“Treniram dva puta dnevno i tako svaki dan, a treninzi mi traju minimalno po dva sata. Ponekad kada se ide na pripreme i više. Ovaj sport mi je veoma važan jer imam priliku proputovati svijet. Bavim se ovim poslom jer to jednostavno volim. Zahvalan sam na svemu što mi je ovaj sport pružio i radit ću na sebi da budem još bolji, kako bih ostvarivao još bolje rezultate”, rekao nam je paraolimpijac Borna Zohil (19).

Ovaj je mladi parastolnotenisač rodom iz Pomera kod Pule peterostruki prvak Hrvatske. Član je Stolnoteniskog kluba Pula i hrvatski reprezentativac koji iza sebe ima brojne uspješne nastupe na domaćim i međunarodnim turnirima. Na Paraolimpijadi u Parizu 2024. godine dočekao je svoj 18. rođendan i treba napomenuti kako je treći hrvatski parastolnotenisač koji je izborio nastup na Paraolimpijskim igrama u Parizu nakon Anđele Mužinić Vincetić i Helene Dretar Karić.

Nakon velikog iskustva iz Pariza, krenuo je s natjecanjima i pripremama za sljedeće Paraolimpijske igre koje će se održati u Los Angelesu 2028. godine. U 2025. godini Borna je ostvario izuzetan rezultat na Europskom prvenstvu u švedskom Helsingborgu, osvojivši brončanu medalju u konkurenciji mješovitih parova kategorije XD17 zajedno s partnericom Mirjanom Lučić. Proteklu je sportsku godinu zaključio posebno zadovoljan. Osvajanje brončane medalje, kako ističe, bio mu je snažan poticaj za daljnji rad i razvoj, a na natjecanje je otišao bez velikih očekivanja. Zbog svojih sportskih uspjeha je 2025. proglašen najuspješnijim parasportašem Općine Medulin. Nastupio je i na prestižnim European Youth Para Games – Istanbul 2025. i ostvario zapažene rezultate. U pojedinačnom dijelu natjecanja nastupio je kao prvi nositelj u kategoriji M8. Nakon niza sjajnih mečeva, zaustavljen je u polufinalu. No, tu nije stao. U igri parova (MD18), zajedno sa španjolskim suigračem Lopezom Marlon, osvojio je zlatnu medalju.

Iako je mlad, Borna je već ‘izrastao’ u vrhunskog sportaša koji ostavlja veliki trag. U intervjuu za Generaciju upitali smo ga o počecima u parastolnom tenisu, zapaženim nastupima i osvojenim medaljama, tko mu je najveća podrška u karijeri, koliko mu znači potpora kluba i trenera Bogdana Đekića, za koje se natjecanje trenutačno priprema i što bi još volio ostvariti u svojoj sportskoj karijeri.

‘Otkrio sam stolni tenis prije 12 godina’

Od kuda ljubav prema stolnom tenisu? Kada i zašto ste se odlučili baviti ovim sportom i kako su izgledali vaši počeci? Kako se osjećate danas kao peterostruki prvak Hrvatske i hrvatski reprezentativac?

Prvi puta sam otkrio stolni tenis prije 12 godina kada su nam u školu došli prezentirati ovaj sport. Od tada mi se svidio taj sport, a prije toga sam se bavio plivanjem radi rekreacije i poboljšanja svog zdravstvenog stanja. Od tada je sve krenulo. Danas sam ponosan na titulu peterostrukog prvaka Hrvatske. Poseban je osjećaj predstavljati svoju zemlju na najvišem nivou, posebice na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. godine, kao i na Svjetskom prvenstvu 2022. godine te na Europskim prvenstvima.

Kako vam je bilo nastupiti na Europskom prvenstvu u Švedskoj prošle godine? Jeste li očekivali broncu i koliko vam znači ova medalja koju ste osvojili u paru s Mirjanom Lučić? 

