smjernicu što trebam doraditi kako bih ovaj put osigurala tu vizu. Naravno, to neće biti nimalo lagano. Konkurencija je ogromna i Los Angeles je san mnogih svjetskih gimnastičarki. Dodatni problem jest i taj što sam ja specijalistica na gredi i kvote za specijaliste na spravama zaista nisu velike. Puno lakše je proći kroz višeboj, ali što je – tu je, borit ću se za taj san.
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Sport bez granica – priče koje inspiriraju“ kojeg financira Agencija za medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
