“Godine su u ovom slučaju doista samo broj. Nije bitno s koliko ćete godina krenuti volontirati, bitno je da krenete. Osjećat ćete se super, ispunjeno i znate da ste uvijek pomogli minimalno jednoj osobi, ako ne i široj zajednici. Klincima koji volontiraju s nama već se to uvuklo pod kožu i postalo sastavni dio rasporeda”, rekla nam je Anja Dragičević, voditeljica projekata u Čistećim medvjedićima.

Uskoro će se navršiti tri godine od početka kampanje “Baci čik u koš”, koju su pokrenule ekološke udruge Čisteći medvjedići i RokOtok. U tom su razdoblju kroz desetke tzv. “čikolova” skupili više od 400 tisuća opušaka, brojku koja u najmanju ruku zabrinjava i opominje.

Krajem kolovoza ove godine Medvjedići su čistili u Novoj Kapeli i tamo skupili frapantnih 8.500 opušaka, što je neslavni rekord za ovo područje. U čikolovu su sudjelovala čak 23 Medvjedića, od kojih su velika većina djeca vrtićke i osnovnoškolske dobi. I tom su prigodom pozivali građane da im se pridruže u akcijama čišćenja, a pušačima poručili: “Ako pušiš, baci opušak u koš, a ne na pod!” Čisteći medvjedići, osim terenskog rada, velik napor ulažu i u edukaciju, posebno onu namijenjenu najmlađima. Tako je nedavno završen njihov projekt “Ekološka knjižnica”, proveden u suradnji s Knjižnicama grada Zagreba i financiran sredstvima Grada Zagreba. U projektu su sudjelovali učenici trećih i četvrtih razreda osnovnih škola koji su kroz književnost, razgovor, igru i praktične aktivnosti učili o zaštiti okoliša i održivim životnim navikama.

U intervjuu za Generaciju Anja nam je otkrila više o počecima Udruge i vlastitom angažmanu, koliko su uspješne njihove akcije, koliko joj znači volontiranje, kako djeca reagiraju kada vide koliko odrasli zagađuju okoliš te koje su glavne prednosti volontiranja.

Kada i zašto ste se odlučili na volontiranje? Kako je došlo do osnivanja udruge Čisteći Medvjedići?

Početkom 2021. godine išla sam s prijateljicom u šetnju na Dotrščinu u Zagrebu. Tada sam prvi i zadnji put u životu vidjela dvoje ljudi koji su protutnjali pokraj nas, a usput su skupljali smeće. Potaknuta time, pitala sam ekipu na Facebooku znaju li neku udrugu koja se bavi čišćenjem okoliša. Iako mi se dosta njih rugalo, na kraju sam došla do Čistećih medvjedića i otišla na svoju prvu akciju u veljači 2021.godine.

A sama ideja krenula je gotovo jednu godinu prije toga, u ožujku 2020. Kako je Perica Štefan, osnivač i starješina Čistećih medvjedića, bio prisiljen vratiti se doma u Novu Kapelu zbog korone i manjka posla, odlučio se prošetati u jednoj od lokalnih šuma. Količina smeća koju je zatekao potaknula ga je na djelovanje, i nakon prve akcije sa svojom sestrom i nećacima, Medvjedići sada već broje više od 520 akcija čišćenja.

Koja vam je misija i cilj? Koje sve aktivnosti provodite s djecom i mladima?

Cilj je vrlo jednostavan – da ljudi prestanu bacati smeće tamo gdje mu nije mjesto. Frustrirajuće je da se to događa i da se uopće zbog toga mora djelovati, i to ne samo u zabačenim šumama i potocima već i u parkovima iza naših zgrada i kuća. S obzirom da se to i dalje događa, drugi veliki cilj nam je edukacija malih i mladih. Surađujemo sa školama i knjižnicama te organiziramo Erasmus+ projekte, i sve su nam te edukacije usmjerene na smanjenje otpada općenito, a naglašavamo i važnost volontiranja. Međutim, klinci nisu problem, problem su odrasli kojima bi također trebala dobra edukacija.

Koliko je volontera dosad prošlo kroz vašu udrugu?

Nevjerojatno je da je u šest godina kroz akcije čišćenja prošlo više od 4.000 ljudi koji su s nama čistili barem jednom. Imamo dvadesetak aktivnih volontera koji su aktivni najmanje jednom mjesečno, a veliki broj otpada na klince. Odrasle bi trebala postidjeti činjenica da petogodišnjaci i šestogodišnjaci čiste opuške koje su bacili u cvjetnjak u lokalnom parku. Zato nas vesele djeca koja, takoreći, odrastaju uz ČM-iće.

Koje su po vama prednosti volontiranja za mlade, ali i za osobe svih dobi?

Godine su u ovom slučaju doista samo broj. Nije bitno s koliko ćete godina krenuti volontirati, bitno je da krenete. Osjećat ćete se super, ispunjeno i znate da ste uvijek pomogli minimalno jednoj osobi, ako ne i široj zajednici. Klincima koji volontiraju s nama već se to uvuklo pod kožu i postalo sastavni dio rasporeda: tu se družite, upoznajete nove ljude, a obično se i dobro najedete. Jako je lijepo vidjeti učinak volontiranja na licu mjesta, kakvim god se volontiranjem bavili.

Koliko su uspješne vaše akcije prikupljanja čikova i kako djeca reagiraju kada vide koliko odrasli zapravo zagađuju okoliš?

Brojčano, akcije skupljanja čikova uvijek su uspješne, možda i preuspješne s obzirom na tisuće čikova po akciji koje prikupimo. Bude reakcija u kojima roditelji kažu da ne žele da njihova djeca kupe tuđe opuške, ali većina roditelja to podržava jer klinci koji kupe čikove odraslih koji su razbacani po dječjim igralištima šalje vrlo jaku poruku. Često citiramo našu mladu volonterku Brunu koja je jednom prilikom rekla: “Za ovo treba zvati policiju.”

Koja je vaša poruka za kraj? Planirate li još koju akciju ove godine?

Svakako planiramo akcije koje redovno objavljujemo na našim društvenim mrežama (Facebook, Instagram, WhatsApp, službena web stranica), a veliko finale će, sad već tradicionalno, biti 31. prosinca dočekom Nove godine u podne. I zato dođite na akciju Čistećih medvjedića! Javite nam se s vašom idejom kako biste napravili akciju u svome mjestu. I na kraju krajeva – krenite s volontiranjem. I mali korak naprijed je korak u dobrom smjeru.

Ankica: ‘Volontiranje emotivno ispunjava’

Razgovarali smo i s dugogodišnjom volonterkom Udruge – Ankicom Penava Pejčinović koja nam je opisala svoje iskustvo volontiranja i početke u Čistećim medvjedićima.

Što vas je privuklo volontiranju i zašto ste odabrali ekološku udrugu Čisteći medvjedići?

S ozbiljnim redovitim volontiranjem sam počela relativno kasno, ali sam oduvijek imala potrebu malo pripaziti kako nam izgleda lokalni park u kojem sam boravila s djetetom, susjedima i prijateljima. Prvo sam sama organizirala akcije čišćenja parka s nekoliko prijatelja, a kad sam prije šest godina slučajno naišla na Medvjediće, pridružila sam se prvoj akciji u Maksimiru i shvatila da bi to moglo biti ono pravo. I evo nas, šest godina poslije, više od 100 raznih akcija na kojima sam sudjelovala – još uvijek mislim da mi je to bila jedna od najboljih “slučajnosti” u životu. Volontiranje emotivno ispunjava više nego išta drugo. Osjećaj davanja i doprinosa zajednici je zapravo vrlo sebičan osjećaj – jer se i sama osjećam puno bolje.

Kako vam je bilo sudjelovati u akcijama čišćenja i koliko ste čikova skupili?

Akcije čišćenja su mi kao neka meditacija kada hodam sama s vrećom ili teglom za čikove, skupljam smeće i vidim kako ostavljam dobar trag za sobom. Ili, primjerice, umjesto da sjedim s nekime sat ili dva na kavi, lijepo hodamo, razgovaramo i skupljamo smeće. Nakon svega se još svi podružimo uz razgovor, neke grickalice i piće. Situacija je apsolutno win-win. A što se tiče broja čikova – to je teško izbrojati, ali više od 20.000 sigurno. To znam jer po akciji nakupim jednu do dvije najveće tegle u koje stane 1.000 čikova. Sad kad sam to izgovorila, ponosna sam sama na sebe (osmijeh).

Opišite nam svoje iskustvo volontiranja u udruzi! Koje su po vama prednosti volontiranja za mlade, ali i za osobe svih dobi?

Volonteri su ljudi koji su optimisti, vjeruju u ono što rade i rade za dobrobit zajednice i prirode. Svi su takvi, otvoreni, srdačni, nesebični – zadovoljstvo je svaki put na svakoj akciji upoznati nove takve ljude i okružiti se njima. Međusobno obogaćujemo živote jedni drugima.

Volontiranje jako pomaže osobnom razvoju u svakoj životnoj dobi. Kao volonteri stvaramo mreže prijatelja i osoba na koje se često možemo osloniti – ništa te ne povezuje tako dobro kao kad zajedno s nekime nosiš kroz šumu odbačenu automobilsku gumu ili wc školjku. Jako se razvija empatija, osjećaj pripadnosti grupi, a osjećaj korisnosti je, primjerice, jako važan starijim osobama. Međugeneracijsko druženje i suradnja mladima pomaže da razvijaju neke vještine i dobivaju znanja koje će im pomoći u školovanju ili u poslu.

Za kraj, biste li volontiranje preporučili mladima koji još nisu nikada volontirali i zašto?

Naravno da bih, a posebno radi ovoga što sam zadnje rekla. Jako se povezujemo kroz akcije čišćenja tuđeg smeća, mladi vježbaju timski rad, to im pomaže da razvijaju osjećaj sigurnosti, neke kompetencije za koje nisu niti pomislili da bi ih mogli razvijati, ostvaruju mrežu kontakata, otvaraju im se mogućnosti za koje nisu niti znali da negdje postoje. Osim što pomažu zajednici, pomažu i sebi da još više razvijaju sve svoje pozitivne karakteristike.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Čisteći medvjedići