Prvenstvo je prošlo dobro. U pojedinačnom sam dijelu došao do četvrtfinala, a u paru s Mirjanom sam osvojio broncu, što je sjajan rezultat. No, očekivali smo i više jer smo bili prvi par svijeta, kao i Europe. No, to nam je prva velika medalja i sjajan uspjeh te smo oboje ponosni na ovaj rezultat.

Iste ste godine proglašeni najuspješnijim parasportašem Općine Medulin. Koliko vam znači ovo priznanje?

Puno mi znači. Zahvalan sam svojoj Općini Medulin na svoj podršci koju mi pružaju. Nastavit ću ih činiti ponosnim i dalje.

‘Trenirao sam kao i ostali u klubu’

Iza sebe imate nekoliko medalja s velikih natjecanja. Kakvi su vam dojmovi s Europskih paraigara mladih u Istanbulu 2025. godine?

Na Europskim paraigrama mladih u Istanbulu nije baš bilo sjajno jer se očekivalo da ću osvojiti zlatnu medalju, ali sam prije toga imao malo dužu pauzu i nije bilo toliko treninga u pomanjkanju vremena. Na kraju nisam ostvario željeni rezultat. No, to je bio samo uvodni turnir za početak sezone.

S kojim poteškoćama ste se susretali kao sportaš s invaliditetom? Jesu li treninzi i sve ostalo u dovoljnoj mjeri prilagođeni osobama poput vas?

Kada sam krenuo trenirati moj je trener rekao roditeljima da ću biti dio ekipe kao i svi drugi te da neću imati nikakvih povlastica. Napomenuo je da mi neće smanjivati vježbe niti treninge i da ću trenirati kao i svi ostali u klubu. Možda sam zbog toga danas ovako uspješan u ovome sportu, a u budućnosti ću nastojati da budem još bolji.

Koliko često trenirate i kolika je važnost sporta u vašem životu? Koliko vam znači podrška kluba i vašeg trenera? Tko vam je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri? 

Treniram dva puta dnevno i tako svaki dan, a treninzi mi traju minimalno po dva sata. Ponekad kada se ide na pripreme i više. Ovaj sport mi je veoma važan jer imam priliku proputovati svijet. Bavim se ovim poslom jer to jednostavno volim. Zahvalan sam na svemu što mi je ovaj sport pružio i radit ću na sebi da budem još bolji, kako bih ostvarivao još bolje rezultate. Najveća podrška mi je obitelj – tata Sandi, mama Mihaela i brat Matija, kao i trener Bogdan Đekić kojem zahvaljujem na svemu. Naime, on je uz mene svih ovih 11 godina koliko sam u parastolnom tenisu. Zahvalan sam i svom klubu, kao i Hrvatskom paraolimpijskom odboru. Svima se želim zahvaliti jer su mi velika podrška.

‘Invaliditet mi nije bio prepreka’

Jeste li se susretali s predrasudama i je li vam invaliditet bio u životu prepreka? Kako ste se nosili s time ranije, a kako danas?

Invaliditet mi nije bio prepreka. U početku kada sam krenuo u školu postojale su bojazni oko toga kako će sve biti, pitao sam se hoće li me prihvatiti ili ne, no svi su me prihvatili. Hvala svima, posebno mojim prijateljima. Imao sam predivno djetinjstvo i nisam imao nikakvih problema. I danas je opušteno i bez ikakvih poteškoća i briga.

Za kraj, recite nam za koje se natjecanje trenutno pripremate i što biste još voljeli ostvariti u vašoj sportskoj karijeri?

Sada sam na turniru na Tajlandu. Odigrali smo jedan turnir i čeka nas još jedan. Nakon Tajlanda direktno letimo za Kazahstan. To su nam zadnji turniri i tamo lovimo rezultate da se kvalificiramo na Svjetsko prvenstvo koje je već 90 posto osigurano.

Marija je hrvatska nada paraplivanja: ‘Invaliditet me ne definira, moj cilj su Paraolimpijske igre’

Velika želja su mi, naravno, Paraolimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine. No, idemo korak po korak.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: STK Pula

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Sport bez granica – priče koje inspiriraju“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